Badnjak

Iz Psalma 89,4-5

"Savez sklopih s izabranikom svojim,

zakleh se Davidu, sluzi svome:

tvoje potomstvo održat ću dovijeka,

za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje."

********

Božje je obećanje vječno i ispunja se danas. Ono što je nekada bilo sveto i lijepo prije grijeha praroditelja u današnjem će bdijenju zasjati u prvotnoj slavi.

Nema sile, nema konjice i kraljevske pratnje. Dostojanstvo ovoga kralja dostatno je da nadomjesti bogatstvo dvora i prisutnost dvorjanika. Bogu ne trebaju samo izvanjski znakovi štovanja i poslušnosti. U našim srcima njegovo je prijestolje, a naša dobra djela i ljubav prema Bogu i ljudima uresi su Božanskog dvora.

Ovo je izvorni Božji plan s ljudima, sa čitavim stvorenjem. Naša odluka neka ovoga Božića bude nastojati živjeti tako da budemo dostojni veliko otkupiteljskog djela Našega Gospodina.

Svima koji su pratili ovaj blog želim Sretan i Blagoslovljen Božić!

Ovoga puta nisam najavljivao niti previše promicao svoju web prisutnost.

Ovaj blog bio je moja dnevna pokora i moj dar onima koji su me do sada pratili na mom svećeničkom putu.

Četvrta nedjelja Došašća

Iz Psalma 80,18-19

Tvoja ruka nek' bude nad čovjekom desnice tvoje,

nad sinom čovječjim kog za se odgoji!

Nećemo se više odmetnuti od tebe;

poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.

********

Otajstvo Božić otkriva nam naše vlastito dostojanstvo, otkriva nam sliku na koju smo stvoreni. Isto tako, postaje vrlo očito koliko je daleko naš vlastiti život od onoga što je Bog odredio. Pobuna je toliko jaka u našoj naravi da nam se izbor za Gospodina čini kao nešto neredovito, mada je upisano u svaki djelić našega srca.

Zaborav je jedini lijek koji čovjek može izumiti a da na trenutak okrene glavu i pravi se da ne vidi svoju stvarnost u Božjem svjetlu. Oproštenje je Božji lijek koji liječi našu sljepoću i učvršćuje svaki naš korak. Hiteći prema bližnjemu, poruka spasenja se širi poput ljekovitog vjetra ne bi li nada dosegla i u one kutke gdje ni sunce više ne grije.

Subota treće nedjelje Došašća

Iz Evanđelja po Luki 1,46-48

Tada Marija reče: "Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. 

********

Velikodušnost je odlika jednostavnih ljudi. Oni su spremni okrenuti čitav svoj život, žrtvovati ono što im je najdraže kako bi pomogli drugomu. Ima takvih ljudi koji bez interesa i bez računice daju sebe za dobrobit ljudi koji možda, prema našim mjerilima, to ne zaslužuju.

Bog traži velikodušnost, on računa na one koji jednostavno odlučuju pozitivno odgovoriti na njegov poziv i svaku svoju buduću odluku ravnaju prema Božjoj volji. Takav se život ne da sakriti. On teži susretu, susretu s onima koji su ranjeni i poniženi, koji su potrebni Božje blizine. Bog se koristi drugim ljudima da nam donese radost. Potrebno je to prepoznati i prihvatiti.

Petak treće nedjelje Došašća

Iz Knjige proroke Sefanije 3,15

Gospodin te riješio tvoje osude, neprijatelje tvoje uklonio! Gospodin, kralj Izraelov, u sredini je tvojoj! Ne boj se više zla! 

********

Strah je naša svakodnevica. Osobito kada imamo prilike vidjeti svakojake posljedice zla, ratova, sukoba, svađa. Živimo u vremenu protuslovlja - ili je sve savršeno, ili se sve ruši. Samo je Gospodin taj koji može unijeti ravnotežu u poremećenost ovoga vremena. Oni koji vjeruju idu naprijed i raduju se svakom trenutku posebne Božje milosti. Milost unosi mir, milost oživljava i milost obnavlja. Osposobljeni milošću i mi postajemo sposobni prekinuti lanac zla, donijeti nadu i podijeliti je s drugima.

