Iz Liturgije Riječi
Ps 147, 12-13.15-16.19-20
Slavi, Jeruzaleme, Gospodina,
hvali Boga svoga, Sione!
On učvrsti zasune vrata tvojih,
blagoslovi u tebi tvoje sinove.
Besjedu svoju šalje na zemlju,
brzo trči riječ njegova.
Kao vunu snijeg razbacuje,
prosipa mraz poput pepela.
Riječ svoju on objavi Jakovu,
odluke svoje i zakone Izraelu.
Ne učini tako nijednom narodu:
nijednom naredbe svoje ne objavi!
* * * * * * *
Toliko je tragova Božje prisutnosti u mom životu. Kad god dopustim da me Gospodin obasja svojim svjetlom dok preispitujem svoje dosadašnje putove, pronalazim da me Bog pratio u stopu čitavo vrijeme. I onda kada mislim da me Bog napustio, da je imao nekog važnijeg posla i nije bio u blizini, otkrivam da sam gledao u pogrešnom pravcu. Štiti me i dalje, Gospodine, budi uz mene i ne dopusti mi da te zbog svoje nesavršenosti izgubim ispred očiju!
Nema komentara:
Objavi komentar