Iz Liturgije Riječi
Ps 106, 19-23
Načiniše tele na Horebu,
klanjahu se liku slivenu.
Zamijeniše Slavu svoju
likom bika što proždire travu.
Zaboraviše Boga, koji ih izbavi
u Egiptu znamenja čineći
i čudesa u Kamovoj zemlji
i strahote na Crvenome moru.
Već namisli da ih satre,
al' Mojsije, izabranik njegov,
zauze se za njih
da srdžbu mu odvrati, te ih ne uništi.
* * * * * * *
Kako je lako zaboraviti Boga! Naša nestrpljivost odvodi nas od vjernog služenja i obdržavanja Božjih zapovijedi. Mi bismo htjeli sve i to sada. Htjeli bismo sve znati, sve imati, biti sve, a Bog nas zadržava. Njegove nam zapovijedi ne dopuštaju da slobodno činimo što nam je po volji. Njegov nas primjer onesposobljava da koristimo sva sredstva kako bismo ostvarili vlastite ciljeve. Zato njegove sluge trebaju biti obezvrijeđeni. Zato njegova Crkva treba biti prazna. Zato Bog mora umrijeti,
Nema komentara:
Objavi komentar