Četvrtak treće nedjelje Došašća

Iz Psalma 24,3-4

Tko će uzići na Goru Gospodnju,

tko će stajati na svetom mjestu njegovu?

Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno:

duša mu se ne predaje ispraznosti,

i ne kune se varavo.

********

Tko je dostojan primiti Gospodina? Nitko. Toliko puta sam se našao u situaciji u kojoj su ljudi redovito izgovarali riječi: "Gospodine, nisam dostojan...", bez razmišljanja. Nismo dostojni. Ali nas Bog može učiniti dostojnima. Gospodin je taj koji čisti naša srca. On je onaj koji nas ispunja radošću. On je onaj koji nam daje primjer za nasljedovanje, onaj koji ide prvi ispred nas u nevolju kako bi nam pokazao put kojim nam je ići, a da se ne izgubimo.

Mi nismo dostojni, nismo nedužni! Ali to možemo postati njegovom milošću. Zato, ispovijed! Sada u ovom trenutku. Ne u pet do ponoći na Badnjak!

Srijeda treće nedjelje Došašća

Iz Evanđelja po Luki 1,16-17

Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan.

*******

Riječi anđela Gabrijela Zahariji, ocu Ivana Krstitelja, ocrtavaju lik sluge Gospodnjega i službu naviještanja svakog svećenika. U ovim se riječima pronalaze karakteristike koje trebaju resiti Bogu posvećenu osobu. U bilo kojoj situaciji, svećenik mora kao svoju prvu dužnost shvatiti obraćenje, prije svega vlastito, a potom obraćenje puka koji mu je od Boga povjeren.

Svi mi putujemo prema vječnosti u ovoj zemlji iskušenja i puno puta nam se iluzija sreće i ispunjenosti u ovom životu čini daleko realnija i sigurnija nego ona sreća koju nam je Gospodin pripravio u nebesima. Božji čovjek treba biti onaj koji će svojim životom svjedočiti, a neumornim radom i glasom pokazivati prema nebu kako bi i nejaki i nerazumni ponovno pristupili svetinjama koje Gospod daje.

Utorak treće nedjelje Došašća

Iz Evanđelja po Mateju 1,23-24

Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel - što znači: S nama Bog! Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.

********

Nemoguće se ostvaruje, Božje obećanje biva ispunjeno. I u našim najtežim trenucima, u svakodnevici naše životne zbrke, Bog ostvaruje svoj plan. Možda nismo niti svjesni da je Bog uslišao naše molitve i prigovaramo da nas je ostavio. Možda na Božje čudo i mi reagiramo odbacivanjem zato što ne razumijemo ili zato što se to mimoilazi s našim zamislima. Božji putovi su drugačiji, a njegove metode u suprotnosti s našima. Svako Božje čudo, svako ostvarenje Božjeg obećanja traži odgovor vjere. Marija nije jedina koja je rekla DA Gospodinu. To je učinio i Josip. To trebamo učiniti i mi kako se lanac Božje dobrote ne bi raskinuo.

Ponedjeljak treće nedjelje Došašća

Iz Psalma 72,7-8

U danima njegovim cvjetat će pravda

i mir velik - sve dok bude mjeseca.

I vladat će od mora do mora

i od Rijeke do granica svijeta.

********

Želja za mirom unaprijed je upisana u našim srcima upravo zbog toga što smo stvoreni na sliku Božju. Za njim žudimo, ali ne uspijevamo ga ostvariti vlastitim snagama. Nažalost, mnogi naši mirovni planovi i sporazumi rezultiraju promašajem kada Boga ne stavimo kao glavni preduvjet i temelj.

Danas započinjemo bližu pripravu za Božić i naše je srce puno planova za Božićnu kupovinu. Ono što bi trebalo biti još važnije jest naša duhovna priprava kako nam Božić ne bi prošao tek kao crveno obojani datum u kalendaru. Mi se pripravljamo za susret s Bogom i pred njim trebamo doći čisti, neopterećeni grijesima i neuspjesima. Zato, vrijeme je za svetu ispovijed. Na taj način, pomireni s Bogom, možemo se pomiriti s sa sobom samima, a potom i s drugima. To je početak ostvarenja mira Božjega.

