Reče im Isus: »Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada. (Iv 6,35)
* * * * * * *
Veličina Božje ljubavi i njegova poniženja vidi se u sakramentima. Toliko dragocjeni dar, kao što je Isusova realna prisutnost u svetoj Euharistiji, povjeren je rukama posvećenih službenika. Koliko god da govorimo s pravom o uzvišenosti i dostojanstvu krsnog svećenstva, ne smijemo zaboraviti da jedino zaređeni svećenik može biti oruđe kojim Isus biva stvarno prisutan pod prilikama kruha i vina u Svetoj Misi. Zašto onda to ne može biti dovoljno važno i vrijedno da netko postane svećenikom? Zašto oni, koji su krenuli za Isusom Svećenikom, odustaju na pola puta želeći probati neki drugi kruh, neki drugi život, neku drugu radost?
Dakako, slatkoća nebeskog Kruha trebala bi biti plod žrtve i odricanja onoga koji se Bogu posvećuje. Nakon Isusovih riječi o tome da je on kruh života, mnogi su ga napustili. Ipak, on je smatrao važnim da ove riječi budu jasne i odlučne kao smjerokaz onima koji ga žele slijediti. I tako, kada ogladnim, kada me ništa ne može zasititi i ispuniti, mogu doći k sebi, iskajati grijehe i nahraniti se Svetom Pričesti.
Nema komentara:
Objavi komentar