Velika Subota - Vazmeno Bdjenje - Uskrs 2016.

Iz Liturgije Riječi

Ps 118, 1-2.16-17.22-23

Aleluja! Aleluja! Aleluja!

Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,

jer je vječna ljubav njegova!

Neka rekne dom Izraelov:

»Vječna je ljubav njegova!«

Gospodnja se uzdignu desnica,

Gospodnja se proslavi desnica!

Ne, umrijeti neću, nego živjeti

i kazivati djela Gospodnja.

Kamen koji odbaciše graditelji

postade kamen zaglavni.

Gospodnje je to djelo:

kakvo čudo u očima našim!

* * * * * * *

Isusova smrt nije kraj za one koji otvorena srca gledaju prema nebu. Gospodin naš živi. Križ od sredstva smrti postaje put u vječnost koja je sada otvorena svim ljudima. Snaga života doskora će odvaliti kamen koji nas zatvara u očaj gubitka, žalosti i zatvorenosti u strah od smrti. Isus živi! Isus proslavljeni i uskrsli živi!

* * * * * * *

Ovom posljednjom meditacijom želim svima koji su pratili dnevna korizmena razmišljanja svako dobro i Božji blagoslov. Neka vam Uskrsli Gospodin udijeli milost svoje prisutnosti.

SRETAN USKRS!

Vazmeno Trodnevlje - Veliki Petak 2016.

Iz Liturgije Riječi

Ps 31, 2.6.12-13.15-17.25

Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!

Tebi se, Gospodine, utječem,

o da se ne postidim nikada:

u svojoj me pravdi izbavi!

U tvoje ruke predajem duh svoj:

otkupi me, Gospodine, Bože vjerni.

Dušmanima svojim ruglo postadoh,

susjedima podsmijeh, a znancima strašilo;

koji me vide vani, bježe od mene.

Nestalo me ko mrtvaca iz sjećanja ljudi,

postadoh ko razbijena posuda.

A ja se, Gospodine, u tebe uzdam;

govorim: Ti si Bog moj!

U tvojoj je ruci sudbina moja:

istrgni me iz ruke dušmana

i onih koji me progone!

Rasvijetli lice nad slugom svojim,

po svojoj me dobroti spasi.

Budite hrabri i jaka srca,

svi koji se u Gospodina uzdate!

* * * * * * *

Došao je čas Isusove žrtve. Njegovi neprijatelji kao da su se svi ujedinili ne bi li ga ponizili, uništili i zatrli. Laž optužnice, premda toliko očita, kao da je jača od Isusove istine, ljubavi i milosrđa. Tama se spušta i nema puno onih koji traže svjetla. Izdajnik je svoje učinio. Petar je gorko zaplakao nakon zataje. Učenici su se razbježali. Od onog silnog mnoštva što je slijedilo Isusa ostalo je tek njih nekoliko uz majku Isusovu podno križa. Bol, suze, patnja, gubitak. U ovom trenutku mraka kao da nema nade. Ipak, za one koji osluškuju čuje se tiha jeka: "Ja sam Put, Istina i Život!"

Vazmeno Trodnevlje - Veliki Četvrtak 2016.

Iz Liturgije Riječi

Ps 116, 12-13.15-18

Čaša blagoslovna zajedništvo je krvi Kristove!

Što da uzvratim Gospodinu

za sve što mi je učinio?

Uzet ću čašu spasenja

i zazvati ime Gospodnje.

Dragocjena je u očima Gospodnjim

smrt pobožnika njegovih.

Gospodine, tvoj sam sluga, sin službenice tvoje:

ti si razriješio okove moje.

Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,

zazvat ću ime Gospodnje.

Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje

pred svim pukom njegovim.

* * * * * * *

Scena posljednje večere na poseban način se urezuje u pamćenje. Isus, slaveći najveći židovski blagdan sa svojim učenicima, utemeljuje svetu misu, najsavršeniju molitvu koju možemo prikazati Bogu ovdje na zemlji. U isto vrijeme, Juda se sprema izdati Isusa, ali se pretvara kao da je dio slavljeničke grupe. Naivno misli da se može sakriti pretvarajući se da je začuđen Isusovom riječju: "Jedan će me od vas izdati!" Da nisam ja, Gospodine? To je i moja riječ. Znam da sam i ja bio jedan od onih koju su izdali Gospodina. Strah i nedosljednost - to su naši grijesi. Zato dopustimo Isusu da otjera naše strahove i učvrsti našu vjeru kako bismo u vjernosti njegovoj ljubavi i milosrđu ostali budni s njime u tami i umoru naše svakodnevice.

Velika Srijeda 2016.

