![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjc2Xm5A_jsCx5SP_rTGkPKvzezJVnb9hMNgLcZUO-Runjw-Hjgwjtp1Bct_gg3_XF8YH-JTc1N0vIM11cVGNkkoJz0QTHPQdSXEaX-z9IB_LrukOZBXH7kqzKjxz5i3fCcDIHmAzseTM4/s640/blogger-image-1095519004.jpg)
Iz Evanđelja po Luki 5, 18-20
I gle, ljudi doniješe na nosiljci čovjeka koji bijaše uzet. Tražili su da ga unesu i stave preda nj. Budući da zbog mnoštva nisu našli kuda bi ga unijeli, popnu se na krov te ga između crepova s nosiljkom spuste u sredinu pred Isusa. Vidjevši njihovu vjeru reče on: "Čovječe, otpušteni su ti grijesi!"
* * * * * *
Danas je u modi uvjerenje da za odnos s Bogom čovjeku nije potreban nikakav posrednik, niti zajednica vjernika. Ja i moj Bog! Istina je da je vjera plod osobnog susreta s Bogom, ali valja priznati da nas je do tog susreta netko ipak vodio svojim primjerom i svjedočanstvom vjere. Zajdnica nam je potrebna kako bismo rasli kao ljudi, a osobito kao sinovi i kćeri Božje ljubavi. Osobito u trenucima kada su naše snage na izmamu, a naša vjera malaksala.
Nema komentara:
Objavi komentar