Iz Evanđelja po Marku
Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti? Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.
Mk 14,37
* * * * * * *
Kao vjernici nismo uvijek u stanju prepoznati važan trenutak u našem duhovnom životu. Obično to shvatimo kada on prođe. To nije ništa novoga. Nešto se slično dogodilo s apostolima, posebice Petru, kada su pratili Isusa u Getsemanski vrt.
Naša duhovna pozornost slabi. Početni ushit, u kojemu se približavamo Bogu, njegovoj Riječi i beskompromisno pristajemo na Božju volju, zna se i te kako razvodniti. I onda kada je naša vjera kušana, kada nam je odlučiti se ostati s Isusom na njegovom križnom putu ili se razbježati - ne znamo unaprijed odgovor. Znamo kako bismo trebali reagirati, ali u tom trenutku sve ovisi o tome jesmo li budni.
Upravo nas navještaj Muke Gospodnje podsjeća na to da, bez obzira na vrijeme provedeno s Isusom, sposobni smo ga uvijek napustiti, zatajiti, izdati, osuditi, ali i pratiti na putu izdaleka, pomoći mu nositi križ, očistiti mu krvavo lice, suosjećati s Njime i biti oslonac Njegovoj Majci podno križa. Kao što je već rečeno, sve ovisi o našem stanju budnosti.
Nema komentara:
Objavi komentar