Badnjak 2015.

Iz Liturgije Riječi

Ps 89, 2-5.27.29

O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka,

od pokoljenja do pokoljenja

usta će moja obznanjivati tvoju vjernost. 

Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«

U nebu utemelji vjernost svoju.

»Savez sklopili s izabranikom svojim,

zakleh se Davidu, sluzi svome: 

Tvoje potomstvo održat ću dovijeka,

za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.«

On će me zvati: 'Oče moj!

Bože moj i hridi spasa mojega!'

Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju

i Savez svoj vjeran.

* * * * * * *

Božić je dan kada se sve čini mogućim. Bog je postao čovjekom! Tko bi htio biti čovjek!? Svaki od nas pokušava biti uvijek nešto više, kao da smo instinktivno usmjereni prema gore. Želimo biti superjunaci, bilo da nas ugrize neki degenerirani pauk, ili ozrači neko zeleno svjetlo, ili pak udari munja... Toliko je tih ideja i fantazija kojima se zaokupljamo da više i ne vidimo čudo u jednoj rečenici - Bog je postao čovjekom! Nismo napušteni, nismo ostavljeni - Bog je s nama. To malo dijete, tek rođeno i zamotano u pelene, izvor je naše nade i vjere u vječnost.

SRETAN BOŽIĆ!

Ovim tekstom završava ovogodišnji adventski hod!

Srijeda - Četvrta Došašća 2015.

Iz Liturgije Riječi

Ps 25, 4-5b.8-10.14

Pokaži mi, Gospodine, putove svoje,

nauči me svojim stazama! 

Istinom me svojom vodi i pouči me,

jer ti si Bog, moj Spasitelj.

Gospodin je sama dobrota i pravednost:

grešnike on na put privodi. 

On ponizne u pravdi vodi

i uči malene putu svome.

Sve su staze Gospodnje ljubav i istina, 

za onog koji čuva Savez njegov i propise.

Prisan je Gospodin s onima koji ga se boje 

i Savez svoj objavljuje njima.

* * * * * * *

Ne možemo kročiti pravim putem ako nam ga Gospodin nije pokazao. Istina je objavljuje, a ne otkriva samostalno. Bog je izvor istine i s tog izvora moramo zagrabiti ako želimo da naša istina ne bude nepotpuna. Svatko od nas zna nešto, ali je tek Bog onaj koji sve poznaje. Jedino po Bogu naša spoznanja dobivaju smisao, jedino u Njemu ono što smo sami otkrili dobiva značenje. Istina i ljubav vode nas prema Betlehemu gdje nam se Bog, Svevišnji, Svemogući i Sveznajući, pokazao licem malog djeteta.

Utorak - Četvrta Došašća 2015.

Iz Liturgije Riječi

1Sam 2, 1.4-8

Kliče srce moje u Gospodinu,

raste snaga moja po Bogu mom.

Šire mi se usta na dušmane moje, 

jer se radujem pomoći tvojoj.

Lomi se luk junacima,

nemoćni se snagom opasuju. 

Nekoć siti sad se za kruh muče,

nekoć gladni ne gladuju više.

Nerotkinja rađa sedam puta,

majka brojne djece svježinu izgubi.

Gospodin daje smrt i život,

ruši u Podzemlje i odande diže.

Gospodin čini uboga i bogata, 

obara čovjeka i uzvisuje.

Diže slaba iz prašine,

iz bunjišta izvlači uboga, 

da ih posadi s knezovima

i da im odredi počasna mjesta.

* * * * * * *

Božja dobrota i veličina podržava onoga koji se potpuno u Boga uzda. Svatko se može sjetiti raznih bezizlaznih i beznadnih situacija. Kako smo iz njih izišli? Što se to dogodilo da smo  preživjeli? Nije li nam upravo Bog omogućio da se nekim čudom posloži tisuću slučajnosti i da nam pomoć dođe u onom trenutku kada bi bez nje bilo sve izgubljeno. Bog je ona ruka koja me drži da ne padnem. On je ona snaga koja me podigne kada posrnem. Bog je onaj "neznanac" koji me izranjena previja i spremno priskače mojim potrebama. 

Ponedjeljak - Četvrta Došašća 2015.

Iz Liturgije Riječi

Ps 33, 2-3.11-12.20-21

Slavite Gospodina na harfi,

na liri od deset žica veličajte njega!

Pjesmu novu zapjevajte njemu

i glazbala skladna popratite poklicima.

Naum Gospodnji dovijeka ostaje,

i misli srca njegova od koljena do koljena. 

Blago narodu kojemu je Gospodin Bog,

narodu koji on odabra sebi za baštinu.

Naša se duša Gospodinu nada, 

on je pomoć i zaštita naša.

Srce nam se u njemu raduje, 

u njegovo sveto ime mi se uzdamo.

* * * * * * *

Uskoro dolazi Gospodin, naša nada, pomoć i zaštita. Ne možemo slaviti Gospodina u šutnji, u mrzovolji i osami. Radost koju Gospodin donosi potrebno je dijeliti s drugima. Tek se tako ta radost umnaža i širi. Bog je oduvijek imao u svom planu naše spasenje. Božić je dan kada je naše spasenje započelo. Bog nas ne zaboravlja. Naprotiv! Mi se budimo iz zaborava i prepoznajemo Božje lice tamo gdje ga ranije nismo mogli vidjeti.

Četvrta nedjelja Došašća 2015.

Iz Liturgije Riječi

Ps 80, 2ac.3b.15–16.18–19

Pastiru Izraelov, počuj,

ti što sjediš nad kerubima, zablistaj:

Probudi silu svoju,

priteci nam u pomoć!

Vrati se, Bože nad vojskama,

pogledaj s neba i vidi, obiđi ovaj vinograd:

zakrili nasad desnice svoje,

sina kog za se odgoji!

Tvoja ruka nek bude nad čovjekom desnice tvoje,

nad sinom čovječjim kog za se odgoji!

Nećemo se više odmetnuti od tebe;

poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.

* * * * * * *

I dok nam naša beskrajna lutanja odvlače pažnju od izvornoga cilja, života vječnoga, naša nas svakodnevica uvjerava da ne može biti drugačije. U neprestanom kaosu naših padova i neuspjeha, Bog nam se čini tako dalekim i vjerujemo da je od nas davno digao ruke. Naše okruženje tada  djeluje kao djelo nekog drugog stvoritelja. Ipak, ako iskreno promotrimo što je uzrok čitave ove zbunjenosti, naći ćemo sebe. Mi smo ti koji smo odlučili probati bez Boga, bez njegove potpore i vodstva, bez poštivanja njegovih zakona upisanih u pozadini svemira. Kada Bog ponovno dođe, utjelovljen, u liku malenoga djeteta, čitav svemir će biti posložen onako kako ga je Stvoritelj zamislio i nećemo više biti izgubljeni. Bit će nam jasno kamo dalje ići!

Subota - Treća Došašća 2015.

Iz Liturgije Riječi

Ps 71, 3-6b.16-17

Budi mi hrid utočišta i čvrsta utvrda spasenja:
jer ti si stijena i utvrda moja.
Bože moj, istrgni me iz ruke zlotvora,
iz šake silnika i tlačitelja.

