Iz Liturgije Riječi
Dn 3, 52-56
Blagoslovljen budi, Gospodine, Bože otaca naših,
hvaljen i uzvisivan dovijeka!
Blagoslovljen budi u Domu svete slave svoje,
hvaljen i slavljen dovijeka!
Blagoslovljen budi na prijestolju kraljevstva svoga,
hvaljen i slavljen dovijeka!
Blagoslovljen ti što istražuješ bezdane i sjediš nad kerubima,
hvaljen i slavljen dovijeka!
Blagoslovljen budi na svodu nebeskom,
hvaljen i slavljen dovijeka!
* * * * * * *
Blagoslovljati Gospodina životom, to je prava radost! Kada nam je srce zahvalno, onda naš život dobiva neku sasvim novu sliku. Ne znači da ne postoji tuga ili nevolja u nama, nego smo odlučili više uočavati i cijeniti ono dobro i lijepo. Radost koja dolazi od Boga tada postaje zapažanje svega onoga što smo od Boga dobili; pronalaženje smisla zbog čega smo ovdje iz dana u dan. Bog ne otklanja zlo iz našega života, nego nam daje snage da to zlo izdržimo i da mu se ne predamo. Vjerom u Boga, koji svoje dobrote ne skriva od nas, rasvjetljujemo svaku tamu koja nam zamračuje odluke, usporava korake i uništava odnose s drugima. Kada usred snažne tuge dopustimo Bogu da bude Bog našega života, radost nas potpuno oduzima i nema toga zla koje je može umanjiti!
Nema komentara:
Objavi komentar