Iz Liturgije Riječi
Ps 23, 1-6
Gospod je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.
Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.
Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću Domu prebivati
kroz dane mnoge.
* * * * * * *
Slijedeći Gospodina, mog Pastira, ne moram se bojati lutanja, dobrih ili loših odluka, ne moram razmišljati o tome kako ću i što učiniti. On me vodi. On brine za mene. On me nosi kada moje snage posustaju.
Zašto je onda toliko teško potpuno se prepustiti njegovom vodstvu i prihvatiti njegove naredbe? Zašto su nam stranputice tako privlačne i magla uvjerljivija od jasnoće nebeske vedrine? Beskrajna je strpljivost i velikodušnost našega Pastira. Njegovo milosrđe vidi svaki naš povratak kao razlog za slavlje.
Nema komentara:
Objavi komentar