Badnjak 2013.

Iz današnje Liturgije Riječi:

Lk 1,76

A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove.

* * * * * * *

Nasljeduj Krista, 2. knjiga, 10. poglavlje

5. Budi dakle zahvalan i za najmanje pa ćeš biti dostojan primiti veće. Neka ti i najmanje vrijedi kao najveće, a ono što izgleda više prezira vrijedno, smatraj kao poseban dar. Ako gledamo na dostojanstvo darovatelja, nijedan dar neće nam se činiti malen ili bezvrijedan. Ne može naime biti maleno što dariva višnji Bog. Pa i to kad kažnjava i šiba, mora nam biti drago; jer uvijek čini radi našega spasa što god dopušta da nas snađe. Tko želi sačuvati milost Božju, neka bude zahvalan za danu mu milost, strpljiv za oduzetu. Neka se moli da mu se milost vrati; neka bude oprezan i ponizan da je ne izgubi.

* * * * * * *

Naša svakodnevna dužnost je pripraviti put Gospodinu i donijeti nadu drugima. Ponekad se u revnosti zaboravi milost i milosrđe Gospodnje i naš život u vjeri i vjernosti Bogu postane zbirka pravila koja ne oslobađa nego opterećuje. Ne možemo živjeti po Zakonu ako ne poznajemo duh Zakona, a to je milost. Ne možemo prihvatiti milosrdnog Boga ako njegovo lice nismo vidjeli u dobroti onih koji u njega vjeruju. Danas je posljednji dan Došašća i danas bismo trebali biti spremni na slavlje Rođenja Našega Gospodina koji dolazi kao siromah i sluga u bogatstvu Kralja i Gospodara svijeta. Potrebna je vjera da se prihvati ova nelogična slika Istine koja nas dolazi osloboditi.

Svima koji su kroz Došašće slijedili hod priprave za Rođenje Gospodinovo od srca želim Sretan Božić!

Ovim hodom kroz Došašće, čini se, morat ću zaključiti meditacije na ovom blogu. Zbog mnogih obaveza ne mogu se svakodnevno posvetiti pisanju meditacija, osobito kada nisam uvijek u mogućnosti povezati se s internetom. Hvala svima koji su pratili ove digitalne priprave.

23. prosinca Došašće 2013.

Iz današnje Liturgije Riječi:

Lk 1,63-64

On zaiska pločicu i napisa "Ivan mu je ime!" Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.

* * * * * * *

Nasljeduj Krista, 3. knjiga, 1. poglavlje

1. »Da poslušam što mi govori Gospod Bog«. Blažena duša koja čuje u sebi Gospodina kad govori, te prima iz njegovih usta riječ utjehe! Blažene uši koje čuju unutarnji božanski šapat, a ne primjećuju ništa od šaptanja ovog svijeta! Zaista blažene uši koje ne prisluškuju glas što napolju zvuči, nego istinu koja uči unutra! Blažene oči koje su zatvorene za vanjštinu, a paze na unutarnjost! Blaženi koji poniru u unutarnjost i nastoje pripravljati se sve više i više svakodnevnim vježbama za razumijevanje nebeskih tajna! Blaženi koji se žele baviti Bogom i otresaju se svake svjetske zapreke! Pazi na to, dušo moja, i zatvori vrata svoje sjetilnosti da uzmogneš čuti što govori u tebi Gospod Bog tvoj.

* * * * * * *

Naša je velika potreba slušati i poslušati Božju Riječ. Budući da smo vjernici, to bi nam trebalo biti vrlo lako i jednostavno, ali nije. Mi želimo govoriti. Možda započnemo govorenjem u Božje Ime, ali s vremenom se počnemo baviti onime što bismo mi radije činili. onime što se nama čini važnim. Zaharija je proveo više mjeseci u šutnji, u meditaciji Božje Riječi. Kao svećenik udaljio se od onoga što je Bog htio i rekao. Udaljio se toliko da nije povjerovao Bogu kada mu je poslao anđela Gabrijela da mu donese radosnu vijest. Zato je morao ušutjeti - nije više bio kadar drugima donositi i tumačiti Božju Riječ jer ni sam nije u nju vjerovao. I nakon mjeseci i mjeseci šutnje, kada napokon jednom rečenicom prihvaća Božje čudo u svome život, otvaraju mu se usta i hvali Boga. Što bi se moglo dogoditi danas ako provedemo neko vrijeme u šutnji dajući Bogu priliku da nam progovori?

4. Nedjelja Došašća 2013.

Iz današnje Liturgije Riječi:

Ps 24,3-4

Tko će uzići na Goru Jahvinu,
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno:
duša mu se ne predaje ispraznosti,
i ne kune se varavo.

* * * * * * *

Nasljeduj Krista, 2. knjiga, 4. poglavlje

3. Kad čovjek počinje bivati mlak, onda se boji i neznatne muke pa rado prima izvanjsku utjehu. Ali kad počne savršeno svladavati sebe i odvažno ići putem Božjim, onda mu se pričinja malenkost ono što je prije osjećao teškim.

* * * * * * *

Toliko je toga što nas može ražalostiti i, doista, naš je život pun žalosti. Radost ima drugačiju statistiku. Za radost se moramo potruditi. Dok žalost vrlo lako prodire do našeg srca i obuzima ga, radost treba vremena, treba sigurnost i treba spremno srce koje će je prihvatiti.

Bog traži ljude koje se znaju radovati, koji u nedužnosti srca i čistoći vlastitog života znaju vidjeti u drugima ne samo ono očito i loše, nego puno toga dobroga. Bog traži ljude koji su spremni uložiti sve u radost, ne samo vlastitu, nego prije svega onu drugih ljudi.

Na poseban način, Bog pronalazi dvije osobe, Mariju i Josipa, koji će svojom žrtvom donijeti radost Evanđelja svijetu. Danas na poseban način promotrimo primjer ovih dvoje ljudi.

21. prosinca Došašće 2013.

Iz današnje Liturgije Riječi:

Sef 3,18

Odvratio sam od tebe nevolju da na sebi više ne nosiš sramotu.

