Velika Subota - Uskrs 2013.

Iz Evanđelja po Luki 24,5-9

Zastrašene obore lica k zemlji, a oni će im: "Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji: 'Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i treći dan da ustane.'" I sjetiše se one riječi njegovih, vratiše se s groba te javiše sve to jedanaestorici i svima drugima.

* * * * * * *

Kada je Isus slao učenike da naviještaju Kraljestvo Božje za vrijeme njegova života, učenici još nisu bili potpuno spremni potpuno preuzeti tu odgovornu službu. Isus ih je slao kako bi vidjeli što to znači raditi za Kraljevstvo Božje, ali uvijek bi se vraćali k njemu na novu pouku.

Ako bismo se zadržali samo na Velikom Petku, Crkva nikada ne bi postojala. Veliki Petak je svjedočanstvo naše nedostojnosti biti Kristovim učenikom. No, u isto vrijeme, to je iskustvo oproštenja za naše grijehe i nedostatke. Naša vjera, premda slaba, govori nam - ovo je tek početak. I potrebno je ustrajati u vjeri, ma kako to teško bilo jer uskrsno jutro čeka svakoga od nas.

Žene koje, premda prestrašene i žalosne jer nisu našle tijelo Isusovo, daju svjedočanstvo snažne vjere tek pošto su se još jednom prisjetile riječi Isusovih. I mi se prisjetimo svega onoga što smo naučili o vjeri, sjetimo se trenutaka posebne milosti Božje, svih sakramenata koje smo primili, i, nakon iskustva žalosti zbog Muke Gospodnje, prihvatimo poruku onih koji su prvi povjerovali u uskrsnuće. Zbog njih smo danas i mi kršćani

* * * * * * *

Dragi prijatelji,

ovim tekstom završava ovogodišnja priprava za Uskrs.

Nadam se da ste ponekad bili ponukani dublje ući u misterij Korizme

i da vam je ovaj blog bio od duhovne koristi.

Želim vam svako dobro i Božji blagoslov ovoga Uskrsa

i sjetite se riječi Svetoga Oca Pape Franje:

"Ne dopustite da vam ukradu nadu!"

Sretan Uskrs!

Pozdrav iz Pakistana

Petak Muke Gospodnje 2013.

Iz Evanđelja po Ivanu 19,23-24

Vojnici pak, pošto razapeše Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela - svakom vojniku po dio. A uzeše i donju haljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgor dodolje. Rekoše zato među sobom: "Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku pa komu dopane" - da se ispuni Pismo koje veli: Razdijeliše među se haljine moje, za odjeću moju baciše kocku. I vojnici učiniše tako.

* * * * * * *

Uvijek postoje ljudi koji zarađuju na tuđoj nesreći i nepravedno si pribavljaju stvari koje pripadaju drugima. Idealno govoreći, mnogi se bore ili barem podržavaju mir u svijetu, ali postoje oni kojima mir ne odgovara jer tako gube dobar dio vlastite zarade. Interesi su različiti kada čovjek nema Boga pred očima. I tada ne postoji ništa sveto, ništa što bi moglo ograničiti ljudsku pohlepu.

Isus je potpuno lišen svega što je posjedovao na zemlji. On koji je drugima vraćao dostojanstvo izgubljeno grijehom, sada je žrtva grijeha i osude. Tko ga osuđuje? Najlakše je reći Židovi. I tada prestaja svaka naša odgovornost. Nauk Katoličke Crkve uvijek je govorio o našoj osobnoj odgovornosti, o našoj osobnoj nevjeri po kojoj smo mi oni koji su Isusa zatajili, izdali i raspeli.

Sjetimo se danas Muke Gospodnje. Sjetimo se cijene koju je Gospodin platio da nam vrati nadu. Sjetimo se i vlastitih grijeha, priznajmo krivicu i budimo suukopani s Kristom iščekujući snažno svjetlo uskrsnog jutra.

Veliki Četvrtak 2013.

 
Iz Evanđelja po Ivanu 13,6-7

Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: "Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?" Odgovori mu Isus: "Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije."

* * * * * * *

 

Istina je, ne razumijemo sve. Previše smo usredotočeni na uobičajene svjetovne stvari da bismo bili sposobni vidjeti duhovno. Naš je Gospodin ujedno i Sluga. Osim što nama vlada, on nas i pomaže i čini sve kako bi naša radost bila vjerodostojna i potpuna.

