JA sam kruh!

Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. (Iv 6,51)

* * * * * * *

Onomu, koji slijedi Isusa već duže vrijeme, zna se dogoditi da se jednostavno nađe u situaciji u kojoj shvati da je u svoj novi život u Kristu ugradio puno toga što je ostavio kako bi slijedio Isusa. Ili zbog umora,  ili zbog starih prijatelja,  ili zbog toga što su drugi učinili isto, Isusov učenik pokušava prilagoditi Boga sebi.

Nije to uvijek učinjeno zbog lijenosti ili dosade. Ponekad se to dogodi zbog učenikova evanđeoskog žara. Kako bi bolje razumio one koji Isusa ne poznaju, počne se družiti s tim ljudima, proučavati njihove ideje i razloge zašto u Isusu ne pronalaze Boga. To, dakako, je ono što Isusov učenik i treba činiti. Međutim, kada zbog toga zapostavi molitvu, katekizam,  duhovno štivo, čitanje Svetoga Pisma, onda i sam postane nemoćan vidjeti koliko drugi loše utječu na njega.

Isus kaže za sebe: "Ja sam kruh..." On je kruh. Ne netko drugi, ne nešto drugo. Onomu koji se zove njegovim učenikom potrebna je duhovna hrana - pričest,  kruh života.  Kada pristupa tom sakramentu, on to ne čini iz običaja ili obzira, nego žudeći primiti u vlastiti život onoga koji daje i život i smisao mome životu. Postoje stvari, plemenite i lijepe u svijetu, koje mogu postati prepreka našem učeništvu onda kada nam postaju važnije od vremena koje provodimo s Bogom.