* * * * * * *

Nasljeduj Krista, 1. knjiga 7. poglavlje

1. Lud je tko svoju nadu stavlja u ljude ili u stvorenja. Ne stidi se služiti drugima iz ljubavi prema Isusu Kristu i izgledati siromahom na ovom svijetu. Ne oslanjaj se na samoga sebe, nego postavi svoju nadu u Boga. Učini koliko je to do tebe, a Bog će pomoći tvojoj dobroj volji. Ne ufaj se u svoje znanje ili u lukavštinu bilo kojeg živog bića, nego radije u milost Božju koja pomaže ponizne, a ponizuje one koji se preuzetno uzdaju u se.

* * * * * * *

Naša sramota i naš stid plod su našeg udaljavanja od Boga i njegove volje. Nekada nas to toliko opterećuje da odustajemo od svega dobroga i ne vidimo sebe kao moguće sluge Božje za spasenje svijeta. Služeći Bogu činimo puno za promjenu svijeta u kojemu živimo. Naši svakodnevni mali čini nadahnuti Bogom pridonose dobroti svijeta i radosti koja je toliko potrebna. Mi ne možemo riješiti sve probleme svijeta, ali one koje možemo riješiti ne možemo bez Boga. Preporučimo danas Gospodinu probleme za koje nemamo snage da nas on nadahne u njihovu rješavanju.

20. prosinca Došašće 2013.

Iz današnje Liturgije Riječi:

Lk 1,30

No anđeo joj reče: "Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga."

* * * * * * *

Nasljeduj Krista, 2. knjiga 9. poglavlje

6. U što se dakle mogu pouzdati, ili u koga da stavim nadu ako ne jedino u veliko milosrđe Božje i samo u milost Božju? Bilo naime da su uza me dobri ljudi, bilo pobožna braća, bilo vjerni prijatelji, bilo svete knjige ili lijepe rasprave, bilo ugodan pjev i himni; sve to malo koristi, malo znači kad me ostavi milost i kad sam napušten u vlastitom siromaštvu. Tada nema boljega lijeka nego strpljivost i predanje u volju Božju.

* * * * * * *

Radost koju Bog daje nije plod tek Božjeg interventa. Ona traži raspoloženje naše duše, raspoloživost naših ruku i posvećenost našega života. Samo osoba koja je toliko žudna Božje milosti može biti aktivnim sudionikom njegove otkupiteljske dobrote. Marija nam je u tome veliki uzor. Čini mi se da je rekla u svome srcu: "Kako mogu odbiti onoga kojega toliko ljubim?" Istina je. Naš padovi, grijesi i neuspjesi rezultat su slabosti naše ljubavi. Molimo danas Gospodina da ojača našu ljubav za spremno služenje.

19. prosinca Došašće 2013.

Iz današnje Liturgije Riječi:

Ps 71,3

Budi mi hrid utočišta i čvrsta utvrda spasenja:

jer ti si stijena i utvrda moja.

* * * * * * *

Nasljeduj Krista, 3. knjiga 59. poglavlje

3. U te dakle, Gospode Bože, stavljam svu svoju nadu i utočište: na tebe stavljam svu svoju nevolju i stisku; jer što god vidim izvan tebe nalazim da je slabo i nestalno. Neće naime koristiti mnogi prijatelji, niti će jaki pomoćnici biti u stanju pomoći, niti mudri savjetnici dati koristan odgovor, niti knjige učenjaka utješiti, niti kakav veliki imetak osloboditi, niti kakvo skriveno i udobno mjesto zaštititi — ako ti ne budeš blizu, ne pomogneš.

* * * * * * *

Naš je današnji misaoni sklop protiv bilo kakvog oslonca. Sve što možeš napraviti čini sam i za sebe. Budući da je naše životno iskustvo usmjereno samo na ono što vidimo i razumijemo, svako naše oslanjanje na znanje ili čovjek urodilo je neuspjehom - većim ili manjim. Budući da se smatramo ljudima vjere, naš bi oslonac trebao biti Bog, njegova Riječ, njegov primjer. Nije uvijek tako. Premda svaka naša molitva pretpostavlja predanje Božjoj volji, nije nam lako povjerovati u Božje obećanje da je uvijek s nama, da nas podupire, vodi i osnažuje. Zato danas pronađimo svjetlo istinske vjere po kojoj ćemo prihvatiti Božje djelovanje u nama kao izvor naše radosti u teškoćama života.

18. prosinca Došašće 2013.

Iz današnje Liturgije Riječi:

Mt 1,24

Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji.

* * * * * * *

Nasljeduj Krista, 3. knjiga 27. poglavlje

5. Daj mi, Gospode, nebesku mudrost da se naučim tebe nadasve tražiti i nalaziti, nadasve osjećati i ljubiti, a ostalo, po zakonu tvoje mudrosti, shvatiti kako jest.

Daj da se razborito klonem laskavaca, a strpljivo podnosim protivnika; jer je velika mudrost ne dati se pokolebati od svakoga vjetra riječi i ne poslušati Sirenu koja laskajući vabi na zlo, onda se sigurno hoda započetim putem.

* * * * * * *

Teško je povjerovati da netko može dati toliko važnost snu i promijeniti potpuno svoj život. Josip je to učinio jer je u snu susreo Boga. Mnogima od nas danas ni susret u stvarnosti sa samim Bogom ne bi bio dovoljan da takvo što učinimo. Josip je čovjek vjere. Bog za njega nije daleko, nego uvijek prisutan, uvijek u blizini. Josip je Božji prijatelj. On poznaje Božju Riječ, Božje milosno djelovanje. Zato ga i prepoznaje u snu i daje važnost Božjoj Riječi. Naša je vjera, naprotiv, malaksala. Previše je pitanja i ispitivanja, a premalo predanja i istinskog povjerenja u Božji plan. Josipov primjer neka nam danas pomogne da slijedimo predano Božju volju.

17. prosinca Došašće 2013.

Iz današnje Liturgije:

O Mudrosti, što Svevišnjem iz usta vječnih izvireš, i s kraja jednog do drugog po cijelom svijetu dopireš, sve snažno, blago radeći: među nas dođi, uči nas, da pravi put nam pokažeš!

* * * * * * *

Nasljeduj Krista, 1. knjiga 14 poglavlje

6. Neki podnose veće kušnje na početku svoga obraćenja, a neki na koncu. Neki opet pate skoro cijeli svoj život. Gdjekoji su dosta lako kušani prema mudrosti i pravednosti Božje odredbe, koja prosuđuje stanje i zasluge ljudi i sve udešava na spasenje svojih izabranih.

