Iz današnje Liturgije Riječi:
Lk 1,63-64
On zaiska pločicu i napisa "Ivan mu je ime!" Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.
* * * * * * *
Nasljeduj Krista, 3. knjiga, 1. poglavlje
1. »Da poslušam što mi govori Gospod Bog«. Blažena duša koja čuje u sebi Gospodina kad govori, te prima iz njegovih usta riječ utjehe! Blažene uši koje čuju unutarnji božanski šapat, a ne primjećuju ništa od šaptanja ovog svijeta! Zaista blažene uši koje ne prisluškuju glas što napolju zvuči, nego istinu koja uči unutra! Blažene oči koje su zatvorene za vanjštinu, a paze na unutarnjost! Blaženi koji poniru u unutarnjost i nastoje pripravljati se sve više i više svakodnevnim vježbama za razumijevanje nebeskih tajna! Blaženi koji se žele baviti Bogom i otresaju se svake svjetske zapreke! Pazi na to, dušo moja, i zatvori vrata svoje sjetilnosti da uzmogneš čuti što govori u tebi Gospod Bog tvoj.
* * * * * * *
Naša je velika potreba slušati i poslušati Božju Riječ. Budući da smo vjernici, to bi nam trebalo biti vrlo lako i jednostavno, ali nije. Mi želimo govoriti. Možda započnemo govorenjem u Božje Ime, ali s vremenom se počnemo baviti onime što bismo mi radije činili. onime što se nama čini važnim. Zaharija je proveo više mjeseci u šutnji, u meditaciji Božje Riječi. Kao svećenik udaljio se od onoga što je Bog htio i rekao. Udaljio se toliko da nije povjerovao Bogu kada mu je poslao anđela Gabrijela da mu donese radosnu vijest. Zato je morao ušutjeti - nije više bio kadar drugima donositi i tumačiti Božju Riječ jer ni sam nije u nju vjerovao. I nakon mjeseci i mjeseci šutnje, kada napokon jednom rečenicom prihvaća Božje čudo u svome život, otvaraju mu se usta i hvali Boga. Što bi se moglo dogoditi danas ako provedemo neko vrijeme u šutnji dajući Bogu priliku da nam progovori?
Nema komentara:
Objavi komentar