Iz Liturgije Riječi

Ps 69, 8-10.21b-22.31.33-34

Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, 

i stid mi pokri lice.

Tuđinac postadoh braći

i stranac djeci majke svoje.

Jer me izjela revnost za Dom tvoj

i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.

Čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi;

i da me tko utješi, ali ga ne nađoh.

U jelo mi žuči umiješaše,

u mojoj me žeđi octom napojiše.

Božje ću ime hvaliti popijevkom, 

hvalit ću ga zahvalnicom.

Gledajte, ubogi, i radujte se,

nek vam oživi srce, svima koji Boga tražite.

Jer siromahe Gospodin čuje,

on ne prezire sužanja svojih.

* * * * * * *

Ma koliko glasno bile poruge i kritike, od vjere ne možemo odustajati. Bol i tuga možda dulje traju i dublje ih osjećamo, ali su varljivi osjećaji koji zamračuju ono veliko u našem životu: Božju prisutnost. Gospodin je primio na se križ boli, ali sve radi nade i spasenja. I naša muka i bol, koje trpimo radi većeg dobra i sreće naših voljenih, tek su prolazne nevolje koje se kasnije završavaju u blagoslovu. U tim trenucima naše patnje, čini nam se da smo sami i napušteni. To je kušnja kojoj se ne smijemo prepustiti. Bog nas nikada ne napušta. 

Veliki Utorak 2016.

Iz Liturgije Riječi

Ps 71, 1-6b.15ab.17

Tebi se, Gospodine, utječem,

ne daj da se ikada postidim!

U pravdi me svojoj spasi i izbavi!

prikloni uho k meni i spasi me!

Budi mi hrid utočišta i čvrsta utvrda spasenja:

jer ti si stijena i utvrda moja. 

Bože moj, istrgni me iz ruku zlotvora,

iz šake silnika i tlačitelja.

Jer ti si, Gospodine, ufanje moje, 

Gospodine, uzdanje od moje mladosti!

Na te se oslanjam od utrobe;

ti si mi zaštitnik od majčina krila.

Usta će moja razglašivati pravednost tvoju

povazdan pomoć tvoju. 

Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje,

i sve do sada naviještam čudesa tvoja.

* * * * * * *

Više puta sam razmišljao o Judi. On je bio s Isusom tri godine, dan i noć slušao njegove propovijedi, svjedočio njegovim čudesima i ozdravljenjima, a ipak je izdao Isusa. Ne samo to. Milosrđe, ljubav i oproštenje bili su u središtu Isusova nauka i djelovanja. Kako je sve to mimoišlo Judu? I u onim najsvetijim trenutcima provedenim s Gospodinom i ostalim apostolima, kako je Juda mogao nastaviti s onim što će kasnije rezultirati njegovim prokletstvom? Biti u Isusovoj blizini ne znači biti spašen. Biti Isusu blizu, to je put spasenja. Biti blizu svojim životom, svojim djelima, svojom vjerom i predanošću, tek tako Isus ulazi u naš život i nadahnjuje nas.

Veliki Ponedjeljak 2016.

Iz Liturgije Riječi

Ps 27, 1-3.13-14

Gospodin mi je svjetlost i spasenje:

koga da se bojim? 

Gospodin je štit života moga:

pred kime da strepim?

Kad navale na me zlotvori

da mi tijelo žderu, 

protivnici moji i dušmani,

oni posrću i padaju.

Nek se vojska protiv mene utabori,

srce se moje ne boji; 

nek i rat plane protiv mene,

i tada pun sam pouzdanja.

Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja

u zemlji živih.

U Gospodina se uzdaj, ojunači se,

čvrsto nek bude srce tvoje: 

u Gospodina se uzdaj!

* * * * * * *

Strah je bojazan od nepoznatog i neizvjesnog. Ako slijedimo Boga, nema mjesta strahu u našem životu. Božje svjetlo obasjava našu svakodnevicu ne bismo li uočili sve ono dobro i plemenito u njoj. Tjeskobe, strahovi, ambicije i tragedije zatamnjuju naš pogled i opterećuju našu dušu toliko da počnemo vjerovati da ničeg drugog nema u životu. Prava snaga jest pronaći svakoga dana nešto zbog čega možemo biti zahvalni, nešto dobro, nešto blagoslovljeno od Boga. Prava snaga je pronaći tragove Božje prisutnosti u vlastitom životu. U Gospodina se uzdaj!

Cvjetnica 2016.

Iz Liturgije Riječi

Ps 22, 8-9.17-20.23-24

Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?

Svi koji me vide, podruguju se meni,

razvlače usne, mašu glavom:

»Uzdao se u Gospodina, neka ga sad izbavi,

neka ga spasi ako mu omilje!«

Opkolio me čopor pasa,

rulje me zločinačke okružile.