* * * * * * *

Danas započinjemo drugi dio Došašća, tjedan neposredne priprave za Rođenje Isusa Krista. Aleluja antifona govori o Mudrosti Božjoj, Isusu.

Mudrost Božja ne dolazi u obliku filozofske ideje o svijetu i vremenu. Mudrost Božja dolazi kao osoba. Isus je i sam rekao: Ja sam put, istina i život! Isus dolazi i to je izvor naše radosti. Dolazi naučiti nas mudrosti. A Mudrost Božja jest - Bog je s nama, Emanuel, koji nas uči i pokazuje nam istinski put.

Možemo biti vrlo pametni i razumni, ali bez mudrosti koja dolazi od Boga, naši talenti ostaju nekorišteni. Bez Božje Mudrosti naši sudovi su nemilosrdni i pogrešni, naša prijateljstva hladna, a budućnost neizvjesna.

Danas se predajmo Božjoj Mudrosti u radosti koju daje sigurna ruka Gospodinova koja nas vodi.

Ponedjeljak 3. Nedjelje Došašća 2013.

Iz današnje Liturgije Riječi:

Ps 25,4-5

Pokaži mi, Jahve, svoje putove,
nauči me svojim stazama!

Istinom me svojom vodi i pouči me,
jer ti si Bog, moj Spasitelj:

u tebe se pouzdajem svagda.

* * * * * * *

 

Nasljeduj Krista, 1. knjiga 3. poglavlje

 
1. Sretan onaj koga istina poučava, sama, ne pomoću slika i prolaznih glasova, nego onako kakva jest. Naše nas mišljenje i naš osjećaj često vara i malo toga vidi. Što koristi mnogo se baviti skrivenim i tajnim stvarima radi kojih nećemo biti ni ukoreni na sudu, ako nismo za njih znali? Velika je ludost što se mi, zanemarivši korisne i potrebne stvari, bavimo suvišnima i štetnima: oči imamo, a ne vidimo.

 * * * * * * *

 

Biti sluga istine zahtijeva od nas potpuno slušanje Božje Riječi. Bog više puta koristi slike umjesto direktnog govora, nadahnuće umjesto naredbe. Ipak, ostajući duže u molitvama s Gospodinom, postajemo sve dublje i dublje povezani s njime i ne više djeca, nego odrasli u vjeri. Hodajući po putu kojega nam je pripravio Gospodin, mi upoznajemo taj put, navikavamo se na njega i jasnije nam je kamo idemo. Nismo sami na putu. Tu je Bog s nama - Emanuel, koji nas vodi istinom. On je Istina.

Ukoliko slijedimo Isusa, naši osjećaji i mišljenja često su podložni utjecaju Zloga. On nas odvraća od molitve zato što nismo dovoljno "raspoloženi" za molitvu, od djela milosrđa zato što smo već učinili jako puno, od produbljenja vjere zato što mi sve već znamo. Danas provedimo neko vrijeme u iskrenoj molitvi, učinimo djelo milosrđa ili pročitajmo koji članak iz Katekizma Katoličke Crkve.

3. Nedjelja Došašća 2013.

Iz današnje Liturgije Riječi:

Mt 11,5

Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje.

* * * * * * *

 Nasljeduj Krista, 3. knjiga 24. poglavlje

2. Neka te ne muči briga za veliko ime, jer je to samo sjena; a niti za prijateljstvo mnogih, ni da li te ljudi ljube. To rađa samo rastresenošću i velikom tminom srca. Rado bih ti progovorio riječ i otkrio tajne kad bi marljivo pazio na moj dolazak i otvorio mi vrata srca. Budi na oprezu i bdij u molitvama pa se ponizi u svemu.

* * * * * * *

Kada je Ivan Krstitelj bio u tamnici, došla mu je do ušiju tek rečenica o onome što se događalo na riječ Isusovu i srce mu je bilo prepuno radosti. On je iščekivao Dan Gospodnji i prepoznao znakove dolaska Gospodina. Sjetimo se, njegova je sudbina već bila zapečaćena, njegov život samo što nije bio predan u ruke okrutnih i nemilosrdnih ljudi i on je to znao. Ali, ništa nije moglo oduzeti radost spoznaje da je on pripravio put Gospodinu i da je Gospodin došao spasiti svoj narod.

Mi možemo govoriti o radosti koju daje Isus, možemo pjevati pjesme i čitati knjige i nikada ne osjetiti te radosti. Promotrimo vlastiti život. Istina je, moglo bi biti i daleko bolje, ali ima jako puno dobroga već u njemu. Isus koji dolazi ne želi uništiti naš stari život. On ga želi izliječiti, očistiti i vratiti u ono stanje u kojemu je bio prije nego što smo mi preuzeli potpunu kontrolu i udaljili se od Boga. Bog nam dolazi u susret. Zato otvorimo za Boga vlastiti život, predajmo mu svoje nevolje i odlučimo se dati njemu sve na upravljanje - danas učinimo nešto potpuno nesebično.

Subota 2. Nedjelje Došašća 2013.

Iz današnje Liturgije Riječi:

Ps 80,19

Nećemo se više odmetnuti od tebe;

poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.

* * * * * * *

Nasljeduj Krista, 1. knjiga, 9. poglavlje

2. Istina je da svaki voli raditi prema svome mišljenju, i više se priklanja onima koji osjećaju s njime. No ako je Bog među nama, onda je potrebno da radi dobra mira napustimo katkada svoje mišljenje. Tko je tako mudar da bi mogao sve potpuno znati? Nemoj se dakle odviše pouzdavati u svoje mišljenje, nego nastoj rado poslušati također mišljenje drugih. Ako je tvoje mišljenje dobro, pa ga ipak radi Boga napustiš, više ćeš time napredovati.