Treća nedjelja Došašća - Gaudete

Iz Evanđelja po Luki 3,10-14

Pitalo ga mnoštvo: "Što nam je dakle činiti?" On im odgovaraše: "Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako." Dođoše krstiti se i carinici pa ga pitahu: "Učitelju, što nam je činiti?" Reče im: "Ne utjerujte više nego što vam je određeno." Pitahu ga i vojnici: "A nama, što je nama činiti?" I reče im: "Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom."

 ********

 Ponekad je potrebno pitati naglas i najočitiju stvar. Često vrlo dobro znamo što nam je činiti, ali nam je potrebna potvrda od nekoga koji ima duhovni autoritet kako bismo ono što znamo pretočili u djela. Današnji je svijet uspio pronaći načine kako opravdati svakojaka zlodjela i nepravde u ime ideala i slobode, a ponekad, i u ime Božje. Naša je dužnosti predati Bogu na sud nepravde svijeta i ispravljati ih našim poštenim i bogoljubnim životom.

Djela milosrđa možda neće uvijek ispraviti nepravdu, ali će podariti lijeka ranama, ublažiti bol i donijeti nadu. Činimo svaki dan ono što nam je dužnost, ali sa srcem i svim snagama onako kako je to Bogu milo.

Subota druge nedjelje Došašća

Iz Psalma 80,18-19

Tvoja ruka nek' bude nad čovjekom desnice tvoje,

nad sinom čovječjim kog za se odgoji!

Nećemo se više odmetnuti od tebe;

poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.

********

Vjerojatno svatko od nas ima stroga pravila kada se radi o obećanjima - kada ih dajemo, kome, na koji način, kako često, ... Istina je, olako obećavamo stvari. Prije svega Bogu. I ne kajemo se kada ne ispunimo svoja obećanja. Znamo, On je milosrdan i blag, On oprašta. Zaboravljamo da ispunjenje obećanja koje smo dali mi sami ide u našu korist, za našu dobrobit. Ispunjenje obećanja dano Bogu indikator je ispravnosti puta i odluke koje smo izabrali.

Na pola smo puta do Božića i vrijeme je da se upitamo koliko još ima toga što nas drži podalje od Gospodina. Kao što mi je jedan duhovnik nekada rekao: "Budi razbojnik, ali... desni!"

Petak druge nedjelje Došašća

Iz Psalma 1,1-2

Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih,

ne staje na putu grešničkom

i ne sjeda u zbor podrugljivaca,

već uživa u Zakonu Gospodnjem,

o Zakonu njegovu misli dan i noć.

********

Vrlo je znakovito da se prvi psalam priziva na Zakon Gospodnji. Tako bi trebalo biti i s našim vjerničkim životom. Ali, mi ne volimo zakone - mi volimo spontanost, slobodu, lepršavost... Mi volimo slobodno komentirati svaku riječ drugih ljudi, ismijavati ih. Mi volimo nanositi nepravdu upravo zato što smo i sami bili žrtve neke nepravde. Mi volimo poslušati zle savjete onih koji su lukaviji od nas kako bismo poboljšali svoj životni standard.

Misliti o Božjem Zakonu za nas je previše opasno. Previše je toga krivoga što bi isplivalo na površinu, a mi ne volimo čuti i priznati da smo pogriješili.

Četvrtak druge nedjelje Došašća

Iz Evanđelja po Mateju 11,11-15

Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega! A od dana Ivana Krstitelja do sada kraljevstvo nebesko silom se probija i siloviti ga grabe. Uistinu, svi proroci i Zakon prorokovahu do Ivana. Zapravo ako hoćete: on je Ilija koji ima doći." "Tko ima uši, neka čuje."

********

Očito je da u Božjem Kraljevstvu vrijede pravila koja su daleko drugačija od onih na koje smo mi navikli. Prije svega, nema privilegiranih. Ono što je važno jest biti diijelom Kraljevstva Božjega. Obilježje mnogih svetaca bila je skromnost - nisu se osjećali privilegiranijima zato što su svetije živjeli. Naprotiv, osjećali su se odgovornima za spasenje drugih ljudi i zbog toga su bili nukani vršiti svoje dužnosti sa sve većim žarom i ljubavlju prema Bogu i bližnjemu.

