Iz Liturgije Riječi
Ps 27, 1-3.13-14
Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?
Kad navale na me zlotvori
da mi tijelo žderu,
protivnici moji i dušmani,
oni posrću i padaju.
Nek se vojska protiv mene utabori,
srce se moje ne boji;
nek i rat plane protiv mene,
i tada pun sam pouzdanja.
Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja
u zemlji živih.
U Gospodina se uzdaj, ojunači se,
čvrsto nek bude srce tvoje:
u Gospodina se uzdaj!
* * * * * * *
Strah je bojazan od nepoznatog i neizvjesnog. Ako slijedimo Boga, nema mjesta strahu u našem životu. Božje svjetlo obasjava našu svakodnevicu ne bismo li uočili sve ono dobro i plemenito u njoj. Tjeskobe, strahovi, ambicije i tragedije zatamnjuju naš pogled i opterećuju našu dušu toliko da počnemo vjerovati da ničeg drugog nema u životu. Prava snaga jest pronaći svakoga dana nešto zbog čega možemo biti zahvalni, nešto dobro, nešto blagoslovljeno od Boga. Prava snaga je pronaći tragove Božje prisutnosti u vlastitom životu. U Gospodina se uzdaj!
Nema komentara:
Objavi komentar