Iz Liturgije Riječi
Ps 25, 4-9
Pokaži mi, Gospodine, putove svoje,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me,
jer ti si Bog, moj Spasitelj:
u tebe se pouzdajem svagda.
Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti
i ljubavi svoje dovijeka.
Ne spominji se grijeha moje mladosti ni prijestupa,
spomeni me se po svojoj ljubavi.
Gospodin je sama dobrota i pravednost:
grešnike on na put privodi.
On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.
* * * * * * *
Kako ostati malen i ponizan pred Bogom? Volio bih da je odgovor puno jednostavniji! Ali, nije. Na svakome, pa i najmanjem postignuću, u kušnji sam zaboraviti zahvaliti Gospodinu i priznati Njegovu pomoć i blizinu. Nekako se čini automatskim pripisivanje zasluga samome sebi. Istina je drugačija. Kada me Bog vodi, svaki uspjeh. obzira koliko mali bio, donosi radost i meni i drugima. Bez Boga ta je radost površna i ne traje dugo. Ne postoji hvala izrečena od drugih ljudi koja bi trajala dovoljno dugo da me zadovolji. Bez Boga svaki napor i svaki uspjeh nisu dovoljni da moja radost potraje.
Nema komentara:
Objavi komentar