Iz Liturgije Riječi
Iz 12, 2–6
Evo, Bog je spasenje moje,
uzdam se, ne bojim se više,
jer je Gospodin snaga moja i pjesma,
on je moje spasenje.
I s radošću ćete crpsti vodu
iz izvorâ spasenja.
Hvalite Gospodina,
prizivajte ime njegovo!
Objavite narodima djela njegova,
razglašujte uzvišenost imena njegova!
Pjevajte Gospodinu jer stvori divote,
neka je to znano po svoj zemlji!
Kličite i radujte se, stanovnici Siona,
jer je velik među vama Svetac Izraelov!
* * * * * * *
Kako kršćani mogu biti tužni? Oni koji žive prema zapovijedima Božjim imaju srca ispunjena radošću. Bog koji je sama dobrota, kojemu je stalo do svakoga od nas, ne ostavlja nas da se sami snalazimo u ovome svijetu, nego nas vodi, jača i hrabri da idemo putem izabranih. Kada iskusimo njegovu dobrotu, naš život ne može ostati nijem, mi ne možemo ostati anonimni. Svojim životom smo pozvani proslaviti Boga. Bit ćemo ismijani zbog vjernosti Bogu, izrugani zbog poštenja i poniženi zbog nesebične ljubavi prema bližnjemu. No, Božje svjetlo i njegova snaga ojačat će nas kada posustanemo.
Nema komentara:
Objavi komentar