Jer ti si, Gospodine, ufanje moje,
Gospodine, uzdanje od moje mladosti.
Na te se oslanjam od utrobe;
ti si mi zaštitnik od majčina krila:
Kazivat ću silu Gospodnju,
Gospodine, slavit ću samo tvoju pravednost.
Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje,
i sve do sada naviještam čudesa tvoja.

* * * * * * *

Kada napokon dopustimo da Božje svjetlo prodre u naš život, mijenja se sve. I u prošlosti vidimo tragove Božje prisutnosti, onoj istoj prošlosti za koju smo držali da je bila bez Boga. Kao da, ponovno putujući istim stazama kojima smo već prošli, otkrivamo otiske Božjih prstiju i stopa. I tada sva naša prošla vremena bivaju ponovno proživljena onako kako je to trebalo biti i ranije. Tada, nesigurni u naše ljudske procjene i kriterije, pronalazimo sigurnost u Bogu, jedinoj sigurnoj točki našega života.

Petak - Treća Došašća 2015.

Iz Liturgije Riječi

Ps 72, 1-2.12-13.18-19

Bože, sud svoj daj kralju

i svoju pravdu sinu kraljevu.

Nek puku tvojem sudi pravedno, 

siromasima po pravici! 

On će spasiti siromaha koji uzdiše, 

nevoljnika koji pomoćnika nema;

smilovat će se ubogu i siromahu 

i spasit će život nevoljniku.

Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov,

koji jedini tvori čudesa! 

I blagoslovljeno slavno mu ime dovijeka!

Sva se zemlja napunila slave njegove!

Tako neka bude. Amen!

* * * * * * *

Kada Gospodin uređuje naš život i naše društvo, sve se mijenja. Svaki onaj koji upravlja nekom zajednicom na pameti mora imati da ga je Bog postavio i da ga Bog treba voditi. A kako je teško prepustiti kormilo Gospodinu. Ponekad nam se čini da bismo radije doživjeli i brodolom nego li dopustiti Bogu da nas vodi. Što je Gospodin za nas do sada učinio? Valja nam promotriti život i uočiti Božju ruku koja nas svakodnevno pridržava i podržava ne bismo li živjeli sretnije. Naša sreća, naše spasenje, naš vječni život su cilj svog Božjeg djelovanja. 

Četvrtak - Treća Došašća 2015.

Iz Liturgije Riječi

Ps 72, 1-4b.7-8.17

Bože, sud svoj daj kralju

i svoju pravdu sinu kraljevu.

Nek puku tvojem sudi pravedno, 

siromasima po pravici.

Nek bregovi narodu urode mirom, 

a brežuljci pravdom.

Dosudit će pravo ubogim pučanima, 

djeci siromaha donijet će spasenje.

U danima njegovim cvjetat će pravda

i mir velik — sve dok bude mjeseca.

I vladat će od mora do mora,

i od Rijeke do granica svijeta.

Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka!

Dok je sunca, živjelo mu ime! 

Njim se blagoslivljala sva plemena zemlje, 

svi narodi nazivali ga blaženim!

* * * * * * *

Pravda i mir temelj su Kraljevstva Božjega i prvi darovi koje Bog daje čovječanstvu svojim utjelovljenjem. Čini se da su to ideali za kojima žudi svaki čovjek, a samo ih Bog i može dati. U traženju odgovora na naše žudnje, znamo se obratiti na krivu adresu. Obraćamo se ljudima i stvarima ne bismo li utažili žeđ za Bogom i svaki naš surogat ostaje nedostatan i nedostojan. Bog svojom rječju donosi spasenje, do su naše riječi nesigurna obećanja sreće u koju ponekad ni sami više ne vjerujemo. Bog svoju pravdu i svoj mir daje svakom nemirnom srcu slomljenom ljudskim sudom i presudom, Božja pravda ispravlja zlo, a mir ozdravlja. 

Srijeda - Treća Došašća 2015.

Iz Liturgije Riječi

Ps 85, 9ab-14

Da poslušam što mi to Gospodin govori:

Gospodin obećava mir narodu svomu. 

Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje,

i slava će njegova prebivati u zemlji našoj.

Ljubav će se i Vjernost sastati, 

Pravda i Mir zagrliti.

Vjernost će nicat iz zemlje, 

Pravda će gledat s nebesa.

I Gospodin će dati sreću, 

i zemlja naša urod svoj.

Pravda će stupati pred njim, 

a Mir tragom stopa njegovih.

* * * * * * *

Jedino Bog može staviti u ravnotežu ljubav i vjernost, pravdu i mir. Samo u njemu sve se međusobno prožima bez nedostataka, bez sukoba. Mnogi su sklapali mir bez pravednosti ili izvšili pravdu bez mira. Mnogi ljube bez vjernosti ili pak ostaju vjerni bez ljubavi. Koliko god to proturječno zvučalo, takva je naša stvarnost bez Boga. U srcu imamo iskonski nagon koji nam govori da tako to ne bi trebalo biti, onu izvornu nepokvarenu zamisao Božju o svijetu i instinktivno je pokušavamo dosegnuti, ali je ona predaleko da bismo to sami učinili. Zato iščekujemo rođenje Djeteta-Boga koje će nama donijeti svjetlo izvornoga Neba Raja kojega smo davno izgubili.

Utorak - Treća Došašća 2015.

Iz Liturgije Riječi

Ps 34 , 2-3.6-7.17-19.23

Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba,

njegova će mi hvala biti svagda na ustima!

Nek se Gospodinom duša moja hvali, 

nek čuju ponizni i nek se raduju!

U njega gledajte i razveselite se,

da se ne postide lica vaša. 

Eto, jadnik vapi i Gospodin ga čuje,

izbavlja ga iz svih tjeskoba.

Lice se Gospodnje okreće protiv zločinaca

da im spomen zatre na zemlji. 

Pravednici zazivaju, i Gospodin ih čuje,

izbavlja ih iz svih tjeskoba.

Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca,

a klonule duše spasava. 

Gospodin izbavlja duše slugu svojih,

i neće platiti tko god se njemu utječe.

* * * * * * *

Koliko god nam se činilo da smo kažnjeni nekim izopćenjem ili odbačenošću zbog ustrajnosti u načelima i vjeri, uvijek nam je prisjetiti se da se trebamo svidjeti Bogu, a ne ljudima. Istinoljubivost, koju želimo živjeti, ne dopušta nam baš svaki kompromis. Pravednost našega života vez je milosti s Bogom koji je na našoj strani. Pravednik ne čini zla drugome, on se ne raduje nesreći drugoga, ne predaje se beznađu zbog pretrpljene nepravde. Božji pravednik prihvaća težinu života uvjeren da će mu Bog dati potrebnu snagu za svako iskušenje koje mu dolazi u susret. Nije jednostavno živjeti ovu duhovnu dinamiku. Jednostavnije je učini sve suprotno. Jednostavnije, ali ne i ispravno.

Ponedjeljak - Treća Došašća 2015.

Iz Liturgije Riječi

Ps 25, 4-5b.6.7b-9

Pokaži mi Gospodine, putove svoje, 

nauči me svojim stazama! 

Istinom me svojom vodi i pouči me, 

jer ti si Bog, moj Spasitelj.

Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti 

i ljubavi svoje dovijeka.