* * * * * * *

Živimo u vremenu u kojemu oholost i samodostatnost nisu više poroci, nego garanti uspjeha, osobine koje su potrebne kako bismo nešto i postigli. Zato je slijediti Krista protivno svemu onome čemu nas svijet uči. Prije svega, potrebno je biti poslušan. Na radnom mjestu, kada nešto nije u redu, moramo pravdati vlastite izbore i postupke svim mogućim argumentim kako bismo objasnili zbog čega nismo učinili ono što se od nas očekivalo. Pred Kristom je važno učiniti ono što on traži i na način koji nam je jasno zacrtao. Nema opravdanja za neuspjeh. I nema neuspjeha ako slijedimo poslušno njegovu riječ. Više puta će nam se činiti da nam ne ide dok se potpuno predajemo Božjoj volji. Ali ćemo zato biti potpuno sigurni da smo pogriješili ako činimo nešto mimo Božje volje.

Ponekad je potrebno prepustiti se Bogu i onome što on od nas traži, makar nam se činilo da mi znamo bolje!

Petak 2. Nedjelje Došašća 2013.

Iz današnje Liturgije Riječi:

Ps 1,1-2

Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih,

ne staje na putu grešničkom

i ne sjeda u zbor podrugljivaca,

već uživa u Zakonu Jahvinu,

Zakonu njegovu misli dan i noć.

* * * * * * *

Nasljeduj Krista, 3. knjiga 2. poglavlje

3. Ja sam, govori Gospodin, poučavao proroke od početka i ne prestajem sve dosada govoriti svima, ali mnogi su na moj glas gluhi i tvrdi. Mnogi radije slušaju svijet nego Boga, spremnije slijede požudu svoga tijela nego volju Božju. Svijet obećaje vremenite i sitne stvari i služe mu veoma požudno; a ja obećajem najvrednije i vječne stvari pa ipak srca ljudska ostaju ledena. Tko služi i u svemu se pokorava meni tako brižno kao što služi svijetu i njegovim gospodarima? »Srami se, Sidone, govori more«. A ako pitaš za razlog, čuj zašto. Za neznatnu kakvu zaradu — prevaljuju veliki put; a za vječni život — mnogi jedva jednom 

podignu nogu od zemlje. Traže neznatnu nagradu: katkada se sramotno svađaju za jedan novčić, ne boje se mučiti danju i noću za kakvu taštu stvar i ludo obećanje.

* * * * * * *

Toliko je stvari koje privlače našu pažnju, koje nas odvraćaju od pogleda na Boga i njegovu volju. Tko god je odgovorio pozitivno na Božji poziv taj dobro zna koliko je i najsitnijih detalja, poruka i ideja koje odvraćaju Božjeg čovjeka od življenja prema Božjem zakonu.

Iskušenja su velika, put dug, a naše snage malaksale. Zato nam je gledati, ni lijevo, ni desno, nego pravo - prema Gospodinu. Istina je da će nas život prisiliti na mnoge kompromise, ali ako smo učinili jedan ne znači da moramo učiniti drugi. Ako smo jednom posrnuli, ne znači da zbog toga nema opreza pri sljedećoj opasnosti.

Moramo biti svjesni da je naša nagrada vječnost, a naša svakodnevnica prolaznost. Zato danas činimo ono što može trajati u vječnosti - učinimo neko djelo milosrđa. 

Četvrtak 2. Nedjelje Došašća 2013.

Iz današnje Liturgije Riječi:

Ps 145,13b

Vjeran je Jahve u svim riječima svojim

i svet u svim svojim djelima.

* * * * * * *

Nasljeduj Krista, 2. knjiga 7. poglavlje

2. Drži se Isusa u životu i na smrti i povjeri se njegovoj vjernosti, jer ti on jedini može pomoći kad svi drugi klonu. Tvoj ljubljeni takve je naravi da ne trpi drugoga, nego hoće da ima sam tvoje srce i da tu sjedi kao kralj na svome prijestolju. Kad bi se ti znao odijeliti od svakoga stvorenja, onda bi Isus htio rado stanovati s tobom. Što god sagradiš na ljudima, izvan Isusa, to ćeš sve izgubiti. Ne uzdaj se i ne upiri na trsku koju vjetar ljulja, jer je »svako tijelo trava, i sva će slava njegova propasti kao cvijet od travke.

* * * * * * *

Vjernost Gospodnja jedina je sigurna istina na svijetu. Naše vlastite nepostojanosti uzrokuju razočaranja, kako u nama samima tako i u drugima, i naša svakodnevna borba za pravdu u jednom trenutku postaje nepoštena i nepoštedna. Naši ideali padaju jedan za drugim jer u trenucima kada se osjećamo sami, oslonimo se prečesto na pogrešnu osobu.

S Isusom nam je lako. On sve razumije. On razumije da danas nemam vremena za njega, da sam se morao posvetiti nečem važnijem, a dobra djela sam ostavio za neku drugu prigodu. On će razumjeti da sam danas nespreman ustupiti mjesto nekome u tramvaju ili autobusu. On će razumjeti ako počinim štogod zloga, ne iz pakosti nego iz vlastite slabosti. Isus sve razumije. I to da više ne pripadam njemu! Gurajući Isusa uvijek na drugo mjesto u našim izborima i životu, udaljavamo se od njega. I onda kada se sve raspadne, ne znamo više ime onoga koji vjeran ostaje. Stoga danas budimo vjerni Isusu, izmolimo barem jednu molitvu s nakanom da budemo uvijek u njegovoj blizini.

Srijeda 2. Nedjelje Došašća 2013.

Iz današnje Liturgije Riječi:

Iz 40, 28-31

Zar ne znaš? Zar nisi čuo? Jahve je Bog vječni, krajeva zemaljskih stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje, i um je njegov neizmjerljiv. Umornome snagu vraća, jača nemoćnoga. Mladići se more i malakšu, iznemogli, momci posrću. Al' onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se.

* * * * * * *

Nasljeduj Krista, 3. knjiga 5. poglavlje

5. Ljubav bdije te ni u snu ne spava. Nju umor ne umori, stiska ne smrvi, strah ne smete; nego poput živog plamena i goruće baklje diže se prema gore i sigurna prodire. Ako tko ljubi, onda znade što taj glas vapije. Velik je vapaj u ušima Božjim sama goruća čežnja duše kojagovori: "Bože moj, ljubavi moja: ti si sav moj, a ja sam tvoj".

