Iz Liturgije Riječi
Ps 7, 2-3.9b-12
Gospodine, Bože moj, tebi se utječem:
od svih progonitelja spasi me, oslobodi,
da mi dušu ne zgrabe kao lav
što razdire, a nema tko da izbavi.
Gospodine, dosudi mi pravo po pravosti mojoj
i po nevinosti koja je u meni.
Dokrajči bezakonje zlotvora, pravedna učvrsti,
pravedni Bože koji proničeš srca i bubrege.
Meni je štit Bog,
koji spasava čestita srca.
Bog je pravedan sudac,
on povazdan prijeti.
* * * * * * *
Kada se umorimo od bezuspješnih pokušaja da svojim snagama rješavamo nerješive probleme, kada doživimo da nam drugi ne mogu pomoći, ma koliko rijetko pronađemo nekog iskrenog prijatelja koji je to spreman činiti, sjetimo se Boga. Previše je zla u svijetu da bismo mogli bahato Gospodinu okrenuti leđa. I to zlo tako lako prodre i u našu nutrinu. Zato dopustimo Bogu da uđe u naš život potpuno i da nas nadahne na takav život u kojemu neće postojati ništa čega bismo se mogli stidjeti.
Nema komentara:
Objavi komentar