Nitko pri zdravoj pameti ne bi rekao Gospodinu: "Pusti da budem nesretan!" Kada nam Bog ne bi pomagao, bismo li imali nadu u uspjeh ili u nešto bolje?

Petar je protestirao Isusovom pranju nogu, ne zato što sam nije bio prljav i potreban čišćenja od svojih grijeha, nego zato što po ljudskim uredbama onoga vremena učenici trebaju prati noge Učitelju. Dakako, nisu razumjeli smisao onoga što je Isus činio. Ni mi ne razumijemo puno toga. Ne razumijemo otajstvo ispovijedi, kao ni otajstvo Gospodnje prisutnosti u misnoj žrtvi. Otvorimo, dakle, svoje duše Isusovoj riječi: "Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije." Tada i naše spasenje postaje nešto moguće.

Velika Srijeda 2013.

Iz Evanđelja po Mateju 26,25

A Juda, izdajnik, prihvati i reče: "Da nisam ja, učitelju?" Reče mu: "Ti kaza."

* * * * * * *

I premda smo krivi i naša je krivica svakome jasna, teško je priznati. Radije ćemo se čuditi i pretvarati da o tome ne znamo ništa, nego li reći: "Kriv sam!"

Krivica je teška. Svaki put kada sagriješimo izdajemo Isusa. Možemo to ublažiti različitim izrazima i opravdanjima, ali uzalud. Svaka naša ispovijed povijest je naše osobne izdaje. To je činjenica. Ipak, ne ostajemo na tome. Ne smijemo dopustiti da nas osjećaj krivnje ojadi i oduzme nam nadu u oproštenje. Naša izdaja ne smije biti naš posljednji čin. Potrebno je pokajanje. Božja bitka za naše spasenje nije bez ploda, kao ni naše skrušenje. Mi možda jesmo nevrijedni, ali nismo bezvrijedni. Gospodin je platio najvišu moguću cijenu da nas spasi. Zato, ne prezirimo spasenje Gospodnje.

Veliki Utorak 2013.

Iz Evanđelja po Ivanu 13,21

Rekavši to, potresen u duhu Isus posvjedoči: "Zaista, zaista, kažem vam: jedan će me od vas izdati!" 

* * * * * * *

Mi se možemo lako nositi s razočaranjem u one koji nam nisu bliski. Nije nam veliki problem prihvatiti činjenicu da nas tek obični poznanici, osobito s posla, iskoriste ili nam naškode radi vlastitog probitka.

Ono što nas pogađa do u dno duše jest izdaja. Moj pouzdanik, moj prijatelj, moj brat, moj bližnji postaje moj protivnik. Koliko toga podijelimo u povjerenju s drugima, stvari koje kasnije ti isti ljudi koriste da nam naškode, na nas oblate ili nas povrijede. I to se dogodilo s Isusom. Nakon svega što je učinio za druge ljude, a osobito za svoje učenike, jedan od njegovih najbližih ga predaje na smrti. Tragedija je u tome što je Juda znao da je Isus nevin i da će ga vlasti osuditi i usmrtiti. Nije se radilo tek o nesporazumu ili trenutku slabosti. Juda je prestao ljubiti Gospodina, a počeo ga je mrziti.

Veliki Ponedjeljak 2013.

Iz Evanđelja po Ivanu 10,11-12

A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.

* * * * * * *

Crkva je od samih početaka bila progonjena. Svjedoci Isusa Krista nisu bili poželjni na mnogim mjestima i u mnogim zajednicama. Zašto? Zato što su bili previše uvjerljivi.

Ponovno se vraćamo temi istine. Kada sve laži i namještena svjedočanstva ne uspiju obezvrijediti istinu, onda se kreće silom, prijetnjama, smrću. Isusova poruka je toliko važna da oni koji joj se protive idu protiv istine vlastite službe - sami svećenici, sluge Božje, odlučuju usmrtiti Isusa i sve one koji prenose njegove riječi u vlastiti život.

Mi se možda ne nalazimo direktno izloženi prijetnjama smrti, ali smo proganjani od medija, modernih grupa i grupica, političara i slobodnoumnih mislilaca samo zato što smo vjerni Isusovu nauku.

Nedjelja Muke Gospodnje 2013.

Iz Poslanice Filipljanima 2,6-8

On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. 

