Iz knjige proroka Izaije 40, 6-9
Glas nalaže: "Viči!" Odgovorih: "Što da vičem?" - "Svako je tijelo k'o trava, k'o cvijet poljski sva mu dražest. Sahne trava, vene cvijet, kad dah Gospodnji preko njih prođe. Doista, narod je trava. Sahne trava, vene cvijet, ali riječ Boga našeg ostaje dovijeka." Na visoku se uspni goru, glasniče radosne vijesti, Sione! Podigni snažno svoj glas, glasniče radosne vijesti, Jeruzaleme! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: "Evo Boga vašega!"
* * * * * *
Velika je mudrost znati razlikovati prolazne stvar od onih vječnih. Previše se značaja pridaje onim stvarima koje su površne, ono bitno ostaje po strani. Ljudi sude prema izgledu, prema onome što mogu zapaziti i tako nepravedno ostaje po strani istina o ljepoti, dobroti i plemenitosti koja se dogode u skrovitosti. Naše tijelo je možda hram Duha Svetoga, ali ne smijemo se posvetiti samo izvanjskoj gradnji, oblikovanju i ukrašavanju toga hrama. Potrebno je ugostiti Duha Svetoga. Inače bi se dogodilo s nama ono što se dogodilo s Jeruzalemskim hramom - ostao bi samo Zid plača.
Nema komentara:
Objavi komentar