Iz Liturgije Riječi
Ps 116, 12-13.15-18
Čaša blagoslovna zajedništvo je krvi Kristove!
Što da uzvratim Gospodinu
za sve što mi je učinio?
Uzet ću čašu spasenja
i zazvati ime Gospodnje.
Dragocjena je u očima Gospodnjim
smrt pobožnika njegovih.
Gospodine, tvoj sam sluga, sin službenice tvoje:
ti si razriješio okove moje.
Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,
zazvat ću ime Gospodnje.
Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim.
* * * * * * *
Scena posljednje večere na poseban način se urezuje u pamćenje. Isus, slaveći najveći židovski blagdan sa svojim učenicima, utemeljuje svetu misu, najsavršeniju molitvu koju možemo prikazati Bogu ovdje na zemlji. U isto vrijeme, Juda se sprema izdati Isusa, ali se pretvara kao da je dio slavljeničke grupe. Naivno misli da se može sakriti pretvarajući se da je začuđen Isusovom riječju: "Jedan će me od vas izdati!" Da nisam ja, Gospodine? To je i moja riječ. Znam da sam i ja bio jedan od onih koju su izdali Gospodina. Strah i nedosljednost - to su naši grijesi. Zato dopustimo Isusu da otjera naše strahove i učvrsti našu vjeru kako bismo u vjernosti njegovoj ljubavi i milosrđu ostali budni s njime u tami i umoru naše svakodnevice.
Nema komentara:
Objavi komentar