4. korizmena nedjelja 2013.

Iz evanđelja po Luki 15, 1-2

Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: "Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima."

* * * * * * *

Ovo je uvodna riječ u prispodobi o Izgubljenom sinu. Žalosna stvarnost jest da i danas u Crkvi postoji sličan prigovor i komentar kada netko tko je dugo bio daleko od Crkve ponovno pronađe svoje mjesto u njoj. Milosrdni Otac je glavni lik u priči, ali mi smo prečesto vrlo slični starijem bratu. Bivajući konstantno u Crkvi ili moleći svakodnevno mislimo da smo postigli ono što je moguće u osobnom odnosu s Bogom i da je naš život ispravan i nepokvarljiv. Na žalost, zbog učmalosti izgubimo suosjećanje, spremni smo na osudu svakoga tko ne živi poput nas. Biti kršćanin jest biti čovjek druge prilike. Ne samo da sami vjerujemo da nikada nije kasno za obraćenje, nego upravo tu priliku dajemo i drugima. Inače, i mi možemo odbiti sudjelovanje u svetoj žrtvi Božje prisutnosti samo zato što nismo uspjeli upoznati Boga i voljeti kako on voli dok smo bili u njegovoj blizini.