* * * * * * *

Mi ne dopuštamo Bogu da bude Bog u našem životu. Život nam je pretežak i onda Boga činimo čovjekom, ali ne u onom smislu plemenitosti i ljubavi, nego u smislu ograničenja i nedostataka koje i on sam mora imati. Dođe mi na pamet pjesma "Što ako je Bog jedan od nas?" Tako nam postaje lakše zaboraviti Boga, kriviti ga, proklinjati, negirati ga. Ako ipak dopustimo Bogu da bude "Onaj koji jest", kako to Sv. Katarina Sijenska naglašava u svom Dijalogu, onda naša nada ima smisla. Onda je Bog naša snaga, Onaj koji svojom vjernošću u nama snaži vjeru, svojom ljubavlju čisti našu ljubav. Onda se Bog ne umara, ne bavi "svojim poslovima", nego bdije nad nama dajući nam ono što nam je potrebno, makar mi pogrešno tražili nešto drugo. I kada je teško, i kada ne znamo kojim putem, kada ne vidimo ništa pred sobom - utecimo se Bogu, našoj svjetlosti, našoj snazi da nas pridrži kada osjećamo da ćemo pasti.

Utorak 2. Nedjelje Došašća 2013.

Iz današnje Liturgije Riječi:

Iz 40,6-8

Svako je tijelo k'o trava, k'o cvijet poljski sva mu dražest. Sahne trava, vene cvijet, kad dah Jahvin preko njih prođe. Doista, narod je trava. Sahne trava, vene cvijet, ali riječ Boga našeg ostaje dovijeka.

* * * * * * *

Nasljeduj Krista, 3. knjiga, 33. poglavlje

2. Komu se ti sviđaš što mu se zapravo neće sviđati? A komu se ti ne sviđaš što mu može biti ugodno? Ali ne razumiju tvoje mudrosti mudraci ovoga svijeta i oni koji vole putenost: jer se ondje skriva velika taština, a ovdje smrt. A koji slijede tebe, prezirući svijet i mrtveći tijelo, za njih se može reći da su zaista mudri, jer prelaze od taštine k istini, od tijela k duhu. Njima je draži Bog; i što god dobra ima u stvorenjima, sve to prenose na slavu svoga Stvoritelja. Oh, različita je i to vrlo različna slast što je pruža Stvoritelj i stvorenje, vječnost i prolaznost, nestvorena svjetlost i svjetlost koja prima svjetlo od drugoga.

* * * * * * *

Kako sve mijenja kada napokon shvatimo koliko je besmislenih i nepotrebnih trenutaka, stvari i navika napunilo našu svakodnevicu. Je li sve važno? Ponekad se pitam: "Mogu li živjeti bez ovoga?" I ako je odgovor potvrdan, pokušavam tako živjeti. Ali rijetko dolaze trenuci kada se doista preispitujemo. Nekima je potrebno završiti u bolnici prije nego se pitaju je li to potrebno. Neki se osvijeste zbog nevolje ili nesreće koja je zadesila druge. Što je to bez čega ne mogu živjeti? Ako danas upotrijebimo samo pola sata kako bismo o tome razmišljali, možda bismo pronašli snagu za promjenu, da to NEŠTO NAJVAŽNIJE napokon stavimo u centar naših planova i misli. Dakako, ne zaboravimo - tu bi negdje trebao biti i Bog.

Ponedjeljak 2. Nedjelje Došašća 2013. Bezgrešno Začeće Marijino

Iz današnje Liturgije Riječi:

Lk 1,37

Ta Bogu ništa nije nemoguće!

* * * * * * *

Nasljeduj Krista, 3. knjiga 5. poglavlje

4. Onaj, koji ljubi, leti, trči, veseli se; slobodan je i nije vezan. Daje sve za sve, ima sve u svemu; jer počiva u jednom i iznad svih najvišem dobru, iz kojega svako dobro izvire i proizlazi. Ne gleda na darove, nego se naimo svih dobara obraća na darovatelja. Ljubav često ne zna mjere, nego bukti preko svake mjere.
Ljubav ne ćuti tereta, ne gleda na trud, žudi više nego može. Ne navodi kao razlog nemogućnost, jer misli da sve može i smije. Za sve je dakle sposobna i mnogo toga ispunja i polučuje uspjeh, gdje bi onaj koji ne ljubi klonuo i podlegao.

* * * * * * *

Naše iskustvo bespomoćnosti ne daje nam puno prostora za nadu. Zato i naša vjera malaksa u iskušenjima, pred preprekama. Zato naša ljubav nije ustrajna i, ma koliko jaka, biva žrtvom ljubomore i hladnoće srca. Tek prava ljubav, nadahnuta Bogom koji je ljubav, rađa neprolaznim plodovima. Ta je ljubav spremna prihvatiti Božji plan i potpuno se istrošiti ne bi li učinila on što Bog od nje traži. To je razlog zbog čega s radošći slavimo Marijine blagdane. Marija nije odgodila Božji plan za neku drugu, zgodniju priliku. Ona nije tražila izgovore ne bi li Bog promijenio mišljenje i drugačije spasio svijet. Njezino jednostavno DA Gospodinu i nama je nadahnuće da u svagdanjem životu znamo prihvatiti Gospodina kada On nas traži, a ne kada mu mi damo termin za sastanak.

Danas promotrimo život Marijin, kako je prikazan u Bibliji kako bismo i mi mogli reći DA Gospodinu u svako doba.

 

2. Nedjelja Došašća 2013.

Iz današnje Liturgije Riječi:

Mt 3,2.3

Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!

Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! 

* * * * * * *

Nasljeduj Krista, 1. knjiga, 19. poglavlje

6. Oko glavnijih blagdana moramo ponoviti dobre vježbe i revnije moliti za zagovor svetaca. Moramo stvoriti odluke od blagdana do blagdana kao da ćemo tada otići s ovoga svijeta i poći na vječno svetkovanje. Zato se moramo brižno pripravljati u blagdansko vrijeme i pobožni je živjeti i strože obdržavati čitavo pravilo kao da ćemo za kratko vrijeme primiti od Boga nagradu za svoj trud.

* * * * * * *

Promjena života potrebna je svaki put kada susrećemo Isusa. Premda njegovi, njegova nas prisutnost uvijek iznova potiče na bolje, na savršenije, na dostojnije. Obraćenje je naš svagdašnji korak prema Gospodinu. Sotona vreba naše slabosti, osobito one kojih nismo svjesni. Uz Isusa, mi se odupiremo navalama Zloga, mi čvrsto kročimo putem koji vodi u život. Uz Isusa naš život postaje nešto daleko više od obične trke za smislom. Naš život dobiva smisao, dobiva svoju misiju, misiju koju smo davno zaboravili, a upisana je u svaku stanicu našega bića:

Približilo se kraljevstvo nebesko!