Probodoše mi ruke i noge,

sve kosti svoje prebrojiti mogu.

Razdijeliše među se haljine moje

i za odjeću moju baciše kocku.

Ali ti, Gospodine, daleko mi ne budi;

snago moja, pohiti mi u pomoć!

A sada, braći ću svojoj navješćivati ime tvoje,

hvalit ću te usred zbora.

»Koji se bojite Gospodina, hvalite njega!

Svi od roda Jakovljeva, slavite njega!

Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!«

* * * * * * *

Koliko puta prigovorimo Gospodinu da nas je napustio?! Ipak, mi smo ti koji napustismo Gospodina. Dok nam je godilo ići za njim, dok su nam drugi bili zavidni što mi provodimo vrijeme s njime, dok su drugima godile riječi Isusove, išli smo rado i ništa nam nije bilo teško. Sada, kada Gospodin traži da mu se pridružimo u molitvi, da budemo uz njega bez obzira na ishod, da riskiramo sve što jesmo i imamo, teško nam je do kraja vjerovati i ostati uz njegov križ. Isus je napušten i takav ostaje. Srećom, milosrđe i ljubav, koje je za života toliko puta svjedočio i tumačio, i sada ostaju snaga kojom nas Isus raspeti gleda i kojom dolazi novi život. 

Subota 5. korizmene nedjelje - Sv. Josip 2016.

Iz Liturgije Riječi

Mt 1, 16.18-21 

Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.

A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nade se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.«

Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji.

* * * * * * *

Sv. Josip je velika osoba u životu Isusa Krista i Marije, ali u Svetom Pismu nije zapisana nijedna njegova riječ. Ipak, znamo toliko o njemu da ga možemo uočiti kao pravedna čovjeka poslušna Božjoj Riječi. Nama je teško prihvatiti i malu žrtvu ili nevolju. Koliko god da smo sigurno u ono što Bog od nas traži, pa makar nam riječ došla na javi po bilo kojem sluzi Gospodnjem, Josip je poslušao anđela koji mu je govorio u snu. Odustao je od svojih planova i ideja na prvi zahtjev od Boga. Takva poslušnost i vjernost Bogu odlika je samo velikih ljudi. Nasljedujmo njegov primjer i ove korizme.

Petak 5. korizmene nedjelje 2016.

Iz Liturgije Riječi

Ps 18, 2-7

Ljubim te Gospodine, kreposti moja!

Gospodine, hridino moja, utvrdo moja, spase moj.

Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, 

štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!

Zazvat ću Gospodina, hvale predostojna, 

i od dušmana bit ću izbavljen.

Valovi smrti okružiše mene,

prestraviše me bujice pogubne.

Užad Podzemlja sputiše me,

smrtonosne zamke padoše na me.

U nevolji zazvah Gospodina

i Bogu svome zavapih. 

Iz svog Hrama zov mi začu, 

i vapaj moj mu do ušiju doprije.

* * * * * * *

Kako li se često zna dogoditi da tonemo, da nas nekakva zla sila povlači na dno, a osjećamo se bespomoćnima unatoč svoj snazi ili pameti koju posjedujemo! Svaki naš korak kao da nas vodi u pogrešnom smjeru, svaka odluka, ma koliko se činila ispravnom i dobrom, kao da je nekakav test na kojemu opetovano padamo i padamo. Imamo li volje nešto promijeniti? Imamo li još nešto vjere potrebne za čudo koje je Bog spreman učiniti? Imamo li još malo snage izustiti tu kratku molitvu kojom Boga molimo da nam pomogne. Sada je trenutak spasenja! Jučer je prošlo, a sutra ne dolazi! Sada trebam zavapiti Gospodinu i reći mu: "Gospodine, smiluj mi se!"

Četvrtak 5. korizmene nedjelje 2016.

Iz Liturgije Riječi

Ps 105, 4-9

Tražite Gospodina i njegovu snagu,

tražite svugda njegovo lice 

Sjetite se čudesa koja učini,

njegovih čuda i sudova usta njegovih!

Abrahamov rod sluga je njegov, 

sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!

On je Gospodin, Bog naš;

po svoj su zemlji njegovi sudovi!

On se uvijek sjeća svojega Saveza, 

riječi koju dade tisući naraštaja:

Savez koji sklopi s Abrahamom 

i zakletve svoje Izaku.

