Velika Srijeda 2016.

Iz Liturgije Riječi

Ps 69, 8-10.21b-22.31.33-34

Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, 

i stid mi pokri lice.

Tuđinac postadoh braći

i stranac djeci majke svoje.

Jer me izjela revnost za Dom tvoj

i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.

Čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi;

i da me tko utješi, ali ga ne nađoh.

U jelo mi žuči umiješaše,

u mojoj me žeđi octom napojiše.

Božje ću ime hvaliti popijevkom, 

hvalit ću ga zahvalnicom.

Gledajte, ubogi, i radujte se,

nek vam oživi srce, svima koji Boga tražite.

Jer siromahe Gospodin čuje,

on ne prezire sužanja svojih.

* * * * * * *

Ma koliko glasno bile poruge i kritike, od vjere ne možemo odustajati. Bol i tuga možda dulje traju i dublje ih osjećamo, ali su varljivi osjećaji koji zamračuju ono veliko u našem životu: Božju prisutnost. Gospodin je primio na se križ boli, ali sve radi nade i spasenja. I naša muka i bol, koje trpimo radi većeg dobra i sreće naših voljenih, tek su prolazne nevolje koje se kasnije završavaju u blagoslovu. U tim trenucima naše patnje, čini nam se da smo sami i napušteni. To je kušnja kojoj se ne smijemo prepustiti. Bog nas nikada ne napušta.