Iz Liturgije Riječi
Ps 1, 1-4.6
Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih,
ne staje na putu grešničkom
i ne sjeda u zbor podrugljivaca,
već uživa u Zakonu Gospodnjem,
o Zakonu njegovu misli dan i noć.
On je ko stablo zasađeno
pokraj voda tekućica
što u svoje vrijeme plod donosi;
lišće mu nikad ne vene,
sve što radi dobrim urodi.
Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi!
Oni su ko pljeva što je vjetar raznosi.
Jer Gospodin zna put pravednih,
a propast će put opakih.
* * * * * * *
Oduprijeti se svijetu slijedeći Boga, to je na što sam pozvan od krštenja. Svijet slijedi svoju logiku, ima svoja pravila, nameće svoje ideje i ideale. Čitav jedan život mogu potrošiti pokušavajući se snaći ili uspjeti u svijetu. U Bogu je sve drugačije. Svaki onaj koji čini nešto u Bogu, pa i najmanju stvar, donosi plod dobrote u svijet. Kada se predam Božjem vodstvu, posvećujem svijet, bez obzira koliko se svijet tome odupirao. I mali korak u Bogu vodi u vječnost - ne samo mene, nego i svakog mojim primjerom biva ohrabren učiniti isto.
Nema komentara:
Objavi komentar