* * * * * * *

Neprestano traganje za Bogom, to je put spasenja. Nekako nam se čini prirodnim pronalaziti tragove Božje prisutnosti u našim životima i pogledati k nebesima svaki put kada nam zemaljska stvarnost postane nedostatna. Za Gospodinom nam je ići i naše noge su spremne pratiti ga kroz svaku nevolju i zlo, znajući da je Božja ljubav snažnija od svake zle prepreke. Ipak, naše pamćenje valja osvježiti jer vrlo lako zaboravljamo na veličinu djela Božjih, na čudesa koja nam je učinio Bog. Teško nam je održati obećanja i živjeti vjernost iz dana u dan. Bog, naprotiv, vjeran ostaje svojim obećanjima i, kada mi malo nadođemo nakon vremena lutanja, njegova ruka pomoćnica spremno nas dočeka.

Srijeda 5. korizmene nedjelje 2016.

Iz Liturgije Riječi

Dn 3, 52-56

Blagoslovljen budi, Gospodine, Bože otaca naših,

hvaljen i uzvisivan dovijeka!

Blagoslovljen budi u Domu svete slave svoje, 

hvaljen i slavljen dovijeka!

Blagoslovljen budi na prijestolju kraljevstva svoga, 

hvaljen i slavljen dovijeka!

Blagoslovljen ti što istražuješ bezdane i sjediš nad kerubima, 

hvaljen i slavljen dovijeka!

Blagoslovljen budi na svodu nebeskom, 

hvaljen i slavljen dovijeka!

* * * * * * *

Blagoslovljati Gospodina životom, to je prava radost! Kada nam je srce zahvalno, onda naš život dobiva neku sasvim novu sliku. Ne znači da ne postoji tuga ili nevolja u nama, nego smo odlučili više uočavati i cijeniti ono dobro i lijepo. Radost koja dolazi od Boga tada postaje zapažanje svega onoga što smo od Boga dobili; pronalaženje smisla zbog čega smo ovdje iz dana u dan. Bog ne otklanja zlo iz našega života, nego nam daje snage da to zlo izdržimo i da mu se ne predamo. Vjerom u Boga, koji svoje dobrote ne skriva od nas, rasvjetljujemo svaku tamu koja nam zamračuje odluke, usporava korake i uništava odnose s drugima. Kada usred snažne tuge dopustimo Bogu da bude Bog našega života, radost nas potpuno oduzima i nema toga zla koje je može umanjiti!

Utorak 5. korizmene nedjelje 2016.

Iz Liturgije Riječi

Ps 102, 2-3.16-21

Gospodine, usliši molitvu moju, 

i vapaj moj k tebi da dođe!

Nemoj sakrivati lice od mene

u dan moje nevolje! 

Prigni k meni uho svoje: 

kad te prizovem, brzo me usliši!

Tad će se pogani bojati, Gospodine, imena tvojega,

i svi kraljevi zemlje slave tvoje, 

kad Gospodin opet sazda Sion,

kad se pokaže u slavi svojoj, 

kad se osvrne na prošnju ubogih

i ne prezre molitve njihove.

Nek se zapiše ovo za budući naraštaj, 

puk što nastane neka hvali Gospodina.

Jer Gospodin gleda sa svog uzvišenog svetišta,

s nebesa na zemlju gleda

da čuje jauke sužnjeva, 

da izbavi smrti predane.

* * * * * * *

Kad god Boga zamišljamo kao nekog moćnika, ljuto se zavaravamo. Bog ne drži puno do svoje svemoći, niti mu je stalo do toga da dokazuje i pokazuje. Bog drži samo do svoje djece. Kao brižan Otac, on milostivo gleda svaki naš korak i čeka, ne bismo li zatražili njegovu pomoć. On nas čeka na koncu puta i raširenih ruku kao da nas nestrpljivo doziva. Mi smo ti koji ne gledamo uvijek prema njemu, nego nam mnoge sitnice znaju oduzeti pažnju i odvratiti nas od puta k Bogu. Zato kad god nam postane jasno da smo skrenuli s puta, tražimo trag križa Isusova koji će nas ponovno usmjeriti prema Bogu. 

Ponedjeljak 5. korizmene nedjelje 2016.

Iz Liturgije Riječi

Ps 23, 1-6

Gospodin je pastir moj:

ni u čem ja ne oskudijevam;

na poljanama zelenim 

on mi daje odmora.

Na vrutke me tihane vodi 

i krijepi dušu moju.

Stazama pravim on me upravlja

radi imena svojega. 

Pa da mi je i dolinom smrti proći,

zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. 

Tvoj štap i palica tvoja

utjeha su meni.

Trpezu preda mnom prostireš

na oči dušmanima mojim. 

Uljem mi glavu mažeš,

čaša se moja prelijeva.

Dobrota i milost pratit će mene

sve dane života moga. 

U Gospodnjem ću Domu prebivati

kroz dane mnoge.