Subota 1. Nedjelje Došašća 2013.

Iz današnje Liturgije Riječi

Mt 9,35

Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira.

* * * * * * *

Nasljeduj Krista, 3. knjiga 18. poglavlje 

3. O koliko ti moram zahvaljivati što si se udostojao meni i svima vjernicima pokazati pravi i dobar put u vječno kraljevstvo svoje! Jer tvoj život je naš put, i po svetoj strpljivosti dolazimo k tebi koji si kruna naša. Da ti nisi išao pred nama i poučio nas, tko bi htio poći tim putem? Jao, koliki bi ostali daleko straga da nisu vidjeli tvojih sjajnih primjera! Jer evo, još smo mlitavi, premda smo čuli o tolikim tvojim čudesima i nauci; a što bi bilo kad ne bismo imali toliko svjetla da te uzmognemo slijediti?

 

* * * * * * *

Svatko od nas je imao iskustvo bezglavog lutanja bez cilja i bez nade. Ponekad i naša vlastita unutrašnja pobuna uzrokuje odbacivanje svakog vodstva i uvjerimo se da možemo bolje bez ikoga iznad nas. Više puta, ipak, to stanje uzrokuje razočaranje i loš primjer onih koji bi nas trebali voditi u ime Isusovo, onih koji bi trebali biti odsjaj njegova služenja, trpljenja i propovijedanja. Dovoljan je jedan loš primjer ili tek jedan trenutak nečije slabosti da kažemo - ovako više ne ide.

To je zamka zloga. Svatko je od nas slab i griješi. No, Isus se koristi i slabim pisaljkama ne bi li nas upisao u knjigu života. Isus je taj koji nas vodi i obasjava. On je jedini pravi pastir. Svi ostali smo u njegovoj službi koja uza sva naša nastojanja ostaje kao daleki cilj kojega još treba ostvariti. Slijedimo svjetlo Isusovog pastirskog štapa.

Dopustimo danas Gospodinu da ozdravi rane naših razočaranja.

Petak 1. Nedjelje Došašća 2013.

Iz današnje Liturgije Riječi:

Mt 9,28-30

A kad uđe u kuću, pristupe mu slijepci. Isus im kaže: "Vjerujete li da mogu to učiniti?" Kažu mu: "Da, Gospodine!" Tada se dotače njihovih očiju govoreći: "Neka vam bude po vašoj vjeri." I otvoriše im se oči.

* * * * * * *

Nasljeduj Krista, 2. knjiga 5. poglavlje

1. Ne možemo sami sebi odviše vjerovati, jer nam često nedostaje milosti i volje. Malo je svjetla u nama pa i to nemarnošću brzo gubimo. Često također ne zapažamo da smo tako slijepi unutra! Često činimo zlo, a još se gore izgovaramo. Kadšto nas goni strast, a mislimo da je revnost. Kod drugih korimo sitnice, a kod sebe preko velikih stvari prelazimo. Dosta brzo osjetimo i mjerimo što trpimo od drugih, ali koliko drugi trpe od nas, toga ne zapažamo. Tko bi dobro i ispravno prosuđivao svoje stvari ne bi imao razloga da strogo sudi o drugome.

 

* * * * * * *

Iz godine u godinu postajemo sve više svjesni da je naša vjera sama po sebi vrlo slaba ako nismo u trajnoj povezanosti s Bogom. Čovjek vjere nije zaslijepljen vlastitim sposobnostima i talentima, nego osvijetljem Božanskom milosti. Potrebno je priznati dvije stvari: vlastitu sljepoću i nemoć da samome sebi pomognem. JA sam slijep, JA trebam Isusovu ozdraviteljsku ruku. Slijepci koji su pristupili k Isusu za ozdravljenje već su započeli svoj ozdraviteljski put: vjerovali su da ih Isus može ozdraviti. Toj se vjerom i mi pridružimo danas iskreno vapijući:

Gospodine, budim moje svjetlo i ozdravi moju sljepoću!

Četvrtak 1. Nedjelje Došašća 2013

Iz današnje Liturgije Riječi

Mt 7,21.24 

 Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!', nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. 

* * * * * * *

Nasljeduj Krista, 1. knjiga 10. poglavlje

 

1. Čuvaj se ljudske buke kolikogod možeš; jer mnogo smeta baviti se svjetovnim poslovima, makar se to vrši i u dobroj nakani. Taština nas naime brzo prlja i zarobljuje. Mnogo puta bih volio da sam šutio i da nisam bio među ljudima. No zašto tako rado razgovaramo i međusobno pričamo, kad se ipak rijetko vraćamo na šutnju bez povrede savjesti? Zato se tako rado razgovaramo, jer se međusobnim razgovorima nastojimo utješiti i želimo olakšati srce, izmučeno raznim mislima. I veoma rado volimo razgovarati i misliti o onome što jako volimo ili za čim žudimo, ili što osjećamo da nam je protivno.

2. Ali nažalost! Često brbljamo tašto i bez svrhe. Jer ta izvanjska utjeha nanosi veliku štetu unutarnjoj i božanskoj utjehi. Zato moramo bdjeti i moliti da vrijeme ne potrošimo uzalud. Ako je od koristi i ako se može govoriti, onda govori ono što služi za duhovno uzdizanje. Zla navika i nemarnost oko našeg napretka mnogo pridonosi neopreznosti naših usta. Ali je pobožni razgovor o duhovnim stvarima od velike koristi za duhovni napredak, napose gdje su združeni u Bogu oni koji su jednog srca i duše.

