Subota 1, korizmene nedjelje - Korizma 2015.

Iz Evanđelja po Mateju

Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone.

Mt 5,43-44

* * * * * * *

Mislim da je zapovijed bezuvjetne ljubavi, pa i prema neprijatelju, jedna od najtežih stvari jednom kršćaninu. Kada se radi o nama samima, voljeli bismo uživati blagodati te ljubavi ukoliko se drugi tako odnose prema nama. Ali za nas... ljubiti... neprijatelje - nemoguće.

Put križa vodi prema ovoj ljubavi. Čitavo Isusovo djelovanje svjedočanstvo je ove ljubavi. I nama kršćanima trebalo bi biti toliko zorna bitnost ove ljubavi. U praksi padamo.

Mi se nadahnjujemo životima svetaca upravo pronalazeći svjedočanstva ove ljubavi u njihovu životu. I onda nam postaje jasno da je to to. Nema drugoga puta. Pred križem Isusovim mržnja je pokorena evanđeoskom ljubavlju i tako treba biti i onda kada mi stojimo i molimo pred tim istim križem. 

Petak 1. korizmene nedjelje - Korizma 2015.

Iz Knjige proroka Ezekiela

Ako se bezbožnik odvrati od svih grijeha što ih počini, i bude čuvao sve moje naredbe i vršio zakon i pravdu, živjet će i neće umrijeti. Sva njegova nedjela što ih počini bit će zaboravljena: zbog pravednosti što je čini, živjet će.

Ez 18,21-22

* * * * * * *

Kako je vrlo lako brzo osuditi i ljude staviti u zacrtane kategorije. Ovaj je lopov, ovaj je bezosjećajan, onaj je ubojica, ovaj pak preljubnik, ... I tako naslovime ljude za vijeke vjekova. Istina, naš sud može biti utemeljen na činjenicama, ali Bog tako ne gleda.

Bog uvijek daje čovjeku priliku da ponovno ustane. Svaki od nas može postati nešto više, daleko drugačije od onoga što smo bili bez Boga. Koliko god zaglibili, Gospodin je kadar izvući nas iz toga blata.

Kada nadođemo od vlastitih stranputica i odlučimo se za križ Kristov, naša prošlost blijedi. Ostaje samo sjećanje na nesretno doba bez Boga i žarka želja da se ustraje slijedeći Isusa.

Četvrtak 1. korizmene nedjelje - Korizma 2015.

Iz Psalma 138

Gospodine, što ja počeh, ti dovrši!

Gospodine, vječna je ljubav tvoja:

djelo ruku svojih ne zapusti!

* * * * * * *

Djelo koje činimo u ime Gospodinovo, nije naše djelo. Onda kada Bogu kažemo DA, sve naše radnje i molitve usmjerene su prema Božjem planu. Naše je da učinimo svoj dio kako najbolje umijemo. Ne moramo se gristi i pitati tko će dovršiti. Bog je taj koje će pronaći nekoga da nastavi tamo gdje smo mi stali.

Naš je životni vijek prekratak da završimo velika djela na ovome svijetu. Ono važno započelo je davno prije nas, a dovršit će se poslije nas. Ljudi se mijenjaju, a Božji plan ostaje isti. Propovijedi su drugačije, situacija gora ili bolja, ali je istina uvijek ona koja je kao takva bila stoljećima drugima pred očima.

Bog ne dopušta da propadne i mali naš trud kada smo ga učinili vršeći Njegovu volju. Nekada beznačajne stvari, koje smo rekli ili učinili u ime Božje, vrijede i traju daleko više nego mnoge naoko velike stvari učinjene radi vlastitog ponosa ili glasa. Zato se trudimo činiti dobre stvari po Božjoj riječi iz iskrene vjerničke ljubavi.

Srijeda 1. korizmene nedjelje - Korizma 2015.

Iz Knjige Proroka Jone

Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Jahve zapovjedi. Niniva bijaše grad velik do Boga — tri dana hoda. Jona prođe gradom dan hoda, propovijedajući: »Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena.« Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega.

Jon 3,3-5

* * * * * * *

"Gospodin uvijek može pronaći boljeg navjestitelja, boljeg proroka od mene!" - to je istina koju možemo ponavljati beskonačno. No, Bog to ne želi. Bog je izabrao svakoga od nas za vrlo važnu i preciznu zadaću u planu spasenja. Ne možemo se opravdati vlastitom nesavršenošću - Gospodin nam daje onaj zadatak kojega mi možemo izvršiti vlastitim snagama i njegovim vodstvom.