Spomeni me se po svojoj ljubavi — 

radi dobrote svoje, Gospodine!

Gospodin je sama dobrota i pravednost: 

grešnika on na put privodi.

On ponizne u pravdi vodi 

i uči malene putu svome.

* * * * * * *

Božja strpljivost kroz milosrđe veća je od svakog našeg pogrešnog koraka. A toliko smo pogrešnih koraka napravili. I često bismo se pravdali zbog razloga ili okolnosti koji su nas naveli da odaberemo pogrešno, da učinimo pogrešno, da kažemo pogrešno. I nakon određenog vremena, bilo bi dobro priznati - ne poznajem Božje staze, ne znam kojim putem dalje prema Njemu. Tada počinje avantura Božje milosti koja ulazi u naše živote i sve čini novim. I svako besciljno nadanje koje smo dotada imali postaje vjerojatno. 

Treća nedjelja Došašća 2015.

Iz Liturgije Riječi

Iz 12, 2–6 

Evo, Bog je spasenje moje,

uzdam se, ne bojim se više,

jer je Gospodin snaga moja i pjesma,

on je moje spasenje.

I s radošću ćete crpsti vodu

iz izvorâ spasenja.

Hvalite Gospodina,

prizivajte ime njegovo!

Objavite narodima djela njegova,

razglašujte uzvišenost imena njegova!

Pjevajte Gospodinu jer stvori divote,

neka je to znano po svoj zemlji!

Kličite i radujte se, stanovnici Siona,

jer je velik među vama Svetac Izraelov!

* * * * * * *

Kako kršćani mogu biti tužni? Oni koji žive prema zapovijedima Božjim imaju srca ispunjena radošću. Bog koji je sama dobrota, kojemu je stalo do svakoga od nas, ne ostavlja nas da se sami snalazimo u ovome svijetu, nego nas vodi, jača i hrabri da idemo putem izabranih. Kada iskusimo njegovu dobrotu, naš život ne može ostati nijem, mi ne možemo ostati anonimni. Svojim životom smo pozvani proslaviti Boga. Bit ćemo ismijani zbog vjernosti Bogu, izrugani zbog poštenja i poniženi zbog nesebične ljubavi prema bližnjemu. No, Božje svjetlo i njegova snaga ojačat će nas kada posustanemo.

Subota - Druga Došašća 2015.

Iz Liturgije Riječi

Ps 145, 2-11

Svaki ću dan tebe slaviti,

ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka.

Velik je Jahve i svake hvale dostojan,

nedokučiva je veličina njegova!

Naraštaj naraštaju kazuje djela tvoja

i silu tvoju naviješta.

Govore o blistavoj slavi tvoga veličanstva

i čudesa tvoja objavljuju.

Kazuju strahovitu silu djela tvojih,

veličinu tvoju pripovijedaju.

Razglašuju spomen velike dobrote tvoje

i pravednosti tvojoj kliču.

Milostiv je Jahve i milosrdan,

spor na srdžbu, bogat dobrotom.

Gospodin je dobar svima,

milosrdan svim djelima svojim.

Nek' te slave, Jahve, sva djela tvoja

i tvoji sveti nek' te blagoslivlju!

Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva,

neka o sili tvojoj govore!

* * * * * * *

Zar bi se toliko govorilo o ljubavi Božjoj da je nema? Zar bi se toliko tražilo milosrđe Božje da ga netko ipak nije iskusio? Djela Božja svjedoci su Božje dobrote i milosti, njegove prisutnosti u našem životu. Potrebno je gledati očima vjere i sva čudesa koja postoje pokazat će nam veličinu Božju. Koliko značajan, koliko snažan mora biti Bog koji je našim precima u vjeri toliko značio!? Bog Prisutni temelj je svake naše nade i svakog nastojanja. Njegova nas djela, zrcala lica njegova, raduju kadgod nas podsjete na njega.

Petak - Druga Došašća 2015.

Iz Liturgije Riječi

Ps 1, 1-4.6

Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih,

ne staje na putu grešničkom 

i ne sjeda u zbor podrugljivaca,

već uživa u Zakonu Gospodnjem, 

o Zakonu njegovu misli dan i noć.

On je ko stablo zasađeno 

pokraj voda tekućica 

što u svoje vrijeme plod donosi;

lišće mu nikad ne vene, 

sve što radi dobrim urodi.

Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi!

Oni su ko pljeva što je vjetar raznosi. 

Jer Gospodin zna put pravednih,

a propast će put opakih.

* * * * * * *

Kako je teško jednostavno se predati Božjem vodstvu?! Koliko god nam se ogovor gadio, znamo se pridružiti onima koji ogovaraju. Bez obzira što možda poštujemo neku osobu, teško je ne porugati joj se ako to čine oni s kojima se družimo. I koliko god nastojali pošteno živjeti, neki će nas mudri lopov ipak uvjeriti na nešto nepošteno. Biti Božji - to je naš cilj i naš svakodnevni zadatak, a, uz pomoć Božju, i naša stvarnost.

Četvrtak - Druga Došašća 2015.

Iz Liturgije Riječi

Ps 145, 1.9-13b

Slavit ću te, o Bože, kralju moj,

ime ću tvoje blagoslivljat uvijek i dovijeka.

Gospodin je dobar svima,

milosrdan svim djelima svojim.

Nek te slave, Gospodine, sva djela tvoja

i tvoji sveti nek te blagoslivlju!

Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva, 

neka o sili tvojoj govore.

Nek objave ljudskoj djeci silu tvoju 

i slavu divnoga kraljevstva tvoga.

Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno, 

tvoja vladavina za sva pokoljenja.

* * * * * * *

Mi bismo rado raspolagali i s Božjim milosrđem. Mi kao da bolje znamo tko ga zaslužuje. Neoprostivost ljudskih čina redovito je nešto što se odnosi na druge. Ipak, Gospodin je dobar i milosrdan svima. U svim svojim djelima. U svim vremenima i prostorima. Božje milosrđe je ponuđeno svima. Ne postoji gospodari koji će ga dijeliti kako se komu svidi, Ne postoje oni koji smiju i mogu ograničiti Božje milosrđe. Bog može biti milosrdan i mimo svih onih uobičajenih načina na koji ulazi u živote vjernika.

Srijeda - Druga Došašća 2015.

Iz Liturgije Riječi

Ps 103, 1-4.8.10

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina

i sve što je u meni, sveto ime njegovo!

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina

i ne zaboravi dobročinstva njegovih!

On ti otpušta sve grijehe tvoje,

on iscjeljuje sve slabosti tvoje;

On ti od propasti izbavlja život, 

kruni te dobrotom i nježnošću.

Milosrdan je i milostiv Gospodin, 

spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.

Ne postupa s nama po grijesima našim 

niti nam plaća po našim krivnjama.

* * * * * * *

Ne zaboravi dobročinstva njegova! Koliko je zaborav prisutan u našem vjerskom životu. Naša se situacija stalno mijenja i u tim mijenama zaboravljamo odmah blagoslivljati Boga za dobro koje nam je dao. Imamo vremena za to - često kažemo. Međutim, sve se izmijeni i hvala Bogu izostaje. Kako ću Gospodinu zahvaliti, ako se više ne sjećam njegove dobrote. Ako naše molitve mogu izostati pri svakom naletu neke usputne stvari, kakav je naš molitveni život. Ljudski gledajući - crno nam se piše. Ipak, Bog milosrdan i milostiv kakav je, i tada pronalazi načina da nas ima u blizini ne bismo li se mi, kada jednom dođemo k sebi, mogli lakše vratiti k njemu.

