Badnjak 2014.

Iz Evanđelja po Luki

...darom premilosrdnog srca Boga našegapo kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira.

Lk 1,78-79

* * * * * *

Dragi prijatelji, evo konca još jednog Adventskog hoda priprave za Rođenje Isusovo. Kao što Zaharija zaključuje svoj hvalospjev vjerom u dolazak Svjetla koje raspršuje tminu grijeha i smrti i donosi mir, tako i mi danas svjedočimo Isusa Mironosca, milosrdnog Gospodina i Ljubitelja blagosti.

Svima vama želim svaki blagoslov od tek rođenog Gospodina. Molite za mir u svijetu, osobito u kraju u kojemu se trenutno nalazim. Neka kršćanska radost bude djelotvorna i mirotvorna svugdje.

Sretan Božić!

vlč. Tomislav

Utorak 4. tjedna Došašća 2014.

Iz Evanđelja po Luki

A njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.

Lk 1,64

* * * * * * *

Mi vjernici ostajemo bez autentičnosti kada dopustimo da naš život proturječi vjerovanju koje ispovijedamo. Ima još uvijek toliko bezbožnoga u našim životima.

Zaharija je platio svoju nevjeru. Nije mogao izustiti ni riječi dok se ne zbude kako je anđeo rekao. Potom, kada se čudo dogodilo, Zaharija ga je priznao poslušavši anđela i dao je ime svome sinu onako kako mu je anđeo rekao. Taj put obraćenja završava hvalom Boga.

Koliko je Gospodin učinio čudesa u našem životu? A koliko puta smo ga zbog toga priznali Gospodarem našega života? Slijedimo Zahariju.

Ponedjeljak 4. tjedna Došašća 2014.

Iz Evanđelja po Luki

Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo!

Lk 1,49

* * * * * * *

Veličina u našem kršćanskom životu može biti  pridjenuta samo Bogu. On je razlog zbog čega je ono dobro u našem životu dobro, a ono loše podnošljivo.

Vrlo je važno priznati tko je onaj koji pokreće naš život. Tomu treba i zahvaliti kada uspijemo postići ono za što smo uvjereni da je bilo nemoguće. Samo ponizna osoba zna priznati veličinu Gospodnju kada se ostvari Božje obećanje. Ako nema poniznosti, sva postignuća pripisujemo sebi, a to je početak osobne nesreće.

4. nedjelja Došašća 2014.

 Iz Evanđelja po Luki

Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.

Lk 1,38

* * * * * * *

Gospodin kada zove, čeka. On nije nestrpljiv poput nas. Njegov poziv uvjet je našega spasenja i zbog toga Gospodin čeka na naš odgovor.

Nije jednostavno Gospodinu reći DA. To se ne može učiniti tek djelomično ili na neko vrijeme. Naše DA mora biti potpuno i ponovljeno svakoga dana više puta. Naša spremnost da to DA izreknemo vlastitim životom nije uvijek dovoljno jaka, ali znamo da ako kažemo NE, sigurno griješimo.

I naš anđeo čeka danonoćno naš odgovor Bogu. U svojoj slabosti ćemo reći više puta NE. Ipak, umorni of grešaka koje činimo nadoći ćemo vrlo brzo jer bez Boga stvari ne idu naprijed. I onda će naše DA, barem za neko vrijeme, biti osloboditeljsko i spasenjsko poput Marijinog.

Subota 3. tjedna Došašća 2014.

Iz Evanđelja po Luki

Ta Bogu ništa nije nemoguće!

Lk 1,17

* * * * * * *

Ako nešto uistinu moramo vjerovati, onda to svakako mora biti činjenica da je Bog Svemoguć. Ne samo svemoguć, nego i voljan učiniti sve što je potrebno kako bismo dostigli vlastito spasenje.

Božja svemoć ipak ne uništava našu slobodu, nego, naprotiv, ide nama ususret i traži naš pristanak. Svatko od nas je bio upitan od Boga želi li biti Božji suradnik u spasu svijeta.

Kakav bi svijet bio kada bismo svi dali Marijin odgovor!?

Petak 3. tjedna Došašća 2014.

Iz Evanđelja po Luki

I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne zbude.