Prorok Jona, taj neradi prorok, bježao je od Boga i ipak završio u Božjoj službi. Bog ga je doveo u Ninivu, grad velik za čiji obilazak su bila potrebna tri dana hoda. Jona je napola poslušao Boga - propovijedao je jedan dan. Očito, htio je samo površno izvršiti Božju zapovijed. Međutim, premda nije prešao čitav grad, Božja poruka je doprla do svih ljudi i oni su se obratili.

Naš kršćanski život nije savršen i nije sto posto onako kako je to Isus od nas tražio, ali i malo dobre volje čini čudesa i za nas i za druge. A to nas samo može ohrabriti da budemo još revniji i savršeniji.

Utorak 1. korizmene nedjelje - Korizma 2015.

Iz Knjige proroka Izaije

»Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah.«

Iz 55,10-11

* * * * * * *

Iskustvo grijeha i vlastitoga pada često nas uvede u jednu veliku zabludu, a ta je: "Ja sam Božji promašaj!" Istina je da nikada ne smijemo zaboraviti da smo grešnici i da nam je uvijek potrebna Božja pomoć i oproštenje, ali ... Bog nas želi za svoje suradnike.

Ima toliko dobroga, toliko talenata koje smo dobili od Gospodina. Zato, prvi korak prema Isusu jest: ustati od vlastitoga zla i upregnuti svoje sposobnosti kako bismo se posvetili Božjoj volji, Božjem planu.

Možda puno toga još uvijek moramo naučiti, ali ima jednako tako onoga što znamo i možemo. Kada sa svoje strane sudjelujemo u Božjem planu spasenja, radost i osjećaj korisnosti postaju naša svakodnevica. I sve one ljubomore i razočaranja, proizišli iz naših neuspjeha, gube svako značenje. Bog je znao što čini kada nas je stvarao. Njegova stvarateljska riječ ne ostaje besplodna.

Ponedjeljak 1. korizmene nedjelje - Korizma 2015.

Iz Psalma 19

Savršen je zakon Gospodnji — dušu krijepi;

pouzdano je svjedočanstvo Gospodnje  — neuka uči;

prava je naredba Gospodnja — srce sladi;

čista je zapovijed Gospodnja — oči prosvjetljuje;

neokaljan strah Gospodnji — ostaje svagda;

istiniti sudovi Gospodnji — svi jednako pravedni.

* * * * * * *

Koliko li sam puta izmolio ovaj psalam i uvijek me je iznova oduševio jednostavnim iznošenjem velikih istina. Naviknuti na nestalnost, mi ne prihvaćamo Božji zakon i zapovijedi kao nešto što nam pomaže u životu. Naprotiv, nekakav unutrašnji nemir zna više puta nadahnuti naš prigovor i buntovnički prosvjed protiv krutosti i nepromjenjivosti tih stvarnosti.

Psalam govori o istini, o iskustvu života čovjeka vjere. Istina se ne može mijenjati kako nam je volja. Ona je nepromjenjiva, neprocjenjiva i nenadomjestiva. U pozadini svemira upisan je red kako ga je Bog zamislio. Naš prvi doprinos stvorenom svijetu bio je grijeh. A Bog je želio da mu budemo suradnici.

1. korizmena nedjelja - Korizma 2015.

Iz Evanđelja po Marku

»Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«

Mk 1,15

* * * * * * *

Vrijeme kraljevstva Božjega je danas. Koliko li smo stvari odgodili za sutra i još uvijek ih nismo započeli? Sada je trenutak Božjega dolaska i otkupljenja. I mi možemo postati dijelom toga događaja vlastitim pokajanjem i činjenjem dobra.

Vrijeme obraćenja je sada. Ne odlažimo ispovijed do nekog zgodnijega trenutka. Sada je prilika, sada je trenutak radosti koja dolazi po oproštenju.

Sada je vrijeme Evanđelja. Nas ne spašava dobra državna administracija ili provođenje dobrih zakona. Naš je zakon, naša je spasenjska odredba Evanđelje. Po Evanđelju mjerimo dobro i zlo, nadahnjujemo se na djela ljubavi i nadilazimo zemna prosuđivanja.

Subota nakon Pepelnice - Korizma 2015.

