Iz Liturgije Riječi
Ps 147, 1-6
Hvalite Gospodina, jer je dobar,
pjevajte Bogu našemu, jer je sladak;
svake hvale on je dostojan!
Gospodin gradi Jeruzalem,
sabire raspršene Izraelce.
On liječi one koji su srca skršena
i povija rane njihove.
On određuje broj zvijezda,
svaku njezinim imenom naziva.
Velik je naš Gospodin i svesilan,
nema mjere mudrosti njegovoj.
Gospodin pridiže ponizne,
zlotvore do zemlje snizuje.
* * * * * * *
Gospodin je onaj koji liječi, koji ozdravlja što je loše, što je bolesno. Gospodin skuplja i pronalazi ono što je izgubljeno. Naša je najveća utjeha ta što Bog ne postupa onako kako bismo to mi učinili s onim što nije baš onako kako smo to mi zamislili u vlastitom životu. Kada ne ide onako kako to mi želimo, kada stvar koju imamo ne radi kako bi trebala - mi odbacujemo i stvar i osobu. Bog nikoga ne odbacuje. On strpljivo čeka trenutaka kada shvatimo da nam treba "generalka", kada ponizno zatražimo: "Gospodine, podigni me iz blata! Ozdravi me!" I tada počinje naše spasenje.
Nema komentara:
Objavi komentar