 

* * * * * * *

 

 Poslušnost ide do kraja. Koliko god bolno bilo, treba se boriti do posljednjeg trenutka i ustrajati u dobru, ma koliko zlo jako udaralo i protivilo nam se. Gospodin ne odlaže križ zato što je postalo "nezgodno", ne silazi s križa zato što ga provociraju, ne udara gromom one koji ga optužuju, ne vraća istom mjerom onima koji su ga osudili. Gospodin sve to može učiniti, ali ne želi. Tko bi inače ostao?

Gospodinov plan je spasenje sviju, a ne samo pojedinaca. I svaki od nas treba pristati na milost Božje ustrajnosti na križu kako bi imao s njime život vječni. I mi moramo biti prikovani na drvo križa kako bismo čuli one riječi: "Danas ćeš biti sa mnom u raju!"

Subota 5. korizmene nedjelje 2013.

Iz Evanđelja po Ivanu 11,47-48a

Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: "Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja. Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj..." 

* * * * * * *

Kada istina govori, mnogi je žele ušutkati. Mnogi se bore za istinu, ali nikada ne otkriju drugima istinu vlastitog života. Oni žele iskoristiti istinu o drugim ljudima ne bi li se domogli onoga što žele. Ne znaju da istini treba služiti, da u svjetlu istine i sami trebaju dati svjedočanstvo i onda kada im istina ne ide u prilog. Zato je puno lakše ušutkati istinu. Jednostavnije je prilagoditi sve nekoj iluziji života i tako živjeti dokle god se može.

Isus je živio, umro i uskrsnuo u istini. On je Istina. Zato svaki koji se zove njegovim imenom ne može i ne smije se poigravati s istinom. Istina je jedina kadra osloboditi nas okova smrti i grijeha. Stoga je potrebno da je otkrijemo prije svega u ispovijedi prije Uskrsa.

Petak 5. korizmene nedjelje 2013.

Iz Evanđelja po Ivanu 10,32

Isus im odgovori: "Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?"

* * * * * * *

Mi se svi borimo za pravdu i opće dobro, a činimo toliko zla. Zašto je to tako? U svijetu dobrotvornih udruga vlada nevjerojatna konkurencija u kojoj se dobra djela naplaćuju prestižem i popularnošću dobrotvornih djelatnika. I umjesto ujedinjavanja oko onoga što je potrebno učiniti za potrebite, grupe se natječu za različite projekte i novce koje će moći upotrijebiti za vlastite ideje. A kada se netko uspije izboriti za financije, jedni postaju bahati, drugi osvetoljubivi, treći ljubomorno.
Čovjek koji čini dobro jest onaj koji žrtvuje sebe i sve što ima kako bi pomogao drugome. Ako smo dosljeni onomu što Bog od nas traži, onda nam neće biti problem promotriti u Isusu onaj pravi primjer koji treba slijediti. Treba činiti dobro bez obzira na to što ne pripadamo nekoj udruzi, pokretu ili organizaciji. Treba činiti dobro bez obzira što će nam drugi zbog toga prigovarati ili nam zavidjeti. Treba činiti dobro zato što je to Božja volja i zato što nas drugi trebaju, ali bez očekivanja priznanja i medalja. Onaj koji je Kristov, dionik je djela Kristovih i donositelj nade.

Četvrtak 5. korizmene nedjelje 2013.

Iz Evanđelja po Ivanu 8,51

Zaista, zaista, kažem vam: ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka.

* * * * * * *

Budući da smo vjernici, naviki smo vjerovati u "nemoguće" stvari. Sjetit ćemo se mnogih čudesa koja je Isus učinio, svih čudesnih zgoda iz života svetaca, ali ćemo se vrlo kratko zastati na smislu uskrsnuća. Što je za nas Uskrs?

Sjećam se, kada sam bio kapelan, da me je jedan čovjek uvjeravao kako je kršćanin-katolik i bez krštenja. "Velečasni", rekao je, "mi za Božić uvijek imamo bor, a za Uskrs šunku!" Koliko se god smijali ovome "dokazu", često i sami imamo slične ideje. Do Uskrsa, ipak, ne možemo doći bez Velikog Petka. Muka Gospodnja, u kojoj se očituje naš ovozemni život, nema nikakvoga značenja ako sunce uskrsnog jutra ne preobrazi našu propadljivost u besmrtnost. Zato ne završava sve na Križu. Naprotiv, Križ je početak.

Srijeda 5. korizmene nedjelje 2013.

Iz Evanđelja po Ivanu 8,31-32

Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše: "Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi."

