Iz Liturgije Riječi
Ps 1,1-4.6
Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih,
ne staje na putu grešničkom
i ne sjeda u zbor podrugljivaca,
već uživa u Zakonu Gospodnjem,
o Zakonu njegovu misli dan i noć.
On je ko stablo zasađeno
pokraj voda tekućica
što u svoje vrijeme plod donosi;
lišće mu nikad ne vene,
sve što radi dobrim urodi.
Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi!
Oni su ko pljeva što je vjetar raznosi.
Jer Gospodin zna put pravednih,
a propast će put opakih.
* * * * * * *
Koliko mi puta padne na pamet kako je lako onima koji ne misle o Bogu i njegovoj volji. Ponekad mi se čini da oni koji ne mare za ono što su naučili u Crkvi, za ono što Isus govori, žive zanimljivijim, uzbudljivijim i lagodnijim životom. Valja mi se prisjetiti da moje oči ne vide sve i da su moja čula prečesto zavedena prijevarnim stvarnostima koje su daleko od onoga što me usrećuje.
Poznavati Božji Zakon, njegovu Riječ, njegovu Volju - to je tajna koju moram otkriti. Ima toliko toga u mome životu što nije onako kakvo bi trebalo biti. Moj život, ako bi želio biti plodonosan, treba se prepustiti Bogu koji ga svojom milošću uređuje. Zašto je to tako teško?
Nema komentara:
Objavi komentar