Iz Psalma 42
Žedna mi je duša Boga, Boga živoga:
o, kada ću doći i lice Božje gledati?
* * * * * * *
Žudnja za Bogom duboko je usađenja u našim srcima. Stvoreni smo na sliku Boga i njegova nam je prisutnost potrebna, njegovo svjetlo nužno.
Svakodnevne naše nedoumice i kušnje navode nas da se uzdamo u sami sebe, da svoju budućnost krojimo sami i svaki neuspjeh koristimo kako bismo se osnažili. Pri tome se uzdamo samo u ono što funkcionira, ono što je opipljivo. Bog je na zadnjem mjestu. Žudnja ipak ostaje. Možemo se samo praviti da je sve u redu i ići dalje kako smo navikli. Ili, pokušati utažiti našu žeđ za Bogom slušajući ga.
Nema komentara:
Objavi komentar