Utorak - Druga Došašća 2015. - Bezgrješno začeće BDM - Jubilej Milosrđa

Iz Liturgije Riječi

Ps 98, 1-4

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu

jer učini djela čudesna.

Pobjedu mu pribavi desnica njegova

i sveta mišica njegova.

Gospodin obznani spasenje svoje,

pred poganima pravednost objavi.

Spomenu se dobrote i vjernosti

prema domu Izraelovu.

Svi krajevi svijeta vidješe

spasenje Boga našega.

Sva zemljo, poklikni Gospodinu,

raduj se, kliči i pjevaj!

* * * * * * *

Kad ustanemo iz kreveta nakon neprospavane noći zbog nekakvog problema, često znamo promotriti svoj život i pomisliti - nije to ni tako loše kako se to činilo sinoć. I ako se toga jutra dogodi i neki najmanji radostan susret ili se barem zrake sunca rasprše po stanu dođemo do zaključka - život je na trenutke lijep. Ako tu tvrdnju nastavimo molitvom Gospodinu, uskliknemo - život je čudesan. Toliko je čudesa Gospodin učinio za nas, ali ih ne zamjećujemo zbog silnih svojih problema. Danas slavimo Mariju koja je znala priznati veličinu Božju i prepoznati njegova čudesa unatoč svim prijetnjama, nerazumijevanjima i odbacivanjima. Milosrđe Božje čini čudesa. Ono uspijeva svaki naš neuspjeli korak ispraviti i uklopiti u čudesnu ljepotu puta u vječnost.

Ponedjeljak - Druga Došašća 2015.

Iz Liturgije Riječi:

Ps 85, 9-14

Da poslušam što mi to Gospodin govori:

Gospodin obećava mir narodu svomu. 

Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje,

i slava će njegova prebivati u zemlji našoj.

Ljubav će se i Vjernost sastati,

Pravda i Mir zagrliti. 

Vjernost će nicat iz zemlje,

Pravda će gledat s nebesa.

I Gospodin će dati sreću,

i zemlja naša urod svoj.

Pravda će stupati pred njim, 

a Mir tragom stopa njegovih.

* * * * * * *

Kada Gospodinu prepustimo vlastiti život, čitav se svemir mijenja i dovodi u red. Naš pristanak na Božju inicijativu drugima donosi sreću, pravu i istinsku sreću. Nevjerojatno je koliko teško Gospodin prodire srca svojim ljubljenim stvorenjima, ali jedino u njemu možemo pronaći smiraj neugasive žudnje za ispunjenjem, Spasenje Božje nam je nadohvat ruke. Jedno DA izrečeno makar šapatom otvara nam vrata nebeska.  

Druga nedjelja Došašća 2015.

Iz Liturgije Riječi

Ps 126, 1-6

Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske,

bilo nam je ko da snivamo.

Usta nam bjehu puna smijeha,

a jezik klicanja.

Među poganima tad se govorilo:

»Silna im djela Gospodin učini!«

Silna nam djela učini Gospodin:

opet smo radosni!

Vrati, Gospodine, sužnjeve naše

ko potoke negepske!

Oni koji siju u suzama

žanju u pjesmi.

Išli su, išli plačući

noseći sjeme sjetveno;

vraćat će se s pjesmom

noseći snoplje svoje.

* * * * * * *

Ne pronađe svatko od nas pravu sreću. Žudnja za srećom zna nas više puta odvesti na stranputice života. Istina Božje prisutnosti u nama, njegove neprestane strpljivosti i milosrđa koje dolazi od Njega posvećuje svako naše trpljenje, svaki trud i svaku bol. To posvećenje razlog je zbog kojega istinska radost ulazi u naš život i sve mijenja. Teško je objasniti kada je to Bog prisutan u našim životima, ali kada se to događa - mi to znamo. I ne moramo se brinuti kada naša sreća nije nalik na sve ono što drugi očekuju. Sreća je svim ljudima uvijek nešto neočekivano, novo i zagonetno i mi je možemo pronaći samo u Bogu.

Subota - Prva Došašća 2015.

Iz Liturgije Riječi

Ps 147, 1-6

Hvalite Gospodina, jer je dobar,

pjevajte Bogu našemu, jer je sladak; 

svake hvale on je dostojan!

Gospodin gradi Jeruzalem, 

sabire raspršene Izraelce.

On liječi one koji su srca skršena 

i povija rane njihove.

On određuje broj zvijezda,

svaku njezinim imenom naziva.

Velik je naš Gospodin i svesilan,

nema mjere mudrosti njegovoj.

Gospodin pridiže ponizne, 

zlotvore do zemlje snizuje.

* * * * * * *

Gospodin je onaj koji liječi, koji ozdravlja što je loše, što je bolesno. Gospodin skuplja i pronalazi ono što je izgubljeno. Naša je najveća utjeha ta što Bog ne postupa onako kako bismo to mi učinili s onim što nije baš onako kako smo to mi zamislili u vlastitom životu. Kada ne ide onako kako to mi želimo, kada stvar koju imamo ne radi kako bi trebala - mi odbacujemo i stvar i osobu. Bog nikoga ne odbacuje. On strpljivo čeka trenutaka kada shvatimo da nam treba "generalka", kada ponizno zatražimo: "Gospodine, podigni me iz blata! Ozdravi me!" I tada počinje naše spasenje.

Petak - Prva Došašća 2015.

Iz Liturgije Riječi

Ps 27, 1.4.13-14

Gospodin mi je svjetlost i spasenje:

koga da se bojim? 

Gospodin je štit života moga: 

pred kime da strepim?

Za jedno molim Gospodina,

samo to ja tražim: 

da živim u Domu Gospodnjem

sve dane života svoga, 

da uživam milinu Gospodnju

i Dom njegov gledam.

Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja

u zemlji živih. 

U Gospodina se uzdaj, ojunači se,

čvrsto nek bude srce tvoje:

u Gospodina se uzdaj!

* * * * * * *

Kako bi bilo lijepo započeti ovim psalmom svaki dan i posvijestiti si što to Gospodin znači za mene?! Preplašeni mnogim problemima, u strahu od ismijavanja i poniženja, ne volimo se često prikazati vjernicima pred drugima. Upitani o smislu vlastitog života, više smo puta spremniji reći bilo što nego li spomenuti našu nadu u vječnost provedenu u zagrljaju Gospodinovu. Vrijeme je da naša vjera ne bude sramežljiva, nego, postojana u dobrim djelima i ispovijedanju Isusova imena, neka bude jasni znak i oslonac nade na koji se mogu orijentirati i osloniti oni koji su daleko od Boga.

Četvrtak - Prva Došašća 2015. Sv. Franjo Ksaverski

Iz Liturgije Riječi

Ps 118, 1.8-9.19-21.25-27a

Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar,

jer je vječna ljubav njegova!

Bolje se uteći Gospodinu,

nego se uzdat u čovjeka.

Bolje se uteći Gospodinu,

nego se uzdat u mogućnike.