Ivan je Ilija koji ima doći. On je prorok koji ima pokazati i prokazati Sina Božjega. I mi smo pozvani da kao vjernici činimo to isto. Naša je sveta dužnost naviještati prisutnost Sina Božjega u svijetu, u našim životima i slaviti ovu istinu svakodnevno obnavljajući obećanje svoje vjernosti i predanja Božjoj volji.

Srijeda druge nedjelje Došašća

Iz Evanđelja po Mateju 11,28-29

"Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim.

**********

Uvijek se obradujem ovom odlomku iz Evanđelja. Bez obzira koliko je teško, koliko prigovora imao, koliko se nevoljno osjećao; ove su riječi snažne, životvorne i istinske.
Zarobljeni u svakodnevnim planovima i ponavljanju iste rutine, život se čini nepodnošljivim i želimo promjene - želimo nešto novo što će nas pokrenuti. U trenutku kada nam se život čini jadan i beznačajan sposobni smo ga odbaciti i započeti sve ispočetka. Ipak, nije sve loše u našem životu i postoji opasnost da zbog nekih loših stvari, ljudi i iskustava, odbacimo i ono što je dobro, plemenito. Omo što nas usrećuje. Isus ne govori o bijegu, nego preobrazbi. Ne obećava život bez teškoća, ali garantira smisao našoj patnji.

Utorak druge nedjelje Došašća

Iz knjige proroka Izaije 40, 6-9

Glas nalaže: "Viči!" Odgovorih: "Što da vičem?" - "Svako je tijelo k'o trava, k'o cvijet poljski sva mu dražest. Sahne trava, vene cvijet, kad dah Gospodnji preko njih prođe. Doista, narod je trava. Sahne trava, vene cvijet, ali riječ Boga našeg ostaje dovijeka." Na visoku se uspni goru, glasniče radosne vijesti, Sione! Podigni snažno svoj glas, glasniče radosne vijesti, Jeruzaleme! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: "Evo Boga vašega!"

* * * * * *

Velika je mudrost znati razlikovati prolazne stvar od onih vječnih. Previše se značaja pridaje onim stvarima koje su površne, ono bitno ostaje po strani. Ljudi sude prema izgledu, prema onome što mogu zapaziti i tako nepravedno ostaje po strani istina o ljepoti, dobroti i plemenitosti koja se dogode u skrovitosti. Naše tijelo je možda hram Duha Svetoga, ali ne smijemo se posvetiti samo izvanjskoj gradnji, oblikovanju i ukrašavanju toga hrama. Potrebno je ugostiti Duha Svetoga. Inače bi se dogodilo s nama ono što se dogodilo s Jeruzalemskim hramom - ostao bi samo Zid plača.

Ponedjeljak druge nedjelje Došašća

Iz Evanđelja po Luki 5, 18-20

I gle, ljudi doniješe na nosiljci čovjeka koji bijaše uzet. Tražili su da ga unesu i stave preda nj. Budući da zbog mnoštva nisu našli kuda bi ga unijeli, popnu se na krov te ga između crepova s nosiljkom spuste u sredinu pred Isusa. Vidjevši njihovu vjeru reče on: "Čovječe, otpušteni su ti grijesi!"

* * * * * *

Danas je u modi uvjerenje da za odnos s Bogom čovjeku nije potreban nikakav posrednik, niti zajednica vjernika. Ja i moj Bog! Istina je da je vjera plod osobnog susreta s Bogom, ali valja priznati da nas je do tog susreta netko ipak vodio svojim primjerom i svjedočanstvom vjere. Zajdnica nam je potrebna kako bismo rasli kao ljudi, a osobito kao sinovi i kćeri Božje ljubavi. Osobito u trenucima kada su naše snage na izmamu, a naša vjera malaksala.

Druga nedjelja Došašća

Iz Evanđelja po Luki 3,5-6

Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.

* * * * * *

Usponi i padovi našega života mogu biti podjednako opasni po naše duhovno zdravlje. Kada je sve u redu Bog nestaje u zaboravu. Sve nam ide onako kako mi to želimo, nitko nam ne smeta, osjećamo se dobro i pripisujemo sebi zasluge za sve što nam se događa.

