Iz Evanđelja po Luki 9,28-35
Jedno osam dana nakon tih besjeda povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista. I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: "Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji." Nije znao što govori. Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. A glas se začu iz oblaka: "Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!"
* * * * * * *
Ponekad mislimo kako bi neka posebna objava ili viđenje mogli nadomjestiti vjeru. U današnjem evanđelju možemo čitati da učenici nisu razumjeli što se događa u trenutku Preobraženja. Oni su vjerovali u Isusa, lai ne potpuno. Njihov put vjere je još uvijek bio na početku i još je štošta bilo za naučiti. Vjerujem da je jedina stvar donekle razumljiva u čitavoj toj situaciji bila rečenica think the only thing they could follow from that vision was: “Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!” Ipak, znamo da su oni slijedili Isusa. Slijedeći njega njihova je vjera rasla svakim danom. Premda su i nakon ovoga događaja počinile neke pogrješke i grijehe, njihova je vjera bila pročićena nakon svakog pada i obnovljena nakon svakog iskustva oproštenja.
Premda učenici tada nisu razumjeli što se dogodilo i iako su bili uplašeni, osjetili su nešto čudesno, nešto dobro - nešto što može biti plodonosno, duhovno korisno i potrebno sa spasenje. Zato, ne odustajmo od naše vjere i sakramenata samo zato što nam još sve nije jasno. Ostanimo s Isusom, idimo za njim, slušajmo njegove riječi i jasnoća će doći pomognuta vjerom.
Nema komentara:
Objavi komentar