Otvorite mi širom vrata pravde: 

ući ću, Gospodinu zahvaliti

»Ovo su vrata Gospodnja, na njih ulaze pravedni!«

Zahvalit ću ti što si me uslišio 

i moj postao spasitelj.

Gospodine, spasenje nam daj!

Gospodine, sreću nam daj! 

Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!

Blagoslivljamo vas iz Doma Gospodnjeg! 

Bog je Gospodin

on nas obasjava!

* * * * * * *

Uzdanje u Gospodina jedini je put kojim možemo proći kroz vrata pravednosti. Svaka ljudska pravednost rezultat je dogovora i osobnih mišljenja koja postaju naš svakodnevni standard. Jedina pravednost koja zaslužuje to ime jest Gospodnja. Ona sadrži najizvrsniji omjer istine i milosrđa. Pa i onda kada sam sebi sudimo i presuđujemo, uzdanjem u Gospodina možemo nadvladati vlastite nedostatke, nedostojnosti i slabosti. Pravednost Gospodnja put je spasenja.

Srijeda - Prva Došašća 2015.

Iz Liturgije Riječi

Ps 23, 1-6

Gospod je pastir moj: 

ni u čem ja ne oskudijevam;

na poljanama zelenim 

on mi daje odmora.

Na vrutke me tihane vodi 

i krijepi dušu moju.

Stazama pravim on me upravlja

radi imena svojega. 

Pa da mi je i dolinom smrti proći,

zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. 

Tvoj štap i palica tvoja

utjeha su meni.

Trpezu preda mnom prostireš

na oči dušmanima mojim. 

Uljem mi glavu mažeš,

čaša se moja prelijeva.

Dobrota i milost pratit će mene

sve dane života moga. 

U Gospodnjem ću Domu prebivati

kroz dane mnoge.

* * * * * * *

Slijedeći Gospodina, mog Pastira, ne moram se bojati lutanja, dobrih ili loših odluka, ne moram razmišljati o tome kako ću i što učiniti. On me vodi. On brine za mene. On me nosi kada moje snage posustaju.

Zašto je onda toliko teško potpuno se prepustiti njegovom vodstvu i prihvatiti njegove naredbe? Zašto su nam stranputice tako privlačne i magla uvjerljivija od jasnoće nebeske vedrine? Beskrajna je strpljivost i velikodušnost našega Pastira. Njegovo milosrđe vidi svaki naš povratak kao razlog za slavlje.

Utorak - Prva Došašća 2015.

Iz Liturgije Riječi

Ps 72 , 1-2.7-8.12-13.17

Bože, sud svoj daj kralju

i svoju pravdu sinu kraljevu.

Nek puku tvojem sudi pravedno, 

siromasima po pravici!

U danima njegovim cvjetat će pravda 

i mir velik — sve dok bude mjeseca.

I vladat će od mora do mora,

i od Rijeke do granica svijeta.

On će spasiti siromaha koji uzdiše 

nevoljnika koji pomoćnika nema;

smilovat će se ubogu i siromahu 

i spasit će život nevoljniku:

Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka!

Dok je sunca, živjelo mu ime! 

Njim se blagoslivljala sva plemena zemlje,

svi narodi nazivali ga blaženim!

* * * * * * *

Božju pravednost svi žudimo, a dane Njegove iščekujemo. Koliko god bili zadovoljni pravednošću koju nam ljudi i društvo ipak udijele, nešto još uvijek nedostaje. Kako god velik bio mir koji ljudi uspostave, nije dovoljan da umiri svakoga. Pravo smilovanje dolazi samo od Boga i istinsko pomirenje daje samo On. Mi možemo urediti život bez njega i pokušati uspostaviti neko zajedništvo kojemu on nije temelj, ali u tome nema budućnosti. I najviše pozicionirani i najsamostalniji među nama gleda prema nebu, makar sam onda kada ga nitko drugi ne gleda.

Ponedjeljak, Sv. Andrija - Prva Došašća 2015.

Iz Liturgije Riječi

Ps 19, 2-5

Nebesa slavu Božju kazuju,

naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.

Dan danu to objavljuje,

a noć noći glas predaje.

Nije to riječ, a ni govor nije,

nije ni glas što se može čuti,

al' po svoj zemlji razliježe se jeka,

riječi njihove sve do nakraj svijeta.

* * * * * * *

Naša svakodnevica otvorena Božjoj milosti prostor je velikih čudesa. Toliko je toga čudesnoga u životima svakoga od nas! Ipak, sve to ne zamjećujemo kada smo zaokupljeni vlastitim nedostacima, neuspjesima ili sebičnim željama. U onom trenutku kada i naš život biva sjedinjen s pjesmom cijeloga stvorenja Bogu, otkrivamo njegovu prisutnost, njegov glas, njegovo ime upisano u pozadini svijeta. Tada sve postaje moguće.

Advent 2015. - Prva nedjelja Došašća

Iz Liturgije Riječi

Lk 21,36

Stoga budni budite

i u svako doba molite

da uzmognete umaći svemu tomu

što se ima zbiti

i stati pred Sina Čovječjega.

* * * * * * *

Naša budnost i ustrajna molitva snaga su i zaštita od svake tame. Osjećaji i dojmovi koje imamo o svijetu nisu dovoljni. Samo nadahnuti Kristom možemo stupati naprijed u sigurnosti. Kada idemo njemu ususret sve ostalo postaje jasnije. I svjetlo prve adventske svijeće, premda još nesigurno i malo, može nas uputiti prema izvoru život za kojim žudimo.

Uskrs 2015.

Iz Evanđelja po Ivanu

Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova.

Iv 20,8

Prazan Isusov grob radosna je vijest o pobjedi života nad smrću, svjetla nad tamom. Dovoljno je povjerovati u Božju ljubav koja, premda izložena najokrutnijem poniženju, nama donosi nadu koju nitko ne može oduzeti.

Isus je uskrsnuo, njegova je žrtva otvorila vrata nebeska svima koji su iščekivali otkupitelja od Adama do njegove smrti. Njegova je žrtva donijela spasenjsku radost i svima koji, živeći prema Isusovu primjeru, pronose križ života do kraja u ustrajnosti i vjernosti. Imamo se čemu radovati. Imamo što slaviti. Naš život ne završava smrću, nego biva okrunjen puninom života u nebu, našoj pravoj domovini.

* * * * * * *

Dragi prijatelji. Hvala što ste pratili Korizmeni hod i ove godine. Neka Vam Uskrsli Gospodin obasja živote i ispuni radošću vas i vaše najmilije. Svaka patnja u Gospodinu ima smisla, svaki križ postaje sredstvo spasenja u Isusu.

Od srca vam želim sretan Uskrs!

* * * * * * *

Upravo jučer, na Veliku Subotu, izgubio sam brata svećenika koji mi je bio vrlo blizak, vlč. Mirka Crnčana. Molim vas, pomolite se danas i za pokoj njegove duše.

Velika Subota - Korizma 2015.

Iz Druge Poslanice Korinćanima

To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas.

2Kor 4,7

* * * * * * *

Mnoge "pobjede" i radosti, ma koliko očito bile nedohvatljive nama samima, volimo pripisati sebi. U trenutku osobnoga trijumfa i zadovoljstva zaboravljamo sve one borbe i trenutke očaja kada smo znali kako nemamo ni snage ni moći kako bismo nadišli sve one prepreke koje nam život donese.