Lk 1,20

* * * * * * *

Bez obzira koliko se posvetili Bogu i njegovoj volji, događa nam se da ipak - ne vjerujemo. Vjerujemo doduše u članke vjere i s vjerom slavimo liturgije i danonoćno molimo, ali... kada se radi o nama, našem životu, našim izborima, tada živimo ne uključujući Boga u našu računicu.

Bog čini čuda svaki dan. Istina, ne stavlja natpise na njih i moramo ih otkriti očima vjere. Događaju nam se loše stvari, donosimo loše odluke, činimo i govorimo stvari na koje nismo ponosni. Ipak, ima daleko više dobroga i lijepoga i čudesnoga. Potrebna je samo iskrena vjera.

Četvrtak 3. tjedna Došašća 2014.

Iz Evanđelja po Mateju

Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga.

Mt 1,20

* * * * * * *

Prihvaćanje Božje volje nije zadatak samo jednoga čovjeka. Marijin pristanak na Božji zahtjev prati isti takav pristanak Josipa.

Josip nas uči da ne možemo samo ljudski razmišljati o cilju vlastitoga života i sebično se pravdati zbog vlastitih izbora protivnih Božjoj volji.

Koliko god naši planovi bili razrađeni, Bog ima samo jedan plan s nama - naše spasenje. Nijedno naše umovanje ne može nam to pružiti.

Srijeda 3. tjedna Došašća 2014.

Iz Evanđelja po Mateju

U svemu dakle: od Abrahama do Davida četrnaest naraštaja; od Davida do progonstva u Babilon četrnaest naraštaja; poslije progonstva u Babilon do Krista četrnaest naraštaja.

Mt 1,17

* * * * * * *

Od početka povijesti izabranog naroda ljudi su iščekivali poseban trenutak milosti Božje. S vremenom su proroci navijestili dolazak Mesije, Božjeg poslanika koji će Božju volju staviti u temelje Izraela.

No, u iščekivanju su se umorili i zaboravili na Boga. Možda njihova prvotna nakana i nije bila izgraditi društvo bez Boga. Možda su se isprva htjeli samo prilagoditi privremenoj situaciji dok Mesija ne dođe. Na posljetku, ono privremeno postalo je trajno i jedino tako da za Mesijin dolazak mnogi više nisu toliko marili.

Evanđelist Matej u iznošenju rodoslovlja polazi od početaka izabranog naroda kako bi došao do Isusa. Svoje slušatelje podsjeća na veliki Božji plan spasenja koji se još uvijek događa.

Možda bismo se i mi trebali podsjetiti onog entuzijazma i one sreće koju smo osjetili kada nam je Isus postao toliko važan da smo ga stavili u svaku našu buduću odluku. Možda sada, kada smo se malo ohladili, treba zagrijati srce mišlju: "Isus je onaj kojega iščekujem, za kojim žudim!"

Utorak 3. tjedan Došašća 2014.

Iz Evanđelja po Mateju

Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: ‘Sinko, hajde danas na posao u vinograd!’ On odgovori: ‘Neću!’ No poslije se predomisli i ode.

Mt 21,28-29

* * * * * * *

Koliko puta kažemo Bogu NEĆU? Iskren odgovor bi bio - više puta dnevno. Nije nam uvijek na pameti što je Božje i poruka Božjeg kraljevstva ne izlazi uvijek iz našeg srca kada nas drugi povrijede i ponize.

Bez Boga, gledano čisto ljudski, naš život bi se mogao usporediti sa životom razmaženog i vazda nezadovoljnog derišta. Moramo imati sve kako bismo bili sretni, drugi nas moraju zabavljati i hvaliti, a kada nešto ili nekoga ne možemo imati, spremni smo druge pogaziti i smrtviti. To je posljedica našega NE Bogu.

Bez obzira što učinili i koliko se udaljili od Boga, uvijek se možemo predomisliti. I, premda ne na savršen način, tada činimo Božju volju. Dakle, nikada nije kasno promijeniti naše NE u poslušno DA Gospodinu.

Ponedjeljak 2. tjedna Došašća 2014.

Iz Evanđelja po Mateju

Krst Ivanov odakle li bijaše? Od Neba ili od ljudi?

Mt 21,23

* * * * * * *

Onima koji se prikazuju pravednima i besprijekornima ne odgovara kada im netko drugi postane konkurencija. Osobito ako ta ista osoba ukaže na neke njihove nedostatke i nedosljednosti.

