Iz Liturgije Riječi
Ps 42 , 2-3; 43 , 3-4
Kao što košuta žudi za izvor-vodom,
tako duša moja čezne, Bože, za tobom.
Žedna mi je duša Boga, Boga živoga;
o kada ću doći i lice Božje gledati?
Pošalji svjetlost svoju i vjernost:
nek me vode,
nek me dovedu na tvoju svetu goru,
u šatore tvoje!
I pristupit ću Božjem žrtveniku,
Bogu, radosti svojoj.
Citrom ću slaviti tebe,
Bože, o Bože moj!
* * * * * * *
Čežnju za Bogom osjeti svaki čovjek, bio on vjernik ili ne. Na Božju smo sliku stvoreni i svatko od nas traži taj originalni predložak. Ipak, ne prepoznajemo svi tu čežnju i često mi se znalo dogoditi da pokušam tu žeđ utažiti nečim ili nekim drugim. Rezultat je svaki put isti - uvijek nešto nedostaje. Svjetlo Božje koje rasvjetljuje moje korake, prošle, sadašnje i buduće, vodi me putem istine koji je težak, ali radostan. Želim prebivati u Domu Gospodnjem, želim biti sa svojim Bogom. Zato i sada, premda je teško dok smo na zemlji, upravljam svoje noge prema Isusu noseći svoj križ.
Nema komentara:
Objavi komentar