* * * * * * *

Napredovanje u duhovnom životu uvelike ovisi o slušanju, ne toliko o govorenju. Naše molitve nisu isprazno recitiranje i ponavljanje napamet naučenih formula kako bismo zadovoljili Boga i izvršili vlastitu dužnost. Naše molitve, pa makar bile i ponavljanje, uvijek su upravljene prema susretu s Bogom. Izrečene molitve su tek početak molitve. Ono što slijedi jest prije svega Božji odgovor, a potom naše DA Bogu kroz djela koja činimo nadahnuti njegovom Riječi. Zato je potrebno slušati, slušati Boga. Istina, nismo uvijek sigurni što Bog od nas želi i kako točno ostvariti Božju volju u našem životu. Zato je potrebno uporno slušati u molitvi, primiti Božje sakramente i dati najbolje od sebe u svemu što činimo u Božje ime. Bog možda ne odgovara onako kako bismo mi to željeli, ali nas vodi i upravlja putem koji je najbolji za naše spasenje.

Danas molimo Gospodina za snagu da svoje molitve živimo djelima.

Srijeda 1. Nedjelje Došašća 2013.

Iz današnje Liturgije Riječi

Mt 15, 30b

Polože mu ih do nogu, a on ih izliječi.

* * * * * * *

Nasljeduj Krista, 2. knjiga, 10. poglavlje

4. Traži svagda najniže i dobit ćeš najviše, jer najviše ne može stajati bez najnižega. Sveci, koji su najveći pred Bogom, bili su najmanji u vlastitim očima; i koliko su bili slavniji,toliko su bili u sebi ponizniji.

Koji su puni istine i slave nebeske, nisu željni tašte slave. Koji su u Bogu utemeljeni i utvrđeni, ne mogu biti oholi. I koji sve pripisuju Bogu, što god su dobra primili, ne traže slave jedan od drugoga, nego hoće samo onu slavu koja dolazi jedino od Boga, i žele da oni sami i svi sveti hvale Boga nada sve te uvijek jedino teže za tim.

* * * * * * *

Poniznost je nužna za naše izliječenje. Toliko smo puta znali druge uputiti na put prema Gospodinu, a sami smo se klonili tog istog puta. Vjerojatno smo mnoge uvjerili u milost izliječenja samo ako kleknu pred Gospodinom, a sami to nismo pokušali učiniti.

Gospodin čeka na naš ponizni zahtjev za izliječenjem. Mi pritome moramo prignuti glavu, priznati da smo bolesni, da nam treba njegova pomoć, da nismo sasvim "u redu", da smo grešni. Toliko je svjedočanstava o mnogim duhovnim i tjelesnim izliječenjima. Zar još uvijek možemo sumnjati da je Gospodin spreman pomoći svima osim nama?

Pristupimo danas Gospodinu poniznim duhom i zamolimo ga da nas ozdravi.

Utorak 1. Nedjelje Došašća 2013.

Iz današnje Liturgije Riječi

Lk 10,21

U taj isti čas uskliknu Isus u Duhu Svetom: "Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.

* * * * * * *

Nasljeduj Krista, 4. Knjiga, 18. Poglavlje

4. Nastavi dakle s jednostavnom i nedvojbenom vjerom i pristupi k Sakramentu smjernim

štovanjem. I što god ne možeš razumjeti, mirno povjeri Bogu. Bog te ne vara; vara se onaj tko samome sebi odviše vjeruje. Bog hoda s priprostima, objavljuje se poniznima, daje razumijevanje malenima; on očituje misao čistim dušama, a uskraćuje milost znatiželjnima i oholima. Ljudski je razum slab i može se prevariti; prava se pak vjera ne može prevariti.

 

* * * * * * *

Biti malen pred Gospodinom, hoditi u poniznosti pred onim koji zna tajnu svemira, dopustiti Bogu da nas vodi - u prvi čas čini se gubitkom vlastite inicijative i slobode. Teško je zamisliti da netko drugi upravlja našim životom. Želimo preuzeti kontrolu i činiti što je najbolje za nas, ma koliko god puta pogriješili.

Danas pokušajmo dati Gospodinu priliku da preobrazi naš život, da upotrijebi naš život za nešto daleko veće i bolje od onoga što mi sami možemo i želimo činiti.

Danas u poniznosti predajmo svoje odluke i budućnost Božjoj volji.

Ponedjeljak 1. Nedjelje Došašća 2013.

Iz današnje Liturgije Riječi

Mt 8,8

Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj.

* * * * * * *

Nasljeduj Krista, 2. knjiga, 9. poglavlje 

 7. Nisam nikada našao nekoga koji bi bio tako pobožan i svet, a da ne bi doživio katkada da se milost povuče, ili da ne bi osjetio kako mu se revnost ohladila. Nijedan svetac nije bio tako visoko uzdignut i prosvijetljen, a da ne bi prije ili poslije bio kušan. Nije naime dostojan uzvišenog zrenja Božjeg koji nije za Boga podnio kakve nevolje. Kušnja koja prethodi običava biti znak utjehe koja će slijediti. Jer onima koji su iskušani obećana je nebeska utjeha. »Tko pobijedi, kaže, dat ću mu jesti od drveta života«.

* * * * * * *

Put prema Gospodinu je put poniznosti. Zbog čega se radujemo dolasku Gospodnjema ako ne zbog toga što je taj dolazak ispunjenje Božjeg obećanja i našeg otkupljenja. Ipak, susret s Gospodinom nije lak. Pred njega dolazimo bez ikakve maske, onakvi kakvi doista jesmo, a to zna biti vrlo nezgodno. Ne valja se pitati što drugi misle o meni, nego što ja znam o sebi! S tim znanjem i mi se pridružimo satniku koji govori: grešan sam čovjek Gospodine, nisam te dostojan primiti. Recimo to od svega srca priznajući da u svojim nevoljama, neprilikama, strahovima i padovima nismo bili dostojni Božje milosti. Potom dolazi snaga Božjeg Duha koja nas ponovno postavlja na noge i mi idemo dalje... prema Gospodinu.

Danas priznajmo Gospodinu svoj najgori pad koji smo učinili od posljednjeg Božića i molimo ga da nam pomogne da to više ne ponovimo.

1. Nedjelja Došašća 2013.

Iz današnje Liturgije Riječi 

Rim 13,11-12

To tim više što shvaćate ovaj čas: vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo. Noć poodmače, dan se približi! Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti.

* * * * * * *

Nasljeduj Krista, 1. knjiga, 1. poglavlje

1. Tko ide za mnom ne hoda u tmini (Iv 8, 12) govori Gospodin. To su riječi Kristove koje nas opominju da nasljedujemo njegov život i djelovanje, ako hoćemo da budemo zaista prosvijetljeni i oslobođeni od svake sljepoće srca. Neka dakle naše najveće nastojanje ide za tim da razmišljamo o životu Isusa Krista. 

