Iz Druge Poslanice Korinćanima
To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas.
2Kor 4,7
* * * * * * *
Mnoge "pobjede" i radosti, ma koliko očito bile nedohvatljive nama samima, volimo pripisati sebi. U trenutku osobnoga trijumfa i zadovoljstva zaboravljamo sve one borbe i trenutke očaja kada smo znali kako nemamo ni snage ni moći kako bismo nadišli sve one prepreke koje nam život donese.
Bog je onaj koji omogućava nemoguće svojoj djeci. Bog je onaj koji naše tmine rasvjetljava. Bog je onaj koji ne dopušta očaju da potraje, nego nam daje nadu kada se sve čini izgubljenim. Bog to čini tako jednostavno da to ne znamo ni primjetiti.
Ipak, kada vjerujemo, postaje tako očito tko je izvor naših uspjeha, naših trenutaka sreće, našeg osmijeha, naših pomirenja, naših praštanja, ... Isus, koji je raznio tmine žalosti i patnje pretvorivši križ smrti u znak novoga života, On je onaj koji nas dočekuje raširenih ranjenih ruku, koji je uvijek prisutan da nas povede pravim putem.
Nema komentara:
Objavi komentar