Iz Evanđelja po Luki
A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože, milostiv budi meni grešniku!’
Lk 18,13
* * * * * * *
Scena dvojice u molitvi, farizeja i carinika, toliko je jaka da nam je uvijek u mislima kada vidimo dvoličnost u životima kršćana. Molitva, kajanje i opraštanje međusobno su toliko povezani da ako jedan element nedostaje u našem duhovnom životu, svi ostali hramlju.
Molitva carinika toliko je draža Bogu jer je iskrena i nesebična. On se ne brani i ne hvali. Ne nalazi opravdanja za svoje čine. On se kaje i moli Božje smilovanje. Da je farizej učinio isto, Gospodin bi ga uslišio, ali u farizejevoj molitvi nema mjesta obraćenju. On je "savršen" i njegova molitva nije molitva nego hvalospjev samome sebi.
Bog je taj kojega uspijevamo izbjeći i u vlastitim molitvama.
Nema komentara:
Objavi komentar