Ivan Krstitelj je bio takav. Bilo svojim riječima ili svojim činima, prekinuo je tradiciju slavljenja farizeja, pismoznanaca i hramskih svećenika. Oni su tražili od ljudi divljenje i priznanje duhovnog autoriteta samo zato što su službeno pripadali nekoj od tih grupa, a ne zbog toga što su svojim duhovnim životom zaslužili da ih se nasljeduje.

Na primjeru Isusova pitanja da jasno odgovore svima odakle Ivanu Krstitelju autoritet da krsti i propovijeda, glavari svećenički ne govore o istini, nego o onomu što se smije ili može reći bez velikih posljedica. Isus im u pitanju nudi dva moguća odgovora, ali se nijedan ne može dati pred ljudima. Ako kažu od Neba, optužuje sebe i vlastitu nedosljednost, ako pak kažu od ljudi, opravdavaju sebe, ali zbog Ivanova svjedočanstva mnogi su ga već prihvatili kao proroka.

Koji je naš odgovor?

3. nedjelja Došašća 2014.

Iz Evanđelja po Ivanu

Ne bijaše on Svjetlo, nego — da posvjedoči za Svjetlo.

Iv 1,8

* * * * * * *

Kršćani su, ili bi barem trebali biti, svjedoci svjetla. Naša je prvotna zadaća razbiti tmine koje se tako često prevlače preko svakodnevne životne stvarnosti. Kršćanin ne može preživjeti u tami. Ne može preživjeti u osami očaja i nevjerice.

Ima među nama onih koji su, poput Sv. Ivana Krstitelja, malo više izloženi javnosti  i na poseban način nadareni da druge potiču na bogobojazni život. Bili oni svećenici, redovnici, redovnice ili pak nadahnuti laici, Gospodin im je dao zadaću uputiti druge na pravi put, osvijetliti im pravi put. Ipak, ne zaboravimo tko je Svjetlo.

Mi ostali možemo drugima donijeti samo odsjaj pravoga Svjetla bez kojega naša pojava blijedi. Službenici Isusa Krista ne upućuju sami na sebe, nego na Isusa. Tako je i Ivan Krstitelj, u iskušenju slave koju je imao pred Židovima, rekao pravu istinu i dao svoj život za Svjetlo - posvjedočio za Svjetlo.

Subota 2. tjedna Došašća 2014.

Iz Evanđelja po Mateju

Ilija će doduše doći i sve obnoviti.

Mt 17,11

* * * * * * *

I naše vrijeme traži proroke, ljude koji beskompromisnom vjerom idu naprijed i nadahnjuju druge da slijede Božji put. Kako bi Bog došao u naš život, potrebno je pripremiti stazu kojom on treba proći, prokrčiti šume besmislica i poravniti tlo izrovano grijehom.

 

Ne možemo sami prići Bogu. Zato postoji Crkva, zajednica Kristovih učenika, koja nas uvodi malo po malo u otajstvo Božjeg plana i Njegove prisutnosti u našem životu. U toj zajednici pronalazimo svoga Iliju, osobu koja nas nadahnjuje i potiče da idemo ususret Gospodinu bez obzira na vlastitu nedostojnost, nezainteresiranost ili zaokupljenost drugim stvarima. Naš nas Ilija budi iz naše nespremnosti i poziva da Gospodina dočekamo s radošću.

Petak 2. tjedna Došašća 2014.

Iz Evanđelja po Mateju

Ali opravda se Mudrost djelima svojim.

Mt 11,19b

* * * * * * *

Božja mudrost ne treba čovjekova umovanja i opravdanja. Bog u svome promislu ima plan spasenja za svakoga. Njegova je nakana spasiti nas po svaku cijenu.

Mi, s druge strane, želimo analizirati Božji plan, želimo iskušati Boga i prvo vidjeti koliko nam je Božji zahvat privlačan i prihvatljiv.

Ako čitajući Sveto Pismo ne pronalazimo u Isusovim djelima onu mudrost i milosrđe za kojima nam srce žudi, ne možemo ići naprijed. Isusova dobročinstva i čudesa jedini su tako očiti primjeri ljubavi i moći Boga koji nam želi udijeliti i nadu i život vječni. Isusov nas primjer uči koliko je snažna vjera, a koliko milostiv Bog koji na čin vjere odgovara čudom.

