Veliki Utorak - Korizma 2015.

Iz Evanđelja po Ivanu

Pijetao neće zapjevati dok me triput ne zatajiš.

Iv 13,38

* * * * * * *

Poput Petra, i mi smo spremni obećati Isusu da ćemo mu biti najvjerniji, da ćemo ga slijediti u stopu u svakom trenutku, u svakoj situaciji, u svakoj nevolji. I kada se dogodi i najmanje iskušenje, naš put se prečesto odvaja od Isusovog.

Petrova je samouvjerenost u suprotnosti s osobnom predanošću Božjoj volji. On je uvjeren da Bog, koji je po Isusu učinio toliko čudesa, neće dopustiti da se štogod sramotnoga i tužnoga dogodi Isusu. Zato je Petar odlučan i pred drugim apostolima izražava svoju privrženost Isusu ne uzimajući u obzir da plan spasenja uključuje i Kristovu muku. Isusove riječi ne žele poniziti Petra, nego ga upozoriti na njegov ponos i ishitrenost. Pijetlov pijev zauvijek će upozoravati Petra na ponizno slušanje Božje Riječi i prihvaćanje Božje volje u potpunosti.

Veliki Ponedjeljak - Korizma 2015.

Iz Knjige proroka Izaije

Ja, Gospodin, u pravdi te pozvah, čvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za savez narodu i svjetlost pucima, da otvoriš oči slijepima,da izvedeš sužnje iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami.

Iz 42,6-7

* * * * * * *

Svake godine kada dođe Veliki Tjedan, postavimo si pitanje: Zašto, Gospodine, sva ta Muka, sav taj Križ, sva ta Patnja? Na to pitanje odgovara upravo prorok Izaija.

Mi vrlo lako zaboravimo da ne znamo sve, da nam je potreban netko da nas povede pravim putem. Taj netko nas čvrsto drži za ruku, ide s nama, odgaja nas i jača svojom stalnom prisutnošću. Taj netko je Isus. On je onaj koji je poslan izliječiti naše slabosti i sljepoće. On je onaj koji nas izvodi iz našeg ropstva, iz tamnice naših loših odluka i stranputica. On je onaj koji nam osvjetljava život kako bismo jasno vidjeli da je naš život obmana, a naši uspjesi laž. Isus je onaj koji svojim križem, svojom krvlju i svojom smrću otkriva svakome koliko nas Bog ljubi. On je znak koji nam daje do znanja da Bog nije odustao od nas, ma koliko mi odustali od njega.

Nedjelja Muke Gospodnje - Cvjetnica - Korizma 2015.

Iz Evanđelja po Marku

Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti? Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.

Mk 14,37

* * * * * * *

Kao vjernici nismo uvijek u stanju prepoznati važan trenutak u našem duhovnom životu. Obično to shvatimo kada on prođe. To nije ništa novoga. Nešto se slično dogodilo s apostolima, posebice Petru, kada su pratili Isusa u Getsemanski vrt.

Naša duhovna pozornost slabi. Početni ushit, u kojemu se približavamo Bogu, njegovoj Riječi i beskompromisno pristajemo na Božju volju, zna se i te kako razvodniti. I onda kada je naša vjera kušana, kada nam je odlučiti se ostati s Isusom na njegovom križnom putu ili se razbježati - ne znamo unaprijed odgovor. Znamo kako bismo trebali reagirati, ali u tom trenutku sve ovisi o tome jesmo li budni.

Upravo nas navještaj Muke Gospodnje podsjeća na to da, bez obzira na vrijeme provedeno s Isusom, sposobni smo ga uvijek napustiti, zatajiti, izdati, osuditi, ali i pratiti na putu izdaleka, pomoći mu nositi križ, očistiti mu krvavo lice, suosjećati s Njime i biti oslonac Njegovoj Majci podno križa. Kao što je već rečeno, sve ovisi o našem stanju budnosti.

Subota 5. korizmene nedjelje - Korizma 2015.

Iz Knjige proroka Ezekiela

Sklopit ću s njima savez mira; bit će to savez vječan s njima.  

Ez 37,26

* * * * * * *

Savezi se obično sklapaju kako bi se nešto lakše osvojilo: ekonomski ili vojno. Malo je saveza koji si bave uspostavom mira i blagostanja. Čini se daleko lakšim ujediniti različite ljude kada se nekome treba suprotstaviti silom, a puno je teže masovno odgovoriti na potrebu onoga koji pati.

Bog odgovara na naš vapaj za mirom i spokojem. Njegov savez je taj koji ispunja naše srce potrebnom dobrotom i zauzetošću za izgrađivanjem boljeg svijeta. Gospodin Isus Krist je prinio sebe kao žrtvu pomirnicu kako bi svaki čovjek, gledajući raspelo, uvidio koliku je ljubav pokazao Bog prema nama i koliko je besmislena mržnja koju čovjek ima prema Bogu i svom bližnjemu. Toj besmislenoj mržnji svakodnevno svjedoče vijesti iz čitavoga svijeta. Bog ima potpuno drugačiji projekt za čovječanstvo, za svakoga od nas.