* * * * * * *

Nema straha u onoga koji slijedi Gospodina. Nije uvijek sve jasno, ali jedna stvar jest - Gospodin nas vodi pravim putem koji vodi u život. Znam da bismo rado htjeli da sve znamo: da znamo koliko nam vremena preostaje, što i kako trebamo činiti, što i koga izbjegavati, komu i kako pomoći,... Znanje ne spašava, nego vjera i pouzdanje u Boga. U Svetom Pismo iz stranice u stranicu svjedoči se o Božjoj vjernosti i milosrđu. Sva ta svjedočanstva trebala bi nas ohrabriti i osnažiti da idemo za Gospodinom. Zar poslije tolikih razočaranja u ljude i sebe još možemo sumnjati u Boga?

5. korizmena nedjelja 2016.

Iz Liturgije Riječi

Ps 126, 1-6

Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske,

bilo nam je ko da snivamo.

Usta nam bjehu puna smijeha,

a jezik klicanja.

Među poganima tad se govorilo:

»Silna im djela Gospodin učini!«

Silna nam djela učini Gospodin:

opet smo radosni!

Vrati, Gospodine, sužnjeve naše

ko potoke negepske!

Oni koji siju u suzama

žanju u pjesmi.

Išli su, išli plačući

noseći sjeme sjetveno;

vraćat će se s pjesmom

noseći snoplje svoje.

* * * * * * *

Bog je velik kada prođe velika nevolja iz koje nas nitko drugi ne bi mogao izvući. Tada mu znamo zahvaliti, znamo ga zazvati, znamo ga slaviti. Ništa drugo nije važnije, ništa drugo nema značaja. Bog je taj koji okreće našu nevolju u radost. No, naša zahvalnost i svijest o Božjoj veličini ne potraje. Vrlo brzo zaboravimo kakav nas je način života bacio na koljena i doveo do očaja. Vrlo brzo zaboravimo riječi Isusove: "Idi i od sada više nemoj griješiti." A tako je malo potrebno za sreću. Kažu da je ludost ponavljanje istog postupka u iščekivanju drugačijeg rezultata. Nema natrag. Jednom kada se unesrećimo, kada nas Isus pridigne - sve mora biti drugačije od tog trenutka. Tada počinje sreća.

Subota 4. korizmene nedjelje 2016.

Iz Liturgije Riječi

Ps 7, 2-3.9b-12

Gospodine, Bože moj, tebi se utječem:

od svih progonitelja spasi me, oslobodi,

da mi dušu ne zgrabe kao lav

što razdire, a nema tko da izbavi.

Gospodine, dosudi mi pravo po pravosti mojoj

i po nevinosti koja je u meni. 

Dokrajči bezakonje zlotvora, pravedna učvrsti,

pravedni Bože koji proničeš srca i bubrege.

Meni je štit Bog,

koji spasava čestita srca. 

Bog je pravedan sudac,

on povazdan prijeti.

* * * * * * *

Kada se umorimo od bezuspješnih pokušaja da svojim snagama rješavamo nerješive probleme, kada doživimo da nam drugi ne mogu pomoći, ma koliko rijetko pronađemo nekog iskrenog prijatelja koji je to spreman činiti, sjetimo se Boga. Previše je zla u svijetu da bismo mogli bahato Gospodinu okrenuti leđa. I to zlo tako lako prodre i u našu nutrinu. Zato dopustimo Bogu da uđe u naš život potpuno i da nas nadahne na takav život u kojemu neće postojati ništa čega bismo se mogli stidjeti. 

Petak 4. korizmene nedjelje 2016.

Iz Liturgije Riječi

Ps 34, 17-21.23

Lice se Gospodnje okreće protiv zločinaca 

da im spomen zatre na zemlji.

Pravednici zazivaju, i Gospodin ih čuje, 

izbavlja ih iz svih tjeskoba.

Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca,

a klonule duše spašava. 

Mnoge nevolje ima pravednik, 

ali ga Gospodin iz svih izbavlja.

On čuva sve kosti njegove: 

ni jedna mu se neće slomiti.

Gospodin izbavlja duše slugu svojih, 

i neće platiti tko god se njemu utječe.

* * * * * * *

Čini se da je lakše živjeti ne razmišljajući koga povrijediti i komu učiniti zlo. Bezosjećajnost i surovost kao da je recept za uspjeh i sreću u ovome svijetu. Ali, stvoreni smo od Vječnoga za vječnost. Slava ovoga svijeta ne dopire do neba. Iskušenja je previše: uspjeh u poslu, čast u društvu, novac, ugled, izgled. Sve što se predstavlja kao sreća blijedi pred licem Gospodnjim. Toga svega ne možemo pronaći na raspetom Gospodinu. Lice trpećeg Krista lice je Božje slave i ljubavi. Koliko je moj život tome sličan?

