Iz Liturgije Riječi
Ps 95, 1-2.6-9
Dođite, kličimo, Gospodinu!
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!
Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš,
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.
O da danas glas mu čujete:
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši,
iskušavahu me premda vidješe djela moja.«
* * * * * * *
Zbog čega tako često iskušavamo Boga? Ili zašto je tako teško priznati Bogu da je Bog? Ovaj je problem opisan već na prvim stranicama Svetoga Pisma. Sve dobro dolazi od Boga, On je naš Stvoritelj. Zbog naših grijeha i okretanja od Boga, nije nas ostavio same da se snalazimo u vlastitom neredu, nego nam je poslao svoga Sina, Isusa, koji je naš Spasitelj i Otkupitelj. Koliko god bilo zorno što je sve Bog za nas učinio, spotičemo se o svaki kamen sumnje ili oholosti. Bog nam je učinio toliko dobra, čudotvorno pratio naš život, a mi mu i dalje zatvaramo vrata kad se želi navratiti k nama. Dopustimo Gospodinu da nas vodi.
Nema komentara:
Objavi komentar