Iz Evanđelja po Ivanu 5, 14-15
Nakon toga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: "Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snađe!" Čovjek ode i javi Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio.
* * * * * * *
Svaki put kada izađemo iz ispovijedaonice možemo osjetiti kao da nam Isus govori iste riječi. Naime, suočeni smo sa činjenicom da, mada smo iskusili slatkoću oproštenja, naša odluka da ne griješimo više biva svakim danom sve slabija dok ponovno ne podlegnemo grijehu. I zbog toga mnogi od nas pokušavaju na drugi način izreći pokajanje - pokušat ću ne griješiti - ili pokajanje skratimo govoreći: Smiluj se, Gospodine, meni grešniku! Nije dovoljno. U trenutku ispovijedi naša odluka mora biti potpuna. Istina je da ćemo najvjerojatnije ponovno pasti u grijeh, ali ako naše obraćenje i novi život u Božjoj milosti započinjemo sumnjom, vrlo kratko će ta milost djelovati u nama.
Zanimljivo, nisam nikada o tome razmišljala kao o sumnji... a sjećam se jedno vrijeme sam i sama mijenjala taj obrazac klanjanja: ... da ću se truditi više ne griješiti. I kao da sam bila ljuta na sebe što je to tako. A kolika je zapravo uopće bila vjera u Božje milosrđe?
OdgovoriIzbrišiVelečasni, hvala Vam za svaki poticaj i blagoslovljene Vam dane duboke korizme! Pozdrav iz Đakova!
Teško je samoga sebe optužiti kako valja i iskreno preuzeti obaveze, a opet, ako to ne učinimo, ostaje onaj gorak okus da ne mislimo ozbiljno, da ne vjerujemo u čudo Božje milosti kojoj je sve moguće. Hvala na pozdravima. Pozdrav iz Pakistana
OdgovoriIzbriši