A potom, "Tko visoko leti, nisko pada". Naš pad je katastrofalan, naše nevolje nepregledne, od zapomaganja i kuknjave ne možemo čuti niti vlastite misli. I tko je za sve to kriv? Bog! Netko drugi!

Sve što je krivo, neka se ispravi, što je sirovo, neka se oblikuje! To je naš Advent! Dopustimo Bogu da nas oblikuje onako kako je on to htio, kako bismo se vidjeli u ljepoti Božjeg stvaranja kao dobri, plemeniti i poslušni.

Bezgrješno Začeće, 8. prosinca, Subota prve nedjelje Došašća

Iz Psalma 98, 3b-4

Svi krajevi svijeta vidješe

spasenje Boga našega.

Sva zemljo, poklikni Gospodu,

raduj se, kliči i pjevaj!

* * * * * *

Nevjerojatne stvari dogode se kada u moru sumnje jedna kap vjere zasvijetli nadom. Zbog čega je Bezgrješno Začeće Blažene Djevice Marije toliko omiljelo među vjernicima? U slavlju Marijinu i njezinu očuvanju od grijeha, mi pronalazimo radostan predokus Otkupiteljeva dolaska i unaprijed izrečeno DA Bogu od Djevice Marije koja je tek zadobila iskru života.

Marijin život je život potpunog predanja za spas svijeta. Na nama je da nasljedujemo njezina Sina u poslušnosti koju je ona živjela od začeća.

Petak prve nedjelje Došašća

Iz Evanđelja po Mateju 9,27-30

Kad je Isus odlazio odande, pođu za njim dva slijepca vičući: "Smiluj nam se, Sine Davidov!" A kad uđe u kuću, pristupe mu slijepci. Isus im kaže: "Vjerujete li da mogu to učiniti?" Kažu mu: "Da, Gospodine!" Tada se dotače njihovih očiju govoreći: "Neka vam bude po vašoj vjeri." I otvoriše im se oči.

* * * * * *

"Vidiš li da ne vidiš?", nekada davno rekla je moja baka djedu. Djed je bio tvrdoglav i htio dokazati da mu ne treba liječnika, da je potpuno zdrav. Htio je dohvatiti cipele koje su se sušile iznad peći i, dakako, opekao se jer se uhvatio za vrući dimnjak. Vjera je odgovor na ono što ne možemo. Ima puno stvari koje su nam potrebne, koje moramo učiniti, a ne ide. I umjesto da besmisleno dokazujemo sebi i drugima da smo dovoljni sebi samima, možda bi bilo bolje pristupiti Gospodinu i reći: "Vjerujem, ozdravi me!" Prvi korak vjere je najteži - priznati da smo nemoćni i da je Bog Svemogući. Drugi je već lakši - dopustiti Bogu da učini svoje.

Četvrtak prve nedjelje Došašća

Iz Evanđelja po Mateju 7,21.24

Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!', nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. 

* * * * * *

Puno puta sam čuo riječi: "Bolje uopće ne moliti, nego ići u Crkvu pa onda ogovarati druge ili činiti zlo drugima." Istina je, oni koji su bliže Bogu trebali bi davati svjedočanstvo dobrote i plemenitosti u svome životu, ali tuđa slabost ne može i ne smije biti opravdanje našpj. Graditelj kuće na stijeni nije netko od nas, nego svaki od nas. Stijena je Gospodin. Zato naše molitve trebaju biti životvorne, plodonosne.

Molitva je sastavni dio našega života i ne može biti samo nekakav obred ili spektakl koji prikazujemo drugima. Molim, ne zato da me drugi vide i misle kako samo dobar, nego zato što ljubim Gospodina i trebam Njegovu pomoć. 

Srijeda prve nedjelje Došašća

Iz Evanđelja po Mateju 15,29-30

Otišavši odande, dođe Isus do Galilejskog mora, uziđe na goru i sjede ondje. Tada nagrnu k njemu silan svijet s hromima, kljastima, slijepima, nijemima i mnogima drugima. Polože mu ih do nogu, a on ih izliječi.

 * * * * * *

 Često mi dođe u misli scena u kojoj masa hrli k Isusu, a on ih ozdravlja. Mnoštvo ljudi svjesno vlastitih bolesti dolazi k onome koji liječi.