Četvrtak 4. korizmene nedjelje 2016.

Iz Liturgije Riječi

Ps 106, 19-23

Načiniše tele na Horebu,

klanjahu se liku slivenu. 

Zamijeniše Slavu svoju

likom bika što proždire travu.

Zaboraviše Boga, koji ih izbavi

u Egiptu znamenja čineći

i čudesa u Kamovoj zemlji

i strahote na Crvenome moru.

Već namisli da ih satre,

al' Mojsije, izabranik njegov,

zauze se za njih

da srdžbu mu odvrati, te ih ne uništi.

* * * * * * *

Kako je lako zaboraviti Boga! Naša nestrpljivost odvodi nas od vjernog služenja i obdržavanja Božjih zapovijedi. Mi bismo htjeli sve i to sada. Htjeli bismo sve znati, sve imati, biti sve, a Bog nas zadržava. Njegove nam zapovijedi ne dopuštaju da slobodno činimo što nam je po volji. Njegov nas primjer onesposobljava da koristimo sva sredstva kako bismo ostvarili vlastite ciljeve. Zato njegove sluge trebaju biti obezvrijeđeni. Zato njegova Crkva treba biti prazna. Zato Bog mora umrijeti, 

Srijeda 4. korizmene nedjelje 2016.

Iz Liturgije Riječi

Ps 72

Bože, sud svoj daj kralju

i svoju pravdu sinu kraljevu.

Nek puku tvojem sudi pravedno, 

siromasima po pravici.

Kraljevi Taršiša i otoka nosit će dare, 

vladari Šabe i Sebe danak donositi.

On će spasiti siromaha koji uzdiše, 

nevoljnika koji pomoćnika nema;

smilovat će se ubogu i siromahu 

i spasit će život nevoljniku.

* * * * * * *

Jedini kralj u kojemu se ostvaruju riječi Psalma 72 jest Isus Krist. Njegova snažna pravednost ostvaruje se kroz milosrđe i pomoć onima koji su u potrebi. To nije pravednost koja samo gleda na ono što je određeno zakonom. Ta pravednost ide za tim da pridigne čovjeka i vrati mu dostojanstvo, a ne da ga vreba u njegovim slabostima i grijesima, ne bi li ga okretno kaznila ili zatvorila. Božji zakon poznajemo - ljubav prema Bogu i bližnjemu. Isus Krist je pokazao kolika je cijena toga Zakona, a kaznu je odradio kako mi ne bismo morali jer ne možemo. Zato u Isusovoj ljubavi pronađimo spas u našoj tuzi, pomoć u nevolji, smilovanje u potrebi i život na rubu smrti.

Utorak 4. korizmene nedjelje 2016.

Iz Liturgije Riječi

Ps 46, 2-3.5-6.8-9

Bog nam je zaklon i utvrda, 

pomoćnik spreman u nevolji. 

Stoga, ne bojimo se kad se ljulja zemlja,

kad se bregovi ruše u srce mora.

Rijeka i rukavci njezini vesele Grad Božji,

presveti šator Višnjega. 

Bog je sred njega, poljuljat se neće,

od rane zore Bog mu pomaže.

S nama je Gospodin nad vojskama,

naša je utvrda Bog Jakovljev! 

Dođite, gledajte djela Gospodnja,

strahote koje on na zemlji učini.

* * * * * * *

Gospodin je ona snaga i pomoć za kojom tragam. Kada me obuzmu sumnje u svaku stvar i osobu, ne mogu sumnjati u Božju ruku koja me podržava. I nemogući pothvati postaju dio moje svakodnevice kad je Bog uza me. Mnoga su se čudesa dogodila u mome životu. Ostaje pitanje: "Jesam li svako od njih primijetio?" Slabo moje ljudsko oko i nemirno srce ne paze uvijek na tragove Božjeg milosrđa na putu. Previše razmišljam o nepotrebnim stvarima da bih se posvetio traganju za Bogom, a ono je jedino potrebno. Zato kada me obuzme svijest o Božjoj milosrdnoj prisutnosti, trudim se da ona ipak potraje. 

Ponedjeljak 4. korizmene nedjelje 2016.

Iz Liturgije Riječi

Ps 30, 2.4-6.11.12a.13b

Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio

i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.

Gospodine, izveo si mi dušu iz Podzemlja, 

na rubu groba ti si me oživio.

Pjevajte Gospodinu, pobožnici njegovi, 

zahvaljujte svetom imenu njegovu!

