Iz Liturgije Riječi
Ps 126, 1-6
Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske,
bilo nam je ko da snivamo.
Usta nam bjehu puna smijeha,
a jezik klicanja.
Među poganima tad se govorilo:
»Silna im djela Gospodin učini!«
Silna nam djela učini Gospodin:
opet smo radosni!
Vrati, Gospodine, sužnjeve naše
ko potoke negepske!
Oni koji siju u suzama
žanju u pjesmi.
Išli su, išli plačući
noseći sjeme sjetveno;
vraćat će se s pjesmom
noseći snoplje svoje.
* * * * * * *
Ne pronađe svatko od nas pravu sreću. Žudnja za srećom zna nas više puta odvesti na stranputice života. Istina Božje prisutnosti u nama, njegove neprestane strpljivosti i milosrđa koje dolazi od Njega posvećuje svako naše trpljenje, svaki trud i svaku bol. To posvećenje razlog je zbog kojega istinska radost ulazi u naš život i sve mijenja. Teško je objasniti kada je to Bog prisutan u našim životima, ali kada se to događa - mi to znamo. I ne moramo se brinuti kada naša sreća nije nalik na sve ono što drugi očekuju. Sreća je svim ljudima uvijek nešto neočekivano, novo i zagonetno i mi je možemo pronaći samo u Bogu.
Nema komentara:
Objavi komentar