Iz Liturgije Riječi
Ps 103, 1-4.9-12
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina,
i ne zaboravi dobročinstava njegovih!
On ti otpušta grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti izbavlja život,
kruni te dobrotom i nježnošću.
Jarostan nije za vječna vremena
niti dovijeka plamti srdžba njegova.
Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama.
Jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.
* * * * * * *
Bilo bi mi daleko lakše kada bi Bog bio osvetoljubiv i hladno pravedan. To bi bio razlog više za moju pobunu i osamostaljenje od bilo kakvog Božjeg zahtjeva ili zakona. Jednostavnije bi mi bilo kada bi Bog ostao na svom nebeskom prijestolju, daleko od moje svakodnevice. Naposljetku, bilo bi mi opravdano udaljiti se od Boga kada bi on bio nezainteresiran za moju budućnost. Ali, moj je Bog milosrđe i ljubav, uza me u svakoj mojoj teškoći i borbi sa svijetom i sa samim sobom. On me je stvorio za vječnost i stoga mi je uvijek pri ruci, ne bi li mi bilo lakše ponovno pristupiti mu nakon mojih beskrajnih lutanja.
Nema komentara:
Objavi komentar