Ps 30, 2.4-6.11.12a.13b
Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio
i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.
Gospodine, izveo si mi dušu iz Podzemlja,
na rubu groba ti si me oživio.
Pjevajte Gospodinu, pobožnici njegovi,
zahvaljujte svetom imenu njegovu!
Jer samo za tren traje srdžba njegova,
a cio život dobrota njegova.
Večer donese suze,
a jutro klicanje.
Slušaj, Gospodine, i smiluj se meni:
Gospodine, budi mi na pomoć!
Okrenuo si plač moj u igranje,
Gospodine, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti!
* * * * * * *
Teško je zamisliti u vihoru i oluji, u mraku i pljusku, da je ikada vrijeme bilo vedro i sunčano. Kako li je tek teško u nevolji i tami duše sjetiti se trenutaka kada smo se radovali radosti i milosti Božjoj?! Nečastivi nas prečesto uspijeva uvjeriti da je sve u našem životu osuđeno na propast. Žalost i neuspjeh oduzmu nam svaku nadu i zatamne svaki izvor Božjeg svjetla toliko da zaboravimo na Božje milosrđe, njegovu dobrotu i blagonaklonost koju smo nekada uživali. Isus pobjeđuje tu našu tamu svojim križem. Naše je samo osloniti vlastiti križ na Isusov.
Nema komentara:
Objavi komentar