* * * * * * *

Svaki je čovjek po naravi tražitelj istine. Čitav naš život je jedna velika potraga za istinom o nama samima, o životu, o svijetu. I premda svi tragamo, ne uspijemo je svi pronaći, osobito ne sami. Potreban nam je vodič i učitelj. Nažalost, pola svoga života provodimo dokazujući da nam nitko ne treba u našoj potrazi. I kada napokon priznamo da nam treba pomoć, tada izgubimo još neko vrijeme birajući tko to ima najuvjerljivije argumente. I nakon nekoga vremena opet se razočaramo zaključujući da smo potrošili toliko vremena i srca ni za što.

Ako pak povjerujemo Isusovim riječima, dogodit će nam se upravo ono što je Isus rekao vjernim Židovima - budite moji učenici, držite se mojih riječi, upoznat ćete istinu koja oslobađa. Zašto je onda bilo  vrlo malo onih koji su u to povjerovali? Zato što su laži uvjerljivije i prihvatljivije od istine. Istina je Bog. Samo onaj koji poznaje Boga može biti oslobođen i spašen.

Utorak, Sveti Josip 2013.

Iz Evanđelja po Mateju 1,24

Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji.

* * * * * *  *

Josipovo prihvaćanje Božjega plana veliki je znak za Crkvu. Marijin pristanak nije jedini pozitivni odgovor na Božju volju. Njoj se pridružuju i Zaharija i Elizabeta, ali i njezin životni suputnik Sveti Josip. Bog ne želi ostaviti vjeru kao nešto individualno i sakriveno od drugih. On, naprotiv, okuplja zajedno one koji su mu se posvetili. Bog ne želi da sami nosimo teret život nego nas obogaćuje primjerom i ustrajnošću onih koji su ga nosili prije nas, nose ga zajedno s nama i nosit će ga kada naše snage onemoćaju ili nas više ne bude na zemlji. Poslušnost Bogu čini od naših običnih i malenih života nešto čudesno i veliko. Postajemo dio Božjega plana, plana koji nadilazi naše sposobnosti i vještine - postajemo suradnici Božjega spasonosnog djelovanja na zemlji.

Sveti Josipe, zaštitniče Crkve, moli za nas!
Molimo za Svetog Oca, Papu Franju, da ga Gospodin vodi i štiti!

Ponedjeljak 5. korizmene nedjelje 2013.

Iz Knjige proroka Daniela 13,42-43

Suzana povika iza glasa: "Bože vječni, ti koji poznaješ tajne, koji znaš sve prije negoli se zbude, ti znadeš da su lažno svjedočili protiv mene. I evo umrijet' mi je, a da ne učinih ništa od onoga što je njihova pakost izmislila protiv mene.

* * * * * * *

Smrt nedužnih koji su osuđeni pod izlikom pravde ili Božje volje plod je zloće i pakosti moćnih. Kada zloba i pohota ovladaju čovjekom, ništa više nije sveto, srce otvrdni, sućut nestane. Koliko je nepravde u ovome svijetu!? Na nama je dati istinito svjedočanstvo, riskirati i progon i muku radi pravednosti i zaštite onih koji su nemoćni pred osudom. Čovjek koji uvijek ima Boga pred očima ne može i ne smije nanijeti drugima štetu ili ih predati mučiteljima radi vlastitog probitka.

5. korizmena nedjelja 2013.

Iz Evanđelja po Ivanu 8,7

A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen." 

* * * * * * *

Dati drugu priliku, to je smisao korizme. To je zbog čega smo mi vjernici, ljudi koji se uzdaju u Božji milosrdni pristup, u njegovu bezuvjetnu ljubav i pomoć čovjeku.

Naša je ljubav prečesto ograničena i prilagođava se našim mislima i potrebama. Mi uvjetujemo druge kakvi trebaju biti ako želje našu pažnju i pomoć. I kada ne uspiju zadovoljiti naše kriterije, odbacujemo ih.

Oproštenje nije samo izbor, nego nužni lijek za one koji su se udaljili od Boga. Mi tu ništa ne možemo ako ne pokažemo milosrdno srce.

Subota 4. korizmene nedjelje 2013.

Iz Psalma 7,11

Meni je štit Bog

koji spasava čestita srca.