Petak 5. korizmene nedjelje - Korizma 2015.

Iz Evanđelja po Ivanu

Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?

Iv 10,32

* * * * * * *

Kad iskusimo bol nezahvalnosti na vlastitoj koži, naš svijet propada. Tada smo u velikom iskušenju jednostavno prestati činiti dobro. Nezahvalnost nas umara i čini neosjetljivima na tuđu muku, riječi i patnju. Jednom smo bili prevareni i sada - Nikada više!

Isus je za svoga ovozemnog života iskusio toliko nezahvalnosti, a ipak njegove posljednje riječi su bili riječi oproštenja i nade. Ma koliko bilo teško nositi vlastiti križ poniženja primljen od onih koji su donedavna bili naši najbliži i najmiliji, naš je putokaz Gospodin Isus Krist. Strpljivost u ljubavi, blagost u opraštanju i velikodušnost u trpljenju! Tako nam je živjeti ako vjerujemo u njega!

Četvrtak 5. korizmene nedjelje - Korizma 2015.

Iz Knjige Postanka

A ti savez čuvaj moj — ti i tvoje potomstvo poslije tebe u sve vijeke.

Post 17,9

* * * * * * *

Naše je vrijeme vrijeme nestalnosti. Obećanja ne traju dugo, ljubavi nestaju, prijateljstva blijede. Navikli smo da se naš život orijentira tek na ono što se nalazi ispred naših očiju. Ono bitno nekako je uvijek u pozadini. Sve bitno podrazumijevamo, onim nebitnim se čitavo vrijeme bavimo.

Koliko god bili blizu Bogu, ne bavimo se previše njime. Bog nije kompliciran i uvijek prašta. Možemo se opustiti jer s kakvom god isprikom došli pred njega, nakon dugog vremena, On je uvijek spreman nastaviti kao da se ništa nije dogodilo. Radi našega je dobra biti mu blizak. Nije uvijek sigurno hoćemo li mu se znati vratiti ukoliko se predugo zadržimo podalje od Njega.

Blagovijest - Korizma 2015.

Iz Knjige proroka Izaije

Sâm će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel (Bog s nama)!

Iz 7,14

* * * * * * *

 

Naš Bog nije daleki Bog. I u Starom Zavjetu Bog se čitavo vrijeme zove Prisutnim. On nas nadahnjuje, pridiže nas kada padnemo, opominje kada smo se previsoko popeli. On je Bog koji se ne udaljuje od nas ni kada ga mi odbacujemo.

Nevjerojatno je koliko Bog nisko silazi radi našega uzvišenja. On nam želi progovoriti na tisuću različitih načina kako bismo ga razumjeli. Progovara nam kao dijete, kao odrastao čovjek, progovara iz oblaka, s neba, iz vihora, iz lahora, u snu, preko anđela, ...

Pitam se nekada ... hoće li se umoriti? Odgovor znamo: NIKADA.

Utorak 5. korizmene nedjelje - Korizma 2015.

Iz Evanđelja po Ivanu

Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sáma jer ja uvijek činim što je njemu milo.

Iv 8,29

* * * * * * *

Bog nas ne ostavlja same, ma koliko nam teško bilo, ako vršimo njegovu volju. Time što živimo kršćanski odabiremo Boga za svoga životnog pratioca koji nas nikada ne napušta.

Koliko puta znamo optužiti Boga da nas je ostavio same? A koliko puta shvatimo da smo bili mi ti koji smo se udaljili od Boga? Bog nas ne želi za sebe na silu. Ako se mi od njega udaljimo, On čeka na trenutak kada ćemo doći k sebi i ponovno ga zazvati i prizvati.

Naša kršćanska sigurnost je u Isusu Kristu. On je svjedočanstvo Boga koji strpljivo podnosi svaku nepravdu u iščekivanju našega obraćenja i jednom kada se obratimo, uz nas je i s nama je u podnošenju i tegobe i radosti života.

Ponedjeljak 5. korizmene nedjelje - Korizma 2015.

Iz Evanđelja po Ivanu

Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.

Iv 8,7

* * * * * * *

Brzi smo osuditi nekoga. Za to nam nije važno niti provjeriti sve činjenice. Što nas ima više, to je osuda utemeljenija i osoba izgubljena za bilo kakvo opravdanje ili oslobođenje krivice.

Obični ogovor ili kleveta nekada su dovoljni da nekoga izbjegava i odbacuje. U tom trenutku nekakvo evanđeosko obraćenje ili kršćanska pomoć nisu mogući. Osoba je "preotrovna" da bismo je prihvatili i imali u svojoj blizini.

Isusa ne zanimaju ogovori, odbacivanja, urote ili pak neki pravednički sudovi. Svaka osoba spremna promijeniti vlastiti život i slijediti ga, ima nadu.

5. korizmena nedjelja - Korizma 2015.

Iz Evanđelja po Ivanu

Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.

Iv 12,24

* * * * * * *

Ne možemo živjeti sami. Sav naš život i rad mora biti povezan s drugima, inače nema smisla. To ne znači da moramo biti ovisni o pohvalama i priznanjima drugih ljudi. Gospodin to tako ne govori. On je svoj život dao za druge, pa i one koji nisu htjeli čuti za njega.

