Iz Liturgije Riječi
Ps 31, 2.6.12-13.15-17.25
Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!
Tebi se, Gospodine, utječem,
o da se ne postidim nikada:
u svojoj me pravdi izbavi!
U tvoje ruke predajem duh svoj:
otkupi me, Gospodine, Bože vjerni.
Dušmanima svojim ruglo postadoh,
susjedima podsmijeh, a znancima strašilo;
koji me vide vani, bježe od mene.
Nestalo me ko mrtvaca iz sjećanja ljudi,
postadoh ko razbijena posuda.
A ja se, Gospodine, u tebe uzdam;
govorim: Ti si Bog moj!
U tvojoj je ruci sudbina moja:
istrgni me iz ruke dušmana
i onih koji me progone!
Rasvijetli lice nad slugom svojim,
po svojoj me dobroti spasi.
Budite hrabri i jaka srca,
svi koji se u Gospodina uzdate!
* * * * * * *
Došao je čas Isusove žrtve. Njegovi neprijatelji kao da su se svi ujedinili ne bi li ga ponizili, uništili i zatrli. Laž optužnice, premda toliko očita, kao da je jača od Isusove istine, ljubavi i milosrđa. Tama se spušta i nema puno onih koji traže svjetla. Izdajnik je svoje učinio. Petar je gorko zaplakao nakon zataje. Učenici su se razbježali. Od onog silnog mnoštva što je slijedilo Isusa ostalo je tek njih nekoliko uz majku Isusovu podno križa. Bol, suze, patnja, gubitak. U ovom trenutku mraka kao da nema nade. Ipak, za one koji osluškuju čuje se tiha jeka: "Ja sam Put, Istina i Život!"
Nema komentara:
Objavi komentar