* * * * * * *

Bilo bi vrlo lijepo kada bismo mogli uvijek i s uvjerenjem izreći ove riječi Psalmiste. Iz našeg je društva nekako ispala čestitost. Mnogi čine što im se hoće, kritiziraju druge što ništa ne čine za bližnjega, a sami opravdavaju svoje nepravde lošim statusom i situacijom u kojoj se nalaze. Kršćanin treba biti čestit čovjek. On će učiniti ispravnu stvar i onda kada mu to ne donosi nikakve koristi, pa i onda kada bi ga to koštalo. Sjetimo se milosrdnog Samaritanca. On je dao od svoga kako bi spasio život i omogućio ozdravljenje nekom strancu koga nije niti poznavao.

Petak 4. korizmene nedjelje 2013.

Iz Psalma 34,19

Blizu je Gospod onima koji su skršena srca,
a klonule duše spasava.

 

 

* * * * * * *

Klanjam ti se, Duše Sveti, kao životu svih stvari. Sva stvorenja po tebi čine jednu cjelinu, postoje i svaka je stvar na svojemu mjestu.
Po tebi je svijet stvoren i čovjeku postao boravištem.
Po tebi nakon zime dolazi proljeće i obnavlja se sva priroda.
Taj čudesni, divni i neodoljivi proboj života,
koji pobjeđuje sve zapreke, ova čudesna pobjeda prirode jest tvoja slavna prisutnost.
Po tebi, svemogući Branitelju, anđeli i sveci pjevaju slavu u nebu. Po tebi mrtvi opet oživljuju da ti služe.
Od tebe dolazi svaka dobra misao, svaka dobra želja i volja, svaka snaga i svaki uspjeh.
Po tebi grješnici postaju svecima, Crkva se krijepi i obnavlja, bude se njezini borci a krvni svjedoci postaju dionici pobjedničke palme. Ti u Crkvi stvaraš nove zajednice, nove oblike pobožnosti, obraćenje novih naroda na vjeru, nova tumačenja i razvoje stare, apostolske nauke.
Hvalim te i klanjam ti se, uzvišeni Gospodaru svemira,

Duše sveti.

 

kardinal Newman

Četvrtak 4. korizmene nedjelje 2013.

Iz Evanđelja po Ivanu 5, 31-34

Ako ja svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito. Drugi svjedoči za mene i znam: istinito je svjedočanstvo kojim on svjedoči za mene. Vi ste poslali k Ivanu i on je posvjedočio za istinu. Ja ne primam svjedočanstva od čovjeka, već govorim to da se vi spasite.

* * * * * * *

Istina kada predstavlja samu sebe ne treba vlastitog opravdanja i svjedočanstva. Znamo jako dobro da je i sam Pilat pred Istinom bio bez argumenata, ali je pod pritiskom gomile popustio ambiciji i vlastitom strahu. Najlakše je reći: istina je relativna. Istina jest relativna kada dolazi od ljudi, ali mi vjernici smo svjedoci neke druge istine koja je apsolutna i nepromjenjiva. Mi smo u trajnoj potrazi za Istinom i neprestano tražimo tragove - svjedočanstva svetih ljudi - po kojima dolazimo pred Boga. I kada se to dogodi, svjedočanstva više nisu potrebna. Bog postaje naša životna stvarnost.

HABEMUS PAPAM!

Srijeda 4. korizmene nedjelje 2013.

Iz Evanđelja po Ivanu 5, 24
 
Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.

* * * * * * *

Važna odlika vjere jest poslušnost. Poslušnost se odnosi, prije svega, na stav poštovanja prema onomu koji je iznad nas. Jedinu potpunu poslušnost čovjek treba imati pred Bogom. Ova je poslušnost izvor poslušnosti i podčinjenosti drugima. Poslušni smo svojim roditeljima, svojim supružnicima, svojim pretpostavljenima sve dok njihovi zahtjevi ne dolaze u sukob s Božjima. Opet, vjerujemo da, poslušni onima koji su iznad nas u radu i životu, vršimo Božju volju.

Kako bismo bili poslušni Bogu, prije svega moramo ga čuti, a potom i slušati. Tko ne čuje, ne zna što činiti. Tko ne sluša, zanemaruje svoj život. Mi se svi borimo za vječnost. Borimo se za vječni život, a ne za vječnu osudu.

Utorak 4. korizmene nedjelje 2013.

Iz Evanđelja po Ivanu 5, 14-15

Nakon toga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: "Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snađe!" Čovjek ode i javi Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio.

