Iz Liturgije Riječi
Ps 130, 1-8
Iz dubine vapijem tebi, Gospodine:
Gospodine, usliši glas moj!
Neka pazi uho tvoje
na glas moga vapaja!
Ako se, Gospodine, grijeha budeš spominjao,
Gospodine, tko će opstati?
Al' u tebe je praštanje,
da bismo ti služili.
U Gospodina ja se uzdam,
duša se moja u njegovu uzda riječ.
Duša moja čeka Gospodina
više no zoru straža noćna.
Više no zoru straža noćna
nek Izrael čeka Gospodina.
Jer je u Gospodina milosrđe
i obilno je u njega otkupljenje;
on će otkupiti Izraela
od svih grijeha njegovih.
* * * * * * *
Tražim i nastojim svojim životom naviještati milosrđe Božje. Naviještati zahtijeva vjerovanje. Vjerujem li doista u Božje milosrđe? Može li se iz mojih djela to vidjeti? Iskustvo Božjega milosrđa, koje se ponavlja iz dana u dan u mome životu, ne bude uvijek primjećeno. Previše je toga prisutno u mojoj svakodnevici a da bih se više posvetio Božjoj djelotvornoj milosti. Zato mi je potrebno da me nešto protrese, da me probudi iz učmalosti, da mi usmjeri pogled na Boga koji oprašta, koji ozdravlja. Toga Boga žudim, njemu služim i njegovom se milosrđu utječem. Samo me na to treba podsjetiti od vremena do vremena.
Nema komentara:
Objavi komentar