Bog je onaj koji omogućava nemoguće svojoj djeci. Bog je onaj koji naše tmine rasvjetljava. Bog je onaj koji ne dopušta očaju da potraje, nego nam daje nadu kada se sve čini izgubljenim. Bog to čini tako jednostavno da to ne znamo ni primjetiti.

Ipak, kada vjerujemo, postaje tako očito tko je izvor naših uspjeha, naših trenutaka sreće, našeg osmijeha, naših pomirenja, naših praštanja, ... Isus, koji je raznio tmine žalosti i patnje pretvorivši križ smrti u znak novoga života, On je onaj koji nas dočekuje raširenih ranjenih ruku, koji je uvijek prisutan da nas povede pravim putem.

Veliki Petak - Korizma 2015.

Iz Evanđelja po Ivanu

A Šimun Petar isuče mač koji je imao uza se pa udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Sluga se zvao Malho. Nato Isus reče Petru: »Djeni mač u korice! Čašu koju mi dade Otac zar da ne pijem?«

Iv 18,10-11

* * * * * * *

Kristova žrtva na križu, koju ujedno slavimo pri svakoj misi, žrtva je pomirnica. Bez obzira na nasilje koje je prisutno u Isusovom putu križa, bez obzira na poniženje koje je mora uporno trpjeti, Isusova muka je put mira.

Do mira se pak dolazi opraštanjem. Petar je odlučio braniti Isusa silom. Ne možemo istom mjerom ispraviti nepravdu. Evanđelje nas u tome sprječava. Isus nas u tome sprječava. S druge strane, mir mora biti naša svakodnevna zadaća. Mir je plod iskrene bratske ljubavi, poslušnosti Božjoj volji i trpljenja radi Božjega kraljevstva. Budimo ljudi vjere i nositelji mira prateći Isusa, trpeći s njime, praštajući s njime.

Veliki Četvrtak - Korizma 2015.

Iz Evanđelja po Ivanu

Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.

Iv 13,7

* * * * * * *

Nismo uvijek svjesni onoga što Bog čini za nas. Puno puta to ne zamjećujemo, a ako to i uspijemo uočiti, ne razumijemo što se događa. Takvo što se u Svetom Pismo dogodilo bezbroj puta pa se ne trebamo čuditi što se događa i nama. Koliko god ga poznavali, Bog nam ostaje nedokučiv.

Otajstvo Isusove prisutnosti u Svetoj Misnoj Žrtvi jedan je od najvećih otajstava naše vjere. Toliki su teolozi pokušali u potpunosti proniknuti ovaj sakrament, ali je daleko više toga ostalo još neobjašnjeno. Sveta Misa je događaj, uvijek isti, a uvijek drugačiji, u kojemu naš Gospodin dolazi okrijepiti nas samim sobom. U Svetoj Misi On se žrtvuje i daje kako bi nas izliječio od naših grješnih ovisnosti i ojačao nas za borbu protiv Zloga. U Svetoj Misi Isus nas otima smrti i vodi nas u vječnost.

Sada možda puno toga ne razumijemo i ne znamo, ali pri svakom pristupanju Svetoj Pričesti, naš se znanje produbljuje, vjera jača, ljubav pročišćava. I mi postajemo Kristovi.

Velika Srijeda - Korizma 2015.

Iz Evanđelja po Mateju

Da nisam ja, Gospodine?

Mt 26,22

* * * * * * *

I mi poput apostola čvrsto vjerujemo da je nemoguće izdati Isusa onima koji su toliko vremena proveli s Isusom. S druge strane, Evanđelist naglašava da su apostoli inzistirali pitajući ga: "Da nisam ja, Gospodine?"

Znajući dobro vlastite slabosti, ne možemo a da i sami ne postavimo to isto pitanje. Pred Gospodinom nam valja biti iskren. Samo nas Istina oslobađa, a u toj Istini mi nismo uvijek na strani Boga. Što se to u čovjeku promijeni da se može usprotiviti onomu kojemu je do maločas bio potpuno vjeran? Ne znamo. Ali, znamo da se to događa daleko češće nego što mislimo. Zato nam je ustrajati i ustrajno pročistiti vlastiti život postavljajući isto pitanje : "Da nisam ja, Gospodine?"

Veliki Utorak - Korizma 2015.

Iz Evanđelja po Ivanu

Pijetao neće zapjevati dok me triput ne zatajiš.

Iv 13,38

* * * * * * *

Poput Petra, i mi smo spremni obećati Isusu da ćemo mu biti najvjerniji, da ćemo ga slijediti u stopu u svakom trenutku, u svakoj situaciji, u svakoj nevolji. I kada se dogodi i najmanje iskušenje, naš put se prečesto odvaja od Isusovog.

Petrova je samouvjerenost u suprotnosti s osobnom predanošću Božjoj volji. On je uvjeren da Bog, koji je po Isusu učinio toliko čudesa, neće dopustiti da se štogod sramotnoga i tužnoga dogodi Isusu. Zato je Petar odlučan i pred drugim apostolima izražava svoju privrženost Isusu ne uzimajući u obzir da plan spasenja uključuje i Kristovu muku. Isusove riječi ne žele poniziti Petra, nego ga upozoriti na njegov ponos i ishitrenost. Pijetlov pijev zauvijek će upozoravati Petra na ponizno slušanje Božje Riječi i prihvaćanje Božje volje u potpunosti.

Veliki Ponedjeljak - Korizma 2015.

Iz Knjige proroka Izaije

Ja, Gospodin, u pravdi te pozvah, čvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za savez narodu i svjetlost pucima, da otvoriš oči slijepima,da izvedeš sužnje iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami.

Iz 42,6-7

* * * * * * *

Svake godine kada dođe Veliki Tjedan, postavimo si pitanje: Zašto, Gospodine, sva ta Muka, sav taj Križ, sva ta Patnja? Na to pitanje odgovara upravo prorok Izaija.

Mi vrlo lako zaboravimo da ne znamo sve, da nam je potreban netko da nas povede pravim putem. Taj netko nas čvrsto drži za ruku, ide s nama, odgaja nas i jača svojom stalnom prisutnošću. Taj netko je Isus. On je onaj koji je poslan izliječiti naše slabosti i sljepoće. On je onaj koji nas izvodi iz našeg ropstva, iz tamnice naših loših odluka i stranputica. On je onaj koji nam osvjetljava život kako bismo jasno vidjeli da je naš život obmana, a naši uspjesi laž. Isus je onaj koji svojim križem, svojom krvlju i svojom smrću otkriva svakome koliko nas Bog ljubi. On je znak koji nam daje do znanja da Bog nije odustao od nas, ma koliko mi odustali od njega.

Nedjelja Muke Gospodnje - Cvjetnica - Korizma 2015.

Iz Evanđelja po Marku

Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti? Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.

Mk 14,37

* * * * * * *

Kao vjernici nismo uvijek u stanju prepoznati važan trenutak u našem duhovnom životu. Obično to shvatimo kada on prođe. To nije ništa novoga. Nešto se slično dogodilo s apostolima, posebice Petru, kada su pratili Isusa u Getsemanski vrt.