* * * * * * *

Svaki put kada izađemo iz ispovijedaonice možemo osjetiti kao da nam Isus govori iste riječi. Naime, suočeni smo sa činjenicom da, mada smo iskusili slatkoću oproštenja, naša odluka da ne griješimo više biva svakim danom sve slabija dok ponovno ne podlegnemo grijehu. I zbog toga mnogi od nas pokušavaju na drugi način izreći pokajanje - pokušat ću ne griješiti - ili pokajanje skratimo govoreći: Smiluj se, Gospodine, meni grešniku! Nije dovoljno. U trenutku ispovijedi naša odluka mora biti potpuna. Istina je da ćemo najvjerojatnije ponovno pasti u grijeh, ali ako naše obraćenje i novi život u Božjoj milosti započinjemo sumnjom, vrlo kratko će ta milost djelovati u nama.

Ponedjeljak 4. korizmene nedjelje 2013.

Iz Evanđelja po Ivanu 4,48

"Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!"

* * * * * * *

Nama je potrebna predstava. Jedan veliki glamurozni prikaz Božje moći kako bismo vjerovali. I čim čujemo da se nešto takvo događa, hitamo nekim duhovnim guruima ne bismo li svjedočili nekom spektaklu.

Bog pak čini čudesa u tišini. Mnogo je čudesa prisutno u našim životima, ali su za nas preobična. Jedno od njih je sveta misa. Nema čudesnijeg događaja na zemlji od slavlja misne žrtve po kojoj Bog prisutni postaje hrana nama smrtnicima za vječnost.

Na žalost, mise su dosadile ljudima, molitva se čini predugom, a pričest prezahtjevnom budući da je za blagovanje potrebno čisto srce. Možda ćemo misu svesti na propovijed svećenikovu koja je monotona ili, još gore, na pjesmu starih bakica iz srednjega vijeka. Ni propovijed ni pjesma ne mogu doseći vrhunac čuda prisutnosti Isusa Krista u kruhu i vinu koje se događa po molitvi svećenikovoj.

Za čudo je potrebna vjera, a vjera se jača sudjelovanjem u čudesima.

4. korizmena nedjelja 2013.

Iz evanđelja po Luki 15, 1-2

Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: "Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima."

* * * * * * *

Ovo je uvodna riječ u prispodobi o Izgubljenom sinu. Žalosna stvarnost jest da i danas u Crkvi postoji sličan prigovor i komentar kada netko tko je dugo bio daleko od Crkve ponovno pronađe svoje mjesto u njoj. Milosrdni Otac je glavni lik u priči, ali mi smo prečesto vrlo slični starijem bratu. Bivajući konstantno u Crkvi ili moleći svakodnevno mislimo da smo postigli ono što je moguće u osobnom odnosu s Bogom i da je naš život ispravan i nepokvarljiv. Na žalost, zbog učmalosti izgubimo suosjećanje, spremni smo na osudu svakoga tko ne živi poput nas. Biti kršćanin jest biti čovjek druge prilike. Ne samo da sami vjerujemo da nikada nije kasno za obraćenje, nego upravo tu priliku dajemo i drugima. Inače, i mi možemo odbiti sudjelovanje u svetoj žrtvi Božje prisutnosti samo zato što nismo uspjeli upoznati Boga i voljeti kako on voli dok smo bili u njegovoj blizini.

Subota 3. korizmene nedjelje 2013.

Iz Psalma 51, 3-4.18-19

Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!

Žrtve ti se ne mile,
kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
Žrtva Bogu duh je raskajan,
srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

* * * * * * *

Puno puta sam ušao u raspravu s ljudima koji su tvrdili da ne treba previše brinuti oko toga kako molimo ili pak idemo li na svetu misu nedjeljom. Bogu je bitno što imaš u srcu. Jest, to je istina, ali srce koje je potpuno Božje teži naći se, koliko god je to moguće, u zajednici onih koji s istim žarom žele moliti i klanjati se Gospodinu. Ako toga žara nema, onda i naše srce nije ispunjeno Bogom, nije dotaknuto njegovom milošću. Ne kažem da ćemo u crkvi pronaći sve svece i više puta ćemo se razočarati u te iste ljude koje nedjeljom susrećemo na misi. Mi idemo na misu kako bismo sudjelovali na onom misteriju Božje prisutnosti koji je sam Gospodin Isus ostavio nama kao najveći polog vjere. Ako pogledamo na Posljednju Večeru, ni Isusovi učenici nisu svi bili sjajni, naprotiv, jedan ga je izdao, najveći ga je zatajio, gotovo svi se razbježali, ali ipak - svi osim Jude dopustili su Bogu da djeluje u njima i nakon što su se pokajali i promijenili svoj život postali su sveci. I nama je to moguće. Potrebno je pokajanje i poniznost.