Iz Evanđelja po Luki

Nakon toga iziđe i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi u carinarnici. I reče mu: »Pođi za mnom!« On sve ostavi, usta i pođe za njim.

Lk 5,27-28

* * * * * * *

Kako je teško odazvati se Gospodinu, odlučiti slijediti ga, slijediti njegov primjer!? Uvijek me oduševljavao poziv Levija/Mateja. Isus mu dolazi "u njegov ured" i kao da mu kaže: "Ovo nije za tebe. Dođi i budi moj učenik!" Isus koristi tek nekoliko riječi i to je dovoljno da Matej promijeni čitav svoj život, odbaci dotadašnje planove i uspjehe.

Koliko je nama potrebno uvjeravanja da živimo životom po Božjoj volji. I onda kada se odlučimo tako činiti, toliko puta se umorimo, to nam dosadi, oduševljenje izblijedi i s nostalgijom gledamo na ono što je bilo ranije. A Matej sve ostavi, usta i pođe za njima. I više se nije okretao.

Petak nakon Pepelnice - Korizma 2015.

Iz Psalma 51

Žrtva Bogu duh je raskajan,
srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

* * * * * * *

Kako u politici, tako i u Crkvi - svi žele promjene, ali se nitko ne želi promijeniti. I od Boga, kao i od ljudi, želimo samo onoliko koliko mislimo da nam treba. Želimo sve ono što sami ne možemo postići. I kada se to ostvari, ne treba nam više nitko.

Naš vjernički stav bi trebao biti utemeljen na poniznosti i raskajanosti. Mi Bogu prilazimo zato što ne možemo i ne znamo puno toga, bez obzira koliko učili ili studirali, koliko bili vješti u vlastitom životu ili poslu. Ako napravimo pregled čitavoga dana pronaći ćemo da smo svakodnevno učinili nekakve pogreške, pa i one najbanalnije. A koliko ima toga što smo učinili znajuću da je pogrešno?

Raskajanost je jednostavno priznavanje Bogu i bližnjemu da nam je žao što smo učinili loše ili pogrešne stvari. To je priznanje istine koje mijenja život. Nakon toga dolazi oproštenje i zahvalnost.

Četvrtak nakon Pepelnice - Korizma 2015.

Iz Evanđelja po Luki

Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?.

Lk 9,25

* * * * * * *

I kada se govori o fizičkom zdravlju i zdravom načinu života, većina je gluha dok se ne dogodi neka nesreća ili nešto što bi nekoga ponukalo da se bolje pobrine za sebe.

U duhovnom životu o "zdravlju" se uglavnom govori kada je bolest dobrano uznapredovala, kada je već štošta nepovratno izgubljeno ili oštećeno. No, lijek besmrtnosti liječi svaku ranu, ako ga se redovito upotrebljava. Ispovijed i Sveta Misa uvijek su nadohvat onima koji su se voljni promijeniti, koji više ne mogu ići naprijed u život vlastitim snagama.

Pronalazak Boga u osobnom životu istovremeno je i otkriće novog, boljeg i drugačijeg JA. U korizmi vrlo važno pronaći sebe, onakvog kakvog me je to Bog zamislio, a to je uvijek drugačije od onoga što jesmo.

Čista Srijeda - Korizma 2015.

Iz Psalma 51

Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!

Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!

* * * * * * *

Započinjemo ovogodišnju Korizmu žudnjom za nečim dragocjenim što smo izgubili negdje na putu života. Mi žudimo za Kristom, za njegovom riječju koja ozdravlja i osnažuje.

I Korizma je, u tom smislu, put prema Kristu od kojega smo se udaljili. Kao i mnogi Isusovi učenici, udaljili smo se od njega kada su njegov nauk i njegov primjer postali preopasni za nas, kada nas je Golgota uplašila. I mi smo radije odabrali neki drugi put i odbacili vlastiti križ.

Sada se vraćamo i tražimo kako bismo nastavili gdje smo posljednji put zastali. Naša vjera osnažena sakramentom ispovijedi želi i dalje slijediti Isusa. Želi ga primiti u euharistijskoj svetoj žrtvi. Naša radost može biti potpuna samo onda kada je Isus temelj i svrha našega života. Tu radost želimo iskusiti. Za sada je predokus gorak, ali ... prema križu Isusovom gledamo vjerujući u snagu uskrsnog jutra.