Naša duhovna pozornost slabi. Početni ushit, u kojemu se približavamo Bogu, njegovoj Riječi i beskompromisno pristajemo na Božju volju, zna se i te kako razvodniti. I onda kada je naša vjera kušana, kada nam je odlučiti se ostati s Isusom na njegovom križnom putu ili se razbježati - ne znamo unaprijed odgovor. Znamo kako bismo trebali reagirati, ali u tom trenutku sve ovisi o tome jesmo li budni.

Upravo nas navještaj Muke Gospodnje podsjeća na to da, bez obzira na vrijeme provedeno s Isusom, sposobni smo ga uvijek napustiti, zatajiti, izdati, osuditi, ali i pratiti na putu izdaleka, pomoći mu nositi križ, očistiti mu krvavo lice, suosjećati s Njime i biti oslonac Njegovoj Majci podno križa. Kao što je već rečeno, sve ovisi o našem stanju budnosti.

Subota 5. korizmene nedjelje - Korizma 2015.

Iz Knjige proroka Ezekiela

Sklopit ću s njima savez mira; bit će to savez vječan s njima.  

Ez 37,26

* * * * * * *

Savezi se obično sklapaju kako bi se nešto lakše osvojilo: ekonomski ili vojno. Malo je saveza koji si bave uspostavom mira i blagostanja. Čini se daleko lakšim ujediniti različite ljude kada se nekome treba suprotstaviti silom, a puno je teže masovno odgovoriti na potrebu onoga koji pati.

Bog odgovara na naš vapaj za mirom i spokojem. Njegov savez je taj koji ispunja naše srce potrebnom dobrotom i zauzetošću za izgrađivanjem boljeg svijeta. Gospodin Isus Krist je prinio sebe kao žrtvu pomirnicu kako bi svaki čovjek, gledajući raspelo, uvidio koliku je ljubav pokazao Bog prema nama i koliko je besmislena mržnja koju čovjek ima prema Bogu i svom bližnjemu. Toj besmislenoj mržnji svakodnevno svjedoče vijesti iz čitavoga svijeta. Bog ima potpuno drugačiji projekt za čovječanstvo, za svakoga od nas.

Petak 5. korizmene nedjelje - Korizma 2015.

Iz Evanđelja po Ivanu

Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?

Iv 10,32

* * * * * * *

Kad iskusimo bol nezahvalnosti na vlastitoj koži, naš svijet propada. Tada smo u velikom iskušenju jednostavno prestati činiti dobro. Nezahvalnost nas umara i čini neosjetljivima na tuđu muku, riječi i patnju. Jednom smo bili prevareni i sada - Nikada više!

Isus je za svoga ovozemnog života iskusio toliko nezahvalnosti, a ipak njegove posljednje riječi su bili riječi oproštenja i nade. Ma koliko bilo teško nositi vlastiti križ poniženja primljen od onih koji su donedavna bili naši najbliži i najmiliji, naš je putokaz Gospodin Isus Krist. Strpljivost u ljubavi, blagost u opraštanju i velikodušnost u trpljenju! Tako nam je živjeti ako vjerujemo u njega!

Četvrtak 5. korizmene nedjelje - Korizma 2015.

Iz Knjige Postanka

A ti savez čuvaj moj — ti i tvoje potomstvo poslije tebe u sve vijeke.

Post 17,9

* * * * * * *

Naše je vrijeme vrijeme nestalnosti. Obećanja ne traju dugo, ljubavi nestaju, prijateljstva blijede. Navikli smo da se naš život orijentira tek na ono što se nalazi ispred naših očiju. Ono bitno nekako je uvijek u pozadini. Sve bitno podrazumijevamo, onim nebitnim se čitavo vrijeme bavimo.

Koliko god bili blizu Bogu, ne bavimo se previše njime. Bog nije kompliciran i uvijek prašta. Možemo se opustiti jer s kakvom god isprikom došli pred njega, nakon dugog vremena, On je uvijek spreman nastaviti kao da se ništa nije dogodilo. Radi našega je dobra biti mu blizak. Nije uvijek sigurno hoćemo li mu se znati vratiti ukoliko se predugo zadržimo podalje od Njega.

Blagovijest - Korizma 2015.

Iz Knjige proroka Izaije

Sâm će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel (Bog s nama)!

Iz 7,14

* * * * * * *

 

Naš Bog nije daleki Bog. I u Starom Zavjetu Bog se čitavo vrijeme zove Prisutnim. On nas nadahnjuje, pridiže nas kada padnemo, opominje kada smo se previsoko popeli. On je Bog koji se ne udaljuje od nas ni kada ga mi odbacujemo.

Nevjerojatno je koliko Bog nisko silazi radi našega uzvišenja. On nam želi progovoriti na tisuću različitih načina kako bismo ga razumjeli. Progovara nam kao dijete, kao odrastao čovjek, progovara iz oblaka, s neba, iz vihora, iz lahora, u snu, preko anđela, ...

Pitam se nekada ... hoće li se umoriti? Odgovor znamo: NIKADA.

Utorak 5. korizmene nedjelje - Korizma 2015.

Iz Evanđelja po Ivanu

Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sáma jer ja uvijek činim što je njemu milo.

Iv 8,29

* * * * * * *

Bog nas ne ostavlja same, ma koliko nam teško bilo, ako vršimo njegovu volju. Time što živimo kršćanski odabiremo Boga za svoga životnog pratioca koji nas nikada ne napušta.

Koliko puta znamo optužiti Boga da nas je ostavio same? A koliko puta shvatimo da smo bili mi ti koji smo se udaljili od Boga? Bog nas ne želi za sebe na silu. Ako se mi od njega udaljimo, On čeka na trenutak kada ćemo doći k sebi i ponovno ga zazvati i prizvati.

Naša kršćanska sigurnost je u Isusu Kristu. On je svjedočanstvo Boga koji strpljivo podnosi svaku nepravdu u iščekivanju našega obraćenja i jednom kada se obratimo, uz nas je i s nama je u podnošenju i tegobe i radosti života.

Ponedjeljak 5. korizmene nedjelje - Korizma 2015.

Iz Evanđelja po Ivanu

Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.

Iv 8,7

* * * * * * *

Brzi smo osuditi nekoga. Za to nam nije važno niti provjeriti sve činjenice. Što nas ima više, to je osuda utemeljenija i osoba izgubljena za bilo kakvo opravdanje ili oslobođenje krivice.

Obični ogovor ili kleveta nekada su dovoljni da nekoga izbjegava i odbacuje. U tom trenutku nekakvo evanđeosko obraćenje ili kršćanska pomoć nisu mogući. Osoba je "preotrovna" da bismo je prihvatili i imali u svojoj blizini.

Isusa ne zanimaju ogovori, odbacivanja, urote ili pak neki pravednički sudovi. Svaka osoba spremna promijeniti vlastiti život i slijediti ga, ima nadu.

5. korizmena nedjelja - Korizma 2015.

Iz Evanđelja po Ivanu

Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.

Iv 12,24

* * * * * * *

Ne možemo živjeti sami. Sav naš život i rad mora biti povezan s drugima, inače nema smisla. To ne znači da moramo biti ovisni o pohvalama i priznanjima drugih ljudi. Gospodin to tako ne govori. On je svoj život dao za druge, pa i one koji nisu htjeli čuti za njega.