Petak 3. korizmene nedjelje 2013.

Iz Psalma 81,14.17

O, kad bi me narod moj slušao,

kad bi Izrael putovima mojim hodio,

A svoj narod hranio bih pšenicom najboljom

i sitio ga medom iz pećine.

* * * * * * *

Možda je put kojim nas Gospodin vodi težak, ali je nagrada velika. Nagrada koju nam On daje nije nešto što ćemo staviti na policu, nego je milost preobraženja našega života u nešto više.

Biti kršćanin život je poslušnosti u vjeri da Bog zna bolje od nas samih što nam treba, kada i kako. Znajući koliko nam je potrebna sigurnost, Gospodin nam je dao samo dva obilježja po kojima možemo znati da smo na pravom putu: ne znamo sve i patimo. Bog nam ne uskraćuje znanje, ali nam govori da nas znanje ne može spasiti. S druge strane, Bog ne želi da mi patimo, ali sve što je dobro u našem životu plod je nečije muke i odricanja, ako ne moje vlastite. Nagrada u koju trebamo vjerovati jest uskrsnuće i život vječni. A u to možemo samo vjerovati. Zato, rastimo u vjeri poslušni volji Gospodnjoj.

Četvrtak 3. korizmene nedjelje 2013.

Iz Psalma 95,8-9

"Ne budite srca tvrda kao u Meribi,

kao u dan Mase u pustinji

gdje me iskušavahu očevi vaši

premda vidješe djela moja.

* * * * * * *

Prava ljubav ne treba dokaze. Onaj koji ljubi ih ne želi. Znanost i ljubav pripadaju dvama različitim svemirima i ne možemo koristiti iste metode kako bismo postigli iste rezultate u oba područja. Gospodin nas ne zove da ga proučavamo, da vidimo kako reagira u jednoj ili drugoj situaciji. On ne želi da se pravi analiza i procjena šteta prije nego se netko odluči da ga slijedi. Gospodin ne traži potpisivanje "predbračnog ugovora". Vjera i ljubav jedini su način da svoj život živimo u potpunosti sretno vođeni Gospodinom.

Srijeda 3. korizmene nedjelje 2013.

Iz Knjige Ponovljenog Zakona 4,9

Zato pazi i dobro se čuvaj da ne zaboraviš događaje što si ih svojim očima vidio; neka ti ne iščeznu iz srca ni jednoga dana tvoga života; naprotiv, pouči o njima svoje sinove i sinove svojih sinova. 

* *  * * * *

Istina je. Premda smo iskusili nebrojena Božja dobročinstva, lako to zaboravljamo. Puno puta, kada je sve prošlo, uvjeravamo sami sebe kako smo za sve dobro u životu zaslužni upravo mi sami.

Čini se vrlo čudnim kada osobe koje su bile toliko blizu Gospodina i jedno mu vrijeme posvetile čitav svoj život, okrenu svoj život u potpuno drugačijem smijeru. Naša je vjera, kao i ljubav, nestalna ako se ne podsjećamo uvijek iznova na njihov izvor. Ako ne priznajemo Božju prisutnost u našem životu, život blijedi i postaje tek blijeda kopija onoga što bi trebao biti.

Utorak 3. korizmene nedjelje 2013.

Iz Psalma 25,4-5

Pokaži mi, Gospode, svoje putove,

nauči me svojim stazama!

Istinom me svojom vodi i pouči me,

jer ti si Bog, moj Spasitelj:

u tebe se pouzdajem svagda.

* * * * * * *

Naša je česta nedoumica: kojim putem krenuti?! Pred izborima u kojima trebamo izabrati između različitih stvari koje mogu odrediti našu budućnost, mi se ne snalazimo. Na koncu biramo ono što nam se čini profitabilnije.

U duhovnom životu je drugačije. Bog nas zove da učinimo nešto konkretno. Dakako, nema računice i predračuna - jedino što znamo da ako pristanemo, Bog će nas voditi. Ono što nas ohrabruje jest da je Bog naš Spasitelj. Njemu je stalo do nas, do naše dobrobiti, do naše sreće. Štoviše, on je spreman patiti za nas i položiti svoj život. Tko je od naših "poslodavaca" spreman to učiniti. Zato, karijera u duhovnom životu jest karijera križa i muke s perspektivom Uskrsnog jutra.

