Iz Liturgije Riječi
Ps 72, 1-4b.7-8.17
Bože, sud svoj daj kralju
i svoju pravdu sinu kraljevu.
Nek puku tvojem sudi pravedno,
siromasima po pravici.
Nek bregovi narodu urode mirom,
a brežuljci pravdom.
Dosudit će pravo ubogim pučanima,
djeci siromaha donijet će spasenje.
U danima njegovim cvjetat će pravda
i mir velik — sve dok bude mjeseca.
I vladat će od mora do mora,
i od Rijeke do granica svijeta.
Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka!
Dok je sunca, živjelo mu ime!
Njim se blagoslivljala sva plemena zemlje,
svi narodi nazivali ga blaženim!
* * * * * * *
Pravda i mir temelj su Kraljevstva Božjega i prvi darovi koje Bog daje čovječanstvu svojim utjelovljenjem. Čini se da su to ideali za kojima žudi svaki čovjek, a samo ih Bog i može dati. U traženju odgovora na naše žudnje, znamo se obratiti na krivu adresu. Obraćamo se ljudima i stvarima ne bismo li utažili žeđ za Bogom i svaki naš surogat ostaje nedostatan i nedostojan. Bog svojom rječju donosi spasenje, do su naše riječi nesigurna obećanja sreće u koju ponekad ni sami više ne vjerujemo. Bog svoju pravdu i svoj mir daje svakom nemirnom srcu slomljenom ljudskim sudom i presudom, Božja pravda ispravlja zlo, a mir ozdravlja.
Nema komentara:
Objavi komentar