Jer samo za tren traje srdžba njegova,

a cio život dobrota njegova.

Večer donese suze,

a jutro klicanje.

Slušaj, Gospodine, i smiluj se meni:

Gospodine, budi mi na pomoć! 

Okrenuo si plač moj u igranje,

Gospodine, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti!

* * * * * * *

Teško je zamisliti u vihoru i oluji, u mraku i pljusku, da je ikada vrijeme bilo vedro i sunčano. Kako li je tek teško u nevolji i tami duše sjetiti se trenutaka kada smo se radovali radosti i milosti Božjoj?! Nečastivi nas prečesto uspijeva uvjeriti da je sve u našem životu osuđeno na propast. Žalost i neuspjeh oduzmu nam svaku nadu i zatamne svaki izvor Božjeg svjetla toliko da zaboravimo na Božje milosrđe, njegovu dobrotu i blagonaklonost koju smo nekada uživali. Isus pobjeđuje tu našu tamu svojim križem. Naše je samo osloniti vlastiti križ na Isusov. 

Četvrta korizmena nedjelja 2016.

Iz Liturgije Riječi

Ps 34, 2-7

Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba,

njegova će mi hvala biti svagda na ustima!

Nek se Gospodinom duša moja hvali,

nek čuju ponizni i nek se raduju!

Veličajte sa mnom Gospodina,

uzvisujmo ime njegovo zajedno!

Tražio sam Gospodina i on me usliša,

izbavi me od straha svakoga.

U njega gledajte i razveselite se

da se ne postide lica vaša.

Eto, jadnik vapi, a Gospodin ga čuje,

izbavlja ga iz svih tjeskoba.

* * * * * * *

Gospodin sluša i čuje naše vapaje. On nije bezosjećajan, nije hladan na naše potrebe, na naše nevolje. Čini se teškim priznati da smo mi ti koji zakažemo i koji same sebe izlažemo nepotrebnim opasnostima. Nekada nas teškoće života gotovo opiju te ne možemo uočiti da nam je Bog učinio upravo ono što nam je bilo potrebno. Počešće u svojim molitvama tražimo pogrešne stvari. a Bog ispravi dajući nam ono pravo. Mudrost onoga koji vjeruje jest prepoznati darove Božji i proslaviti Boga u zahvali za njegovo milosrđe i ljubav. 

Subota 3. korizmene nedjelje 2016.

Iz Liturgije Riječi

Ps 51, 3-4.18-21b

Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,

po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!

Operi me svega od moje krivice,

od grijeha me mojeg očisti!

Žrtve ti se ne mile,

kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.

Žrtva Bogu duh je raskajan,

srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

U svojoj dobroti milostiv budi Sionu, 

i opet sagradi jeruzalemske zidine!

Tada će ti biti mile žrtve pravedne, 

prinosi i paljenice, 

i tad će se prinosit teoci na žrtveniku tvojemu.

* * * * * * *

Može li Božje milosrđe veće od moga prijestupa. Znam što učimo na vjeronauku, ali kada to znanje treba zaživjeti u srcu, tako je teško potpuno se predati toj istini. Toliko je teško prijeći prag ispovijedaonice, odlučiti se "Sada je trenutak!" Tisuću je razloga zbog kojeg odgađamo izmirenje s Bogom. Naša nas svakodnevica odvlači od Božje milosti. Reći ćemo si: "Svakako ću griješiti, pa bolje da pričekam dok sve ne prođe!" Ili pak smatramo da smo toliko izokrenuli vlastiti život da ne vidimo više snage koja nam je potrebna da sve vratimo u red. Bog vraća sve u red. On nas nadahnjuje na velikodušnost kojom pobjeđujemo svaku opakost. On nam osvjetljava put koji vodi u život. Naše je samo učiniti taj jedan mali korak prema njemu i sve se mijenja. 

Petak 3. korizmene nedjelje 2016.

Iz Liturgije Riječi

Ps 81, 7-9a.10-11b.14.17

Oslobodih od tereta rame njegovo,

ruke su mu slobodne od košare. 

U tjeskobi si zavapio,

i ja te izbavih.

Iz gromovna oblaka odgovorih tebi, 

iskušah te kod voda meripskih,

Slušaj, puče moj, i ja ću te opomenuti:

o da me poslušaš, Izraele!

Nek ne bude u tebe drugog boga,

i ne klanjaj se bogu tuđem!

Ja sam Gospodin, Bog tvoj,

koji te izvedoh iz Egipta.

O, kad bi me narod moj slušao,

kad bi Izrael putovima mojim hodio,

svoj bih narod hranio pšenicom najboljom

i sitio ga medom iz pećine.

