Iz Liturgije Riječi
Ps 46, 2-3.5-6.8-9
Bog nam je zaklon i utvrda,
pomoćnik spreman u nevolji.
Stoga, ne bojimo se kad se ljulja zemlja,
kad se bregovi ruše u srce mora.
Rijeka i rukavci njezini vesele Grad Božji,
presveti šator Višnjega.
Bog je sred njega, poljuljat se neće,
od rane zore Bog mu pomaže.
S nama je Gospodin nad vojskama,
naša je utvrda Bog Jakovljev!
Dođite, gledajte djela Gospodnja,
strahote koje on na zemlji učini.
* * * * * * *
Gospodin je ona snaga i pomoć za kojom tragam. Kada me obuzmu sumnje u svaku stvar i osobu, ne mogu sumnjati u Božju ruku koja me podržava. I nemogući pothvati postaju dio moje svakodnevice kad je Bog uza me. Mnoga su se čudesa dogodila u mome životu. Ostaje pitanje: "Jesam li svako od njih primijetio?" Slabo moje ljudsko oko i nemirno srce ne paze uvijek na tragove Božjeg milosrđa na putu. Previše razmišljam o nepotrebnim stvarima da bih se posvetio traganju za Bogom, a ono je jedino potrebno. Zato kada me obuzme svijest o Božjoj milosrdnoj prisutnosti, trudim se da ona ipak potraje.
Nema komentara:
Objavi komentar