* * * * * * *

Naše pripravljanje za proslavu Božića hod je prema svjetlosti života. Nadahnuti Bogom koji dolazi i mi pronalazimo snagu za put prema njemu. Dar života u našim rukama ne nalazi potpunu sigurnost. Previše je tame koja je uspjela doprijeti do našeg srca, previše sumnje, a premalo nade.

Naš prvi korak prema Rođenju Malenoga Boga neka bude pronalazak onog najboljeg što smo dobili od Gospodina. Naš je život pun trpljenja, ružnoće, razočaranja i zavisti. Ostavimo za sada to postrani. Naš prvi zadatak na adventskom putu obraćenja jest:

pronaći ono najbolje što mi je Bog dao, na što sam Bogu beskrajno zahvalan (zahvalna).

Taj pozitivni korak pomoći će nam da krenemo prema Isusu, a sa svakim korakom prema svjetlosti naša tama izbljeđuje.

Velika Subota - Uskrs 2013.

Iz Evanđelja po Luki 24,5-9

Zastrašene obore lica k zemlji, a oni će im: "Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji: 'Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i treći dan da ustane.'" I sjetiše se one riječi njegovih, vratiše se s groba te javiše sve to jedanaestorici i svima drugima.

* * * * * * *

Kada je Isus slao učenike da naviještaju Kraljestvo Božje za vrijeme njegova života, učenici još nisu bili potpuno spremni potpuno preuzeti tu odgovornu službu. Isus ih je slao kako bi vidjeli što to znači raditi za Kraljevstvo Božje, ali uvijek bi se vraćali k njemu na novu pouku.

Ako bismo se zadržali samo na Velikom Petku, Crkva nikada ne bi postojala. Veliki Petak je svjedočanstvo naše nedostojnosti biti Kristovim učenikom. No, u isto vrijeme, to je iskustvo oproštenja za naše grijehe i nedostatke. Naša vjera, premda slaba, govori nam - ovo je tek početak. I potrebno je ustrajati u vjeri, ma kako to teško bilo jer uskrsno jutro čeka svakoga od nas.

Žene koje, premda prestrašene i žalosne jer nisu našle tijelo Isusovo, daju svjedočanstvo snažne vjere tek pošto su se još jednom prisjetile riječi Isusovih. I mi se prisjetimo svega onoga što smo naučili o vjeri, sjetimo se trenutaka posebne milosti Božje, svih sakramenata koje smo primili, i, nakon iskustva žalosti zbog Muke Gospodnje, prihvatimo poruku onih koji su prvi povjerovali u uskrsnuće. Zbog njih smo danas i mi kršćani

* * * * * * *

Dragi prijatelji,

ovim tekstom završava ovogodišnja priprava za Uskrs.

Nadam se da ste ponekad bili ponukani dublje ući u misterij Korizme

i da vam je ovaj blog bio od duhovne koristi.

Želim vam svako dobro i Božji blagoslov ovoga Uskrsa

i sjetite se riječi Svetoga Oca Pape Franje:

"Ne dopustite da vam ukradu nadu!"

Sretan Uskrs!

Pozdrav iz Pakistana

Petak Muke Gospodnje 2013.

Iz Evanđelja po Ivanu 19,23-24

Vojnici pak, pošto razapeše Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela - svakom vojniku po dio. A uzeše i donju haljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgor dodolje. Rekoše zato među sobom: "Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku pa komu dopane" - da se ispuni Pismo koje veli: Razdijeliše među se haljine moje, za odjeću moju baciše kocku. I vojnici učiniše tako.

* * * * * * *

Uvijek postoje ljudi koji zarađuju na tuđoj nesreći i nepravedno si pribavljaju stvari koje pripadaju drugima. Idealno govoreći, mnogi se bore ili barem podržavaju mir u svijetu, ali postoje oni kojima mir ne odgovara jer tako gube dobar dio vlastite zarade. Interesi su različiti kada čovjek nema Boga pred očima. I tada ne postoji ništa sveto, ništa što bi moglo ograničiti ljudsku pohlepu.

Isus je potpuno lišen svega što je posjedovao na zemlji. On koji je drugima vraćao dostojanstvo izgubljeno grijehom, sada je žrtva grijeha i osude. Tko ga osuđuje? Najlakše je reći Židovi. I tada prestaja svaka naša odgovornost. Nauk Katoličke Crkve uvijek je govorio o našoj osobnoj odgovornosti, o našoj osobnoj nevjeri po kojoj smo mi oni koji su Isusa zatajili, izdali i raspeli.

Sjetimo se danas Muke Gospodnje. Sjetimo se cijene koju je Gospodin platio da nam vrati nadu. Sjetimo se i vlastitih grijeha, priznajmo krivicu i budimo suukopani s Kristom iščekujući snažno svjetlo uskrsnog jutra.

Veliki Četvrtak 2013.

 
Iz Evanđelja po Ivanu 13,6-7

Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: "Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?" Odgovori mu Isus: "Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije."

* * * * * * *

 

Istina je, ne razumijemo sve. Previše smo usredotočeni na uobičajene svjetovne stvari da bismo bili sposobni vidjeti duhovno. Naš je Gospodin ujedno i Sluga. Osim što nama vlada, on nas i pomaže i čini sve kako bi naša radost bila vjerodostojna i potpuna.

Nitko pri zdravoj pameti ne bi rekao Gospodinu: "Pusti da budem nesretan!" Kada nam Bog ne bi pomagao, bismo li imali nadu u uspjeh ili u nešto bolje?

Petar je protestirao Isusovom pranju nogu, ne zato što sam nije bio prljav i potreban čišćenja od svojih grijeha, nego zato što po ljudskim uredbama onoga vremena učenici trebaju prati noge Učitelju. Dakako, nisu razumjeli smisao onoga što je Isus činio. Ni mi ne razumijemo puno toga. Ne razumijemo otajstvo ispovijedi, kao ni otajstvo Gospodnje prisutnosti u misnoj žrtvi. Otvorimo, dakle, svoje duše Isusovoj riječi: "Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije." Tada i naše spasenje postaje nešto moguće.