Četvrtak 2. tjedna Došašća 2014.

Iz Evanđelja po Mateju

Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega!

Mt 11,11

* * * * * * *

Nema nadmetanja među onima koji se bore za kraljevstvo nebesko. Nije bitno tko vodi, a tko je na začelju. Svaki onaj koji se žarko trudi vršiti volju Božju i pri tome drugome pomoći u istome, vrijedan je spomena pred Gospodinom.

Tko je veći ili manji u Božjem kraljevstvu nije bitno. To su sve ljudska mjerila i ideje. Ono što je važno jest dospjeti u to kraljevstvo, sve ostalo bit će nam svejedno.

Srijeda 2. tjedna Došašća 2014.

Iz Evanđelja po Mateju

Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.

Mt 11,28

* * * * * * *

Umor nas prečesto obeshrabruje i baca u očaj. Naše najuzvišenije ideje i težnje rastaču se kada dosegnemo granice vlastite snage. I kada ne uspijevamo do kraja osjetiti olakšanje i odmor, ispunjeni gorčinom i nekim neprirodnim neprijateljstvom prema drugima, život ostaje bez radosti, bez nade, bez duše.

Odmor koji nam nudi Gospodin nije doživotno ljetovanje ili tretman u nekom SPA centru. Gospodinov odmor način je življenja u kojemu neumorno idemo naprijed čineći dobro i vršeći Božju volju dok pronalazimo snage u Bogu i onda kada sami više ne možemo.

Utorak 2. tjedna Došašća 2014.

Iz Evanđelja po Mateju

Tako ni Otac vaš, koji je na nebesima, neće da propadne ni jedan od ovih malenih.

Mt 18,14

* * * * * * *

U Božjim očima nema propalih slučajeva. Koliko god se udaljili od njega, koliko god iskvarili Njegov prvotni plan s nama, uvijek sve može početi iznova. Bog je posljednji utopist. On vjeruje i kada oni najjači među nama posustanu.

Ponedjeljak 2. tjedna Došašća 2014.

Iz evanđelja po Luki 

Ta Bogu ništa nije nemoguće!

Lk 1,37

* * * * * * *

Temelj naše vjere jest uvjerenje da je Bog svemoguć. On ne želi učiniti ništa na silu, protiv naše volje. On čeka na naše DA. Naš pristanak za sudjelovanje u Božjem otkupiteljskom planu nam se ne čini tako važnim. Bog može spasiti svijet i bez nas, ali želi da i mi budemo dijelom toga zahvata.

Mi nismo bezgrješni, ali možemo biti oprani od grijeha i posvećeni istim posvećenjem koje je živjela presveta Bogorodica. Možda nismo pristali odmah rekavši DA, ali nikada nije kasno.

2. nedjelja Došašća 2014.

Iz evanđelja po Marku

Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!

Mk 1,3

* * * * * * *

Naša je prvotna zadaća pripraviti put Gospodinu. Što to znači? Živjeti po njegovu primjeru, drugima navijestiti njegovu dobrotu tako da, kada Gospodin dođe, svi zažele dočekati ga u svome domu.

Svako veliko djelo zahtjeva dugu i strpljivu pripravu. Ne možemo nepripravljeni dočekati dolazak Gospodnji - vrlo bi se lako moglo dogoditi da ga jednostavno ne primjetimo kada dođe u naš kraj.

Subota 1. tjedna Došašća 2014.

Iz Evanđelja po Mateju

Posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći.

Mt 10,1b

* * * * * * *

Isus nas nikamo ne šalje same. U našim duhovnim pustolovinama postoji uvijek netko tko s nama dijeli sve. Svaki naš uspjeh i neuspjeh. Ne može nas svatko pratiti, a niti sami ne pronalazimo snage i sigurnosti.
Bez obzira jesmo li posvećeni svetim redom, redovničkim zavjetima ili obitelji, naša je duhovna misija naviještati Božje Kraljevstvo kamo god pošli. Zato je jako važno da nam Isus pomogne odabrati suputnike. Potom možemo ići posvuda i pripremiti dolazak Gospodnji.