* * * * * * *

Kad bih samo otvorio oči i vidio sva čudesa koja je Gospodin za mene učini, bilo bi sve puno lakše. Koliko li se samo Bog trudi sa mnom! Ne mogu se pohvaliti da mu zahvalim za svako čudo. Previše je stvari koje mi odvlače pažnju dok hodim prema Gospodinu. I u trenutku moje rastresenosti ni ne uočim da sam malo skrenuo s puta i da mu ne idem više ususret. Neka svjetlucava sitnica zaokupi me potpuno i kad se osvijestim vidim da sam zalutao. Tada ponovno tražim i slijedim Njegov glas ne bi li izišao što prije iz mraka vlastitih iluzija.

Četvrtak 3. korizmene nedjelje 2016.

Iz Liturgije Riječi

Ps 95, 1-2.6-9

Dođite, kličimo, Gospodinu!

uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome! 

Pred lice mu stupimo s hvalama,

kličimo mu u pjesmama!

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, 

poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!

Jer on je Bog naš,

a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.

O da danas glas mu čujete: 

»Ne budite srca tvrda kao u Meribi, 

kao u dan Mase u pustinji

gdje me iskušavahu očevi vaši, 

iskušavahu me premda vidješe djela moja.«

* * * * * * *

Zbog čega tako često iskušavamo Boga? Ili zašto je tako teško priznati Bogu da je Bog? Ovaj je problem opisan već na prvim stranicama Svetoga Pisma. Sve dobro dolazi od Boga, On je naš Stvoritelj. Zbog naših grijeha i okretanja od Boga, nije nas ostavio same da se snalazimo u vlastitom neredu, nego nam je poslao svoga Sina, Isusa, koji je naš Spasitelj i Otkupitelj. Koliko god bilo zorno što je sve Bog za nas učinio, spotičemo se o svaki kamen sumnje ili oholosti. Bog nam je učinio toliko dobra, čudotvorno pratio naš život, a mi mu i dalje zatvaramo vrata kad se želi navratiti k nama. Dopustimo Gospodinu da nas vodi.

Srijeda 3. korizmene nedjelje 2016.

Iz Liturgije Riječi

Ps 147, 12-13.15-16.19-20

Slavi, Jeruzaleme, Gospodina, 

hvali Boga svoga, Sione!

On učvrsti zasune vrata tvojih, 

blagoslovi u tebi tvoje sinove.

Besjedu svoju šalje na zemlju, 

brzo trči riječ njegova.

Kao vunu snijeg razbacuje, 

prosipa mraz poput pepela.

Riječ svoju on objavi Jakovu, 

odluke svoje i zakone Izraelu.

Ne učini tako nijednom narodu: 

nijednom naredbe svoje ne objavi!

* * * * * * *

Toliko je tragova Božje prisutnosti u mom životu. Kad god dopustim da me Gospodin obasja svojim svjetlom dok preispitujem svoje dosadašnje putove, pronalazim da me Bog pratio u stopu čitavo vrijeme. I onda kada mislim da me Bog napustio, da je imao nekog važnijeg posla i nije bio u blizini, otkrivam da sam gledao u pogrešnom pravcu. Štiti me i dalje, Gospodine, budi uz mene i ne dopusti mi da te zbog svoje nesavršenosti izgubim ispred očiju!

Utorak 3. korizmene nedjelje 2016.

Iz Liturgije Riječi

Ps 25, 4-9

Pokaži mi, Gospodine, putove svoje, 

nauči me svojim stazama!

Istinom me svojom vodi i pouči me, 

jer ti si Bog, moj Spasitelj: 

u tebe se pouzdajem svagda.

Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti

i ljubavi svoje dovijeka. 

Ne spominji se grijeha moje mladosti ni prijestupa,

spomeni me se po svojoj ljubavi.

Gospodin je sama dobrota i pravednost:

grešnike on na put privodi.

On ponizne u pravdi vodi

i uči malene putu svome.

* * * * * * *

Kako ostati malen i ponizan pred Bogom? Volio bih da je odgovor puno jednostavniji! Ali, nije. Na svakome, pa i najmanjem postignuću, u kušnji sam zaboraviti zahvaliti Gospodinu i priznati Njegovu pomoć i blizinu. Nekako se čini automatskim pripisivanje zasluga samome sebi. Istina je drugačija. Kada me Bog vodi, svaki uspjeh. obzira koliko mali bio, donosi radost i meni i drugima. Bez Boga ta je radost površna i ne traje dugo. Ne postoji hvala izrečena od drugih ljudi koja bi trajala dovoljno dugo da me zadovolji. Bez Boga svaki napor i svaki uspjeh nisu dovoljni da moja radost potraje.