Iz Liturgije Riječi
Ps 71, 3-6b.16-17
Budi mi hrid utočišta i čvrsta utvrda spasenja:
jer ti si stijena i utvrda moja.
Bože moj, istrgni me iz ruke zlotvora,
iz šake silnika i tlačitelja.
Jer ti si, Gospodine, ufanje moje,
Gospodine, uzdanje od moje mladosti.
Na te se oslanjam od utrobe;
ti si mi zaštitnik od majčina krila:
Kazivat ću silu Gospodnju,
Gospodine, slavit ću samo tvoju pravednost.
Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje,
i sve do sada naviještam čudesa tvoja.
jer ti si stijena i utvrda moja.
Bože moj, istrgni me iz ruke zlotvora,
iz šake silnika i tlačitelja.
Jer ti si, Gospodine, ufanje moje,
Gospodine, uzdanje od moje mladosti.
Na te se oslanjam od utrobe;
ti si mi zaštitnik od majčina krila:
Kazivat ću silu Gospodnju,
Gospodine, slavit ću samo tvoju pravednost.
Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje,
i sve do sada naviještam čudesa tvoja.
* * * * * * *
Kada napokon dopustimo da Božje svjetlo prodre u naš život, mijenja se sve. I u prošlosti vidimo tragove Božje prisutnosti, onoj istoj prošlosti za koju smo držali da je bila bez Boga. Kao da, ponovno putujući istim stazama kojima smo već prošli, otkrivamo otiske Božjih prstiju i stopa. I tada sva naša prošla vremena bivaju ponovno proživljena onako kako je to trebalo biti i ranije. Tada, nesigurni u naše ljudske procjene i kriterije, pronalazimo sigurnost u Bogu, jedinoj sigurnoj točki našega života.
Nema komentara:
Objavi komentar