Petak 1. tjedna Došašća 2014

Iz Evanđelja po Mateju

I otvoriše im se oči.

Mt 9,30

* * * * * * *

Naša duhovna sljepoća odgovorna je za naša beskrajna lutanja i stranputice. Ne znamo kamo ići i koji put odabrati, ali, budući da nas drugi promatraju, pokazujemo se odlučnima i odvažnima birajući ono za što nismo sigurni da je ispravno.

Potreban je susret s Isusom koji će nam otvoriti oči kako bi odabir pravoga puta bio daleko važniji od onoga što drugi misle ili govore o nama. Naša sljepoća prestaje kada dopustimo Gospodinu da nas vodi.

Četvrtak 1. tjedna Došašća 2014.

Iz Evanđelja po Mateju

Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!

Mt 25,25

* * * * * * *

 

Naši talenti traže i odgovornost. Zahtijevaju predanost i angažiranost. Upotreba talenata je nemoguća bez određenog cilja i motivacije. Zbog ovih razloga mnogi naši talenti bivaju zakopani. Ne znamo što bismo s njima. Ne čine nam se nešto atraktivni. Uglavnom nas čine drugačijima od drugih i nezadovoljnima sa sobom.

Samo uz Božje vodstvo i njegovu mudrosti možemo istinski upotrijebiti i umnožiti svoje talente. Bog je onaj koji ih daje i postoji razlog zbog kojega to čini. Zašto je onda toliko teško vjerovati mu i dopustiti mu da nam On objasni uputstva za upotrebu?

Srijeda 1. tjedna Došašća

Iz Evanđelja po Mateju

I jeli su i nasitili se.

Mt 15,37

* * * * * * *

Naš nemir uzrokuje konstantna glad za Bogom. Tu glad prečesto pokušavamo utažiti drugim stvarima ili ljudima u nadi da ćemo se smiriti. Razočarani neuspjehom postajemo sve očajniji i svako rješenje, koliko god se činilo suludim, čini nam se daleko prihvatljivijim od onog pravoga: dopustiti Isusu da nas nahrani.

Kada nas Isus hrani, ono malo i neznatno postaje obilno i nezamjenjivo. Isus nam daje ono što nam je potrebno, samoga sebe. I čitav naš život biva obasjan njegovom prisutnošću, a naši čini nadahuti njegovim.

Utorak 1. tjedna Došašća 2014.

Iz Evanđelja po Luki

I okrenuvši se učenicima, reče im nasamo: "Blažene oči koje gledaju što vi gledate!"

Lk 10,23

* * * * * * *

Kao vjernici, uvijek želimo vidjeti više. Želimo gledati Gospodina oči u oči, želimo biti nazočni njegovu očitovanju u čudesima, želimo znati barem dio budućnosti. I vjerujemo da bi nam to moglo pomoći da jače vjerujemo.

Isus nam, naprotiv, kaže kao i učenicima: "Blažene oči koje vide što vi vidite!" Jesmo li sposobni vidjeti Isusa u drugima? Jesmo li sposobni vidjeti Isusa u onima kojima je potrebna pomoć? Jesmo li sposobni vidjeti Isusa u svetoj misi i našoj svakodnevnoj molitvi? Čudesa Božja događaju se svaki dan i možemo im svjedočiti samo ako imamo vjere.

Ponedjeljak 1. tjedna Došašća 2014.

Iz Evanđelja po Mateju

Stotnik odgovori: "Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod moj krov; nego samo reci riječ i ozdravit će moj sluga."

Mt 8,8

* * * * * * *

Premda već desetljećima ponavljam svakodnevno ove riječi, nisam siguran da sam baš uvijek svjestam što izgovaram. Dakako, u liturgiji se ne možemo zaustaviti kako bismo razmislili o svakoj riječi. Zato je potrebno od vremena do vremena posvetiti se razmatranju o nesvakidašnjim stvarima koje se događaju svakodnevno u svetoj misi.

Susret vlastite nedostojnosti i Božje Riječi uvijek rezultira čudom. Samo ponizan čovjek može priznati vlastitu slabost i grješnost i potom dopustiti Isusu da učini svoje. Samo jedna riječ izgovorena od Božanske Riječi daje snagu života i u najvećem beznađu.