Ponedjeljak 3. korizmene nedjelje 2013.

Ps 43,3-4

Pošlji svjetlost svoju i vjernost: nek' me vode,

nek' me dovedu na tvoju svetu goru,

u šatore tvoje!

I pristupit ću Božjem žrtveniku,

Bogu, radosti svojoj.

Harfom ću slaviti tebe,

Bože, o Bože moj!

* * * * * * *

Sveta gora i žrtvenik Božji uvijek su označavali euharistijsku žrtvu na oltaru. Danas, više no ikada, upravo je ta stvarnost Crkve premalo prisutna u svijestima vjernika. Crkva se na najveći mogući način ostvaruje, okuplja i osnažuje na svetoj misi.

Istina je da se možemo moliti i sami kod kuće, ali lijek besmrtnosti dobivamo samo po sakramentima, a najuzvišeniji i najpotrebniji od njih jest misa. Naša ranjena ljudska situacija ne može ostati ovisna samo o nama i drugim ljudima. U Božjem lijeku leži naša budućnost. Ljudski lijek nam pomaže samo da ublažimo rane prošlosti ili odložimo neminovno. Božja medicina otvara nam nadu, potvrđena vjerom daje nam utjehu  ljubavlji.

3. korizmena nedjelja 2013.

Iz Prve Korinćanima 10, 12

Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne.

* * * * * * *

Vjera traži postojanost, a mi smo promjenjivi. Vjeru prečesto miješamo s postignućem ili uspjehom. Vjera nije stvar koju možemo posjedovati i sakriti od drugih. Ne možemo je zamrznuti i očekivati da je svježa kada je ponovno odledimo. Ne možemo je zatvoriti kada nam nije zgodno da je pokažemo drugima, te je ponovno osloboditi u nadi da će istom snagom nastaviti gdje je stala prije naših grješnih trenutaka.

Vjera nas uči poniznosti i pouzdanju, ali ne u vlastite sile, nego u Božju svemoć i milosrđe. Vjera je naš odgovor potpunog predanja na Božji poziv. Vjera nas potiče da promatramo svijet, poznajemo nevolju, ali rasvijetljeni Božjim svjetlom donosimo plodove pravednosti i utjehe.

Subota 2. korizmene nedjelje 2013.

Iz Psalma 103,1-2

Blagoslivljaj Gospoda, dušo moja,

i sve što je u meni, sveto ime njegovo!

Blagoslivljaj Gospoda, dušo moja,

i ne zaboravi dobročinstva njegova!

* * * * * * *

Vrlo brzo prestanu naše molitve i usahne duhovni žar. Kada ponovno zapadnemo u probleme i krize zaboravljamo sve ostalo. Božja prisutnost i pomoć koje smo iskusili nekada davno izblijede i ostaje samo bol i nezahvalno okrivljavanje Boga za sve što nas je snašlo.

Bog daje nadu, a njegova stalna prisutnostu našem životu snagu. Kada je teško, najgora stvar koju možemo učiniti jest udaljiti se od Boga. I onda naša bespomoćnost postane konačna.

Molimo ovih dana za Papu u miru, Benedikta XVI. i za budućeg Svetog Oca.

Petak 2. korizmene nedjelje 2013.

Iz Evanđelja po Mateju 21,42-43

Kaže im Isus: "Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo - kakvo čudo u očima našim! Zato će se - kažem vam - oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!

* * * * * * *

Ono što je odbačeno od ljudi ne mora biti odbačeno od Boga. Naprotiv, Bog upravo računa na one koje je svijet odbacio. Žalosna je činjenica da mnogi, zato što ne pripadaju nikakvom klubu ili društvu ili zajednici ne vide kao doista važnu stvar vlastitu pripadnost Bogu i Crkvi.

Bog ne odbacuje, ali mi smo ti koji odbacujemo njega. Naši proračuni i planovi mnoge ostavljaju postrani, mnoge ponize i eliminiraju iz našeg života. Na stvari i ljude koje smo napustili mi se nerado osvrćemo. Bog nije takav. On nas poznaje i znane su mu naše sposobnosti. Pa makar bili potpuno slomljeni i onesposobljeni, Bog pronalazi načina da nas "ubaci" u svoj plan spasenja.