Iz Liturgije Riječi
Ps 71, 1-6b.15ab.17
Tebi se, Gospodine, utječem,
ne daj da se ikada postidim!
U pravdi me svojoj spasi i izbavi!
prikloni uho k meni i spasi me!
Budi mi hrid utočišta i čvrsta utvrda spasenja:
jer ti si stijena i utvrda moja.
Bože moj, istrgni me iz ruku zlotvora,
iz šake silnika i tlačitelja.
Jer ti si, Gospodine, ufanje moje,
Gospodine, uzdanje od moje mladosti!
Na te se oslanjam od utrobe;
ti si mi zaštitnik od majčina krila.
Usta će moja razglašivati pravednost tvoju
povazdan pomoć tvoju.
Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje,
i sve do sada naviještam čudesa tvoja.
* * * * * * *
Više puta sam razmišljao o Judi. On je bio s Isusom tri godine, dan i noć slušao njegove propovijedi, svjedočio njegovim čudesima i ozdravljenjima, a ipak je izdao Isusa. Ne samo to. Milosrđe, ljubav i oproštenje bili su u središtu Isusova nauka i djelovanja. Kako je sve to mimoišlo Judu? I u onim najsvetijim trenutcima provedenim s Gospodinom i ostalim apostolima, kako je Juda mogao nastaviti s onim što će kasnije rezultirati njegovim prokletstvom? Biti u Isusovoj blizini ne znači biti spašen. Biti Isusu blizu, to je put spasenja. Biti blizu svojim životom, svojim djelima, svojom vjerom i predanošću, tek tako Isus ulazi u naš život i nadahnjuje nas.
Nema komentara:
Objavi komentar