Utorak 2. Nedjelje Došašća 2013.

Iz današnje Liturgije Riječi:

Iz 40,6-8

Svako je tijelo k'o trava, k'o cvijet poljski sva mu dražest. Sahne trava, vene cvijet, kad dah Jahvin preko njih prođe. Doista, narod je trava. Sahne trava, vene cvijet, ali riječ Boga našeg ostaje dovijeka.

* * * * * * *

Nasljeduj Krista, 3. knjiga, 33. poglavlje

2. Komu se ti sviđaš što mu se zapravo neće sviđati? A komu se ti ne sviđaš što mu može biti ugodno? Ali ne razumiju tvoje mudrosti mudraci ovoga svijeta i oni koji vole putenost: jer se ondje skriva velika taština, a ovdje smrt. A koji slijede tebe, prezirući svijet i mrtveći tijelo, za njih se može reći da su zaista mudri, jer prelaze od taštine k istini, od tijela k duhu. Njima je draži Bog; i što god dobra ima u stvorenjima, sve to prenose na slavu svoga Stvoritelja. Oh, različita je i to vrlo različna slast što je pruža Stvoritelj i stvorenje, vječnost i prolaznost, nestvorena svjetlost i svjetlost koja prima svjetlo od drugoga.

* * * * * * *

Kako sve mijenja kada napokon shvatimo koliko je besmislenih i nepotrebnih trenutaka, stvari i navika napunilo našu svakodnevicu. Je li sve važno? Ponekad se pitam: "Mogu li živjeti bez ovoga?" I ako je odgovor potvrdan, pokušavam tako živjeti. Ali rijetko dolaze trenuci kada se doista preispitujemo. Nekima je potrebno završiti u bolnici prije nego se pitaju je li to potrebno. Neki se osvijeste zbog nevolje ili nesreće koja je zadesila druge. Što je to bez čega ne mogu živjeti? Ako danas upotrijebimo samo pola sata kako bismo o tome razmišljali, možda bismo pronašli snagu za promjenu, da to NEŠTO NAJVAŽNIJE napokon stavimo u centar naših planova i misli. Dakako, ne zaboravimo - tu bi negdje trebao biti i Bog.