Vojnici pak, pošto razapeše Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela - svakom vojniku po dio. A uzeše i donju haljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgor dodolje. Rekoše zato među sobom: "Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku pa komu dopane" - da se ispuni Pismo koje veli: Razdijeliše među se haljine moje, za odjeću moju baciše kocku. I vojnici učiniše tako.
* * * * * * *
Uvijek postoje ljudi koji zarađuju na tuđoj nesreći i nepravedno si pribavljaju stvari koje pripadaju drugima. Idealno govoreći, mnogi se bore ili barem podržavaju mir u svijetu, ali postoje oni kojima mir ne odgovara jer tako gube dobar dio vlastite zarade. Interesi su različiti kada čovjek nema Boga pred očima. I tada ne postoji ništa sveto, ništa što bi moglo ograničiti ljudsku pohlepu.
Isus je potpuno lišen svega što je posjedovao na zemlji. On koji je drugima vraćao dostojanstvo izgubljeno grijehom, sada je žrtva grijeha i osude. Tko ga osuđuje? Najlakše je reći Židovi. I tada prestaja svaka naša odgovornost. Nauk Katoličke Crkve uvijek je govorio o našoj osobnoj odgovornosti, o našoj osobnoj nevjeri po kojoj smo mi oni koji su Isusa zatajili, izdali i raspeli.
Sjetimo se danas Muke Gospodnje. Sjetimo se cijene koju je Gospodin platio da nam vrati nadu. Sjetimo se i vlastitih grijeha, priznajmo krivicu i budimo suukopani s Kristom iščekujući snažno svjetlo uskrsnog jutra.
Nema komentara:
Objavi komentar