Ovih sam dana posjetio jednoga poznanika-vjernika u bolnici. Imao je tešku prometnu nesreću, frakturu kralješnice i nije osjećao noge. Nakon nekoliko dana provedenih u bolnici počeo je planirati svoj život kao da se ništa nije desilo. Nakon prve fizioterapije već je govorio drugima kako hoda. A to je bilo tako daleko od istine. I dalje ne osjeća noge.

Koliko god to očito bilo, teško nam je priznati da smo bolesni, da nešto ne štima u našem životu i da nam treba lijeka. Puno gore od tjelesnih boli, naša duša pati i kada je, naoko, sve u redu. Ponekad je dobro osloniti se na drugoga koji je snažniji u vjeri, da nas ponese i položi do nogu Spasitelja.

Utorak prve nedjelje Došašća

Iz Knjige proroka Izaije 11,1-4

Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit' iz njegova korijena. Na njemu će duh Gospodnji počivat', duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. Prodahnut će ga strah Gospodnji: neće suditi po viđenju, presuđivati po čuvenju, već po pravdi će sudit' ubogima i sud prav izricat' bijednima na zemlji.

* * * * * *

Ima nade i za nas bijedne. Još nije sve izgubljeno. Sve ono za čime žalimo i što bismo voljeli promijeniti možemo činiti sada.
Koliko puta odlučim - sutra ću okrenuti novi list jer ovako više ne ide. I kada dođe sutra čini se da je previše toga što žudi za promjenom i nastavim po starome. Svako je Došašće prilika da se ustanemo iz mrtvila, da pronađemo novu snagu kojom ćemo uistinu zasjati u Božjem svjetlu. Svaka promjena počinje polako, bez nasilja i silovitih pokreta. Potrebno je pružiti ruke prema suncu koje nas oživljava i ono što je bilo mrtvo donijet će novu nadu.

Ponedjeljak prve nedjelje Došašća

Iz Psalma 122,1-2

Obradovah se kad mi rekoše:

"Hajdemo u Dom Gospodnji!"

Eto, noge nam već stoje

na vratima tvojim, Jeruzaleme.

* * * * * *

Koliko li se puta dogodilo da sam se spremao na put s oduševljenjem, a onda odlučio ostati gdje sam bio. Naše se pripreme prečesto rasplinu u trenutku kada se od nas traži i najmanji napor. Osobito ako put zahtijeva napuštanje naše svakodnevne lagodnosti i rutine. Pronaći ćemo i najmanju sitnu ispriku zbog koje ćemo ostati to što jesmo gdje jesmo.

Potrebno je krenuti. Božja Riječ od nas traži spremno "DA" sada, u ovom trenutku. Naš put nije bez cilja - mi idemo prema Domu Gospodnjemu, tamo gdje nam je pripravljen stan, tamo gdje smo prihvaćeni i gdje smo voljeni.

Prva nedjelja Došašća

Iz Prve Solunjanima 3,12-4,3

Vama pak Gospodin dao te jedni prema drugima i prema svima rasli i obilovali ljubavlju kakva je i naša prema vama. Uostalom, braćo, molimo vas i zaklinjemo u Gospodinu Isusu: primili ste od nas kako treba da živite da biste ugodili Bogu. Vi tako i živite pa sve više napredujete! Ta znate koje smo vam zapovijedi dali u Gospodinu Isusu.

* * * * * *

Još jedan Advent, još jedna prilika da se približimo otajstvu Isusa Krista. Koliko je ovo Došašće različito od svih onih prijašnjih?

Čini se da smo ponovili sve one greške prošlosti i dodali pokoju novu. Čini se da se nespretnost našega života i odlučivanja nakupila poput snijega i treba pronaći dobru lopatu kako bismo uspjeli napraviti put za Isusa.

Ponavljanje naše griješne prošlosti ponekad postaje prepreka novom životu u Gospodinu. To nam se ne smije opet dogoditi. Mi započinjemo našu liturgijsku Novu Godinu s velikodušnom odlukom: promijeniti ono što je loše, a osnažiti i umnožiti što je dobro kako bismo na koncu ovoga vremena prinijeli sebe kao dostojan dar Malom Bogu.