Nesebičnost i požrtvovnost osobine su koje bismo trebali nasljedovati kao kršćani. Te nas osobine čine sličnima Isusu čiji ideal želimo ostvariti slijedeći ga svakodnevno. Naša žrtva je potrebna Božjem planu spasenja. Ako na to nismo spremni, naš kršćanski život je jedna obična šala.

Subota 4. korizmene nedjelje - Korizma 2015.

Iz Knjige Proroka Jeremije

Uništimo drvo još snažno, iskorijenimo ga iz zemlje živih, da mu se ime nikad više ne spominje!

Jer 11,19

* * * * * * *

Kada slijedimo Gospodina, nailazimo na puno prepreka i onih koji nam se protive. Slijediti put pravednosti znači skočiti u oči onima koji su neodlučni i onima koji žive protivno Riječi Božjoj. Nevolje će uvijek biti. Naša postojanost je ta koja nas razlikuje od drugih.

Vjernost kušana u nevolji biva jačom. Ne valja očajavati svaki put kada nam ne ide, a toliko žarko želimo uspjeti. Bog gradi mostove milosti na našim neuspjesima.

Petak 4. korizmene nedjelje - Korizma 2015.

Iz Psalma 34

Mnoge nevolje ima pravednik,

ali ga Gospodin od svih izbavlja.

* * * * * * *

Želimo voditi bezbrižan život. Život u kojemu neće biti teško ostvariti sve ono čemu težimo, u kojemu nam se ljudi neće suprotstavljati, u kojemu se nećemo morati bojati neprijatelja koji vreba da nas unesreći. Takav život ne postoji.

I u najidelanijoj situaciji na najmirnijoj lokaciji na ovome svijetu postoje i svađe i nesuglasice i zavisti i zlobe i krađe i ubojstva i... Pravedan čovjek im mnoge nevolje, ali je Gospodin uz njega. To je ono što nas je naučio križ Isusa Krista, najvećeg pravednika koji je ikada hodao ovom zemljom. Ono što je važno za nas nije što sto drugi učinili nama, nego što smo mi učinili drugima. 

Sv. Josip - Korizma 2015.

Iz Evanđelja po Mateju

Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.

Mt 1,24

* * * * * * *

Koliko vjerujemo Bogu, njegovoj Riječi? U našem vjerničkom iskustvu, možemo to slobodno reći, svaka riječ upućena nama od Boga nailazi na sumnju. I kada bi nam Bog jasno i direktno nešto rekao, pitali bismo se nakon toga: "Je li Bog to baš tako rekao? Je li to baš Bog rekao? Možda je Bog htio reći ovo ili ono?" I tako bismo "prilagodili" Božju riječ, Božju poruku našim planovima i razmišljanjima.

Sv. Josip je povjerovao odmah. Povjerovao je u poruku koju je dobio od anđela Gospodnjeg u snu. Nije dvojio, nije gubio vrijeme na analize i očajanje zbog Božje volje koja je u suprotnosti s njegovim idejama o vlastitoj obitelji. Poslušnost Sv. Josipa čak ne traži nikakvoga objašnjenja o tome kako će se to dogoditi. On čini baš sve što se od njega traži. Zato i je zaštitnik Crkve.

Srijeda 4. korizmene nedjelje - Korizma 2015.

Iz Psalma 145

Gospodin je dobar svima,
milosrdan svim djelima svojim.

* * * * * * *

Božju karakteristiku da je dobar i milosrdan svakome u svakom svom djelu ne vidimo uvijek kao nešto dobro. Više puta, u nevoljama, u trenucima nepravde, u patnji, u muci, mi vapimo za Božjom osvetom. Nekada je tako teško vidjeti neke ljude za vrijeme molitve ili mise u istoj crkvi zajedno s nama.

Naša ljudska mjerila daleko su od neizmjerne dobrote Gospodnje, a naš trenutni nedostatak ljubavi i milosrđa u direktnoj je suprotnosti sa Božjom vječnom dobrotom. Naš je Bog uvijek spreman na opraštanje. Koliko god i što god sagriješili, Bog nas dočekuje svaki put s velikim osmjehom i snažnim zagrljajem, ma koliko to bilo nama i drugima "politički nekorektno".

Utorak 4. korizmene nedjelje - Korizma 2015.

Iz Evanđelja po Ivanu

Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snađe!

Iv 5,14

* * * * * * *

Svaki put kada bivamo ozdravljeni Božjom milošću, naš se život potpuno mijenja. To znači da ne možemo nastaviti starim životom. Postoji razlog zbog kojega naš život u službi Bogu mora biti nepodijeljena srca. Tu se ne radi samo o posvećenom životu svećenika ili redovnice. Naš redoviti vjernički život traži potpunu predanost Božjoj volji.

S druge strane, naši nas "redoviti" padovi priječe da vjerujemo u potpuno obraćenje. Naša grješna povijest se ponavlja i ne daje nam puno nade u uspjeh. Jedino što nam preostaje jest da vjerujemo Gospodinu da je jači od svih naših slabosti. Samo onda kada se predamo "Njemu na upravljanje" trajna promjena na bolje je moguća.

Ponedjeljak 4. korizmene nedjelje - Korizma 2015.

Iz Psalma 30

Gospodine, izveo si mi dušu iz podzemlja,

na rubu groba ti si me oživio.

* * * * * * *

Koliko vjernika može podijeliti iskustvo u kojemu su bili blizu smrti, ali ih je "neka ruka" čudesno spasila? Svaki! Ne govorimo ovdje o nekim nesrećama koje su nas mimoišle u zadnji čas. Ovdje se radi o našim najcrnjim momentima u kojima nismo više vidjeli razloga za životom, u kojima nismo više vidjeli smisla u našim svakodnevnim nastojanjima i vrijednostima.

Kada nas sve razočara, kada nas bližnji povrijede, kada nas nepravda tlači, naše sumnje se umnažaju, a besmisao osnažuje. U tim trenucima duhovne tame, Bog je onaj koji nas priziva k pameti. On je onaj koji nam oživljava naše umrtvljene ruke i noge i sprema nas za daljnji put. Koliki god bio naš gubitak, Bog je taj koji nam daje da imamo ili nam osvijetli život kakombismo vidjeli da nismo izgubili baš sve.

4. korizmena nedjelja - Korizma 2015.

Iz Evanđelja po Ivanu

Ta Bog nije poslao Sina na svijetda sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.

Iv 3,17

* * * * * * *

U svijetu u kojemu ima toliko nepravde žudimo za pravednim sucima. Kako ih ne nalazimo, sami počinjemo presuđivati i uvoditi pravdu. I tako počinju ratovi.

Ovakav pristup svijetu prečesto zna unići i u naš vjerski život: Bog će suditi i osuditi na vječno prokletstvo sve moje neprijatelje. A Bog je zapravo toliko daleko od toga.

Boga zanima naše spasenje. Čitav Njegov zahvat u našu povijest je usmjeren prema našoj vječnoj sreći i radosti. Ako nas taj put vodi kroz iskustvo patnje, nepravde i osude, tim više ne zazivajmo Božanski gnjev, nego njegovu milost i oproštenje. Ni naša pravda nije sasvim pravedna, niti naši sudovi nisu bezgrješni.