Nesebičnost i požrtvovnost osobine su koje bismo trebali nasljedovati kao kršćani. Te nas osobine čine sličnima Isusu čiji ideal želimo ostvariti slijedeći ga svakodnevno. Naša žrtva je potrebna Božjem planu spasenja. Ako na to nismo spremni, naš kršćanski život je jedna obična šala.

Subota 4. korizmene nedjelje - Korizma 2015.

Iz Knjige Proroka Jeremije

Uništimo drvo još snažno, iskorijenimo ga iz zemlje živih, da mu se ime nikad više ne spominje!

Jer 11,19

* * * * * * *

Kada slijedimo Gospodina, nailazimo na puno prepreka i onih koji nam se protive. Slijediti put pravednosti znači skočiti u oči onima koji su neodlučni i onima koji žive protivno Riječi Božjoj. Nevolje će uvijek biti. Naša postojanost je ta koja nas razlikuje od drugih.

Vjernost kušana u nevolji biva jačom. Ne valja očajavati svaki put kada nam ne ide, a toliko žarko želimo uspjeti. Bog gradi mostove milosti na našim neuspjesima.

Petak 4. korizmene nedjelje - Korizma 2015.

Iz Psalma 34

Mnoge nevolje ima pravednik,

ali ga Gospodin od svih izbavlja.

* * * * * * *

Želimo voditi bezbrižan život. Život u kojemu neće biti teško ostvariti sve ono čemu težimo, u kojemu nam se ljudi neće suprotstavljati, u kojemu se nećemo morati bojati neprijatelja koji vreba da nas unesreći. Takav život ne postoji.

I u najidelanijoj situaciji na najmirnijoj lokaciji na ovome svijetu postoje i svađe i nesuglasice i zavisti i zlobe i krađe i ubojstva i... Pravedan čovjek im mnoge nevolje, ali je Gospodin uz njega. To je ono što nas je naučio križ Isusa Krista, najvećeg pravednika koji je ikada hodao ovom zemljom. Ono što je važno za nas nije što sto drugi učinili nama, nego što smo mi učinili drugima. 

Sv. Josip - Korizma 2015.

Iz Evanđelja po Mateju

Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.

Mt 1,24

* * * * * * *

Koliko vjerujemo Bogu, njegovoj Riječi? U našem vjerničkom iskustvu, možemo to slobodno reći, svaka riječ upućena nama od Boga nailazi na sumnju. I kada bi nam Bog jasno i direktno nešto rekao, pitali bismo se nakon toga: "Je li Bog to baš tako rekao? Je li to baš Bog rekao? Možda je Bog htio reći ovo ili ono?" I tako bismo "prilagodili" Božju riječ, Božju poruku našim planovima i razmišljanjima.

Sv. Josip je povjerovao odmah. Povjerovao je u poruku koju je dobio od anđela Gospodnjeg u snu. Nije dvojio, nije gubio vrijeme na analize i očajanje zbog Božje volje koja je u suprotnosti s njegovim idejama o vlastitoj obitelji. Poslušnost Sv. Josipa čak ne traži nikakvoga objašnjenja o tome kako će se to dogoditi. On čini baš sve što se od njega traži. Zato i je zaštitnik Crkve.

Srijeda 4. korizmene nedjelje - Korizma 2015.

Iz Psalma 145

Gospodin je dobar svima,
milosrdan svim djelima svojim.

* * * * * * *

Božju karakteristiku da je dobar i milosrdan svakome u svakom svom djelu ne vidimo uvijek kao nešto dobro. Više puta, u nevoljama, u trenucima nepravde, u patnji, u muci, mi vapimo za Božjom osvetom. Nekada je tako teško vidjeti neke ljude za vrijeme molitve ili mise u istoj crkvi zajedno s nama.

Naša ljudska mjerila daleko su od neizmjerne dobrote Gospodnje, a naš trenutni nedostatak ljubavi i milosrđa u direktnoj je suprotnosti sa Božjom vječnom dobrotom. Naš je Bog uvijek spreman na opraštanje. Koliko god i što god sagriješili, Bog nas dočekuje svaki put s velikim osmjehom i snažnim zagrljajem, ma koliko to bilo nama i drugima "politički nekorektno".

Utorak 4. korizmene nedjelje - Korizma 2015.

Iz Evanđelja po Ivanu

Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snađe!

Iv 5,14

* * * * * * *

Svaki put kada bivamo ozdravljeni Božjom milošću, naš se život potpuno mijenja. To znači da ne možemo nastaviti starim životom. Postoji razlog zbog kojega naš život u službi Bogu mora biti nepodijeljena srca. Tu se ne radi samo o posvećenom životu svećenika ili redovnice. Naš redoviti vjernički život traži potpunu predanost Božjoj volji.

S druge strane, naši nas "redoviti" padovi priječe da vjerujemo u potpuno obraćenje. Naša grješna povijest se ponavlja i ne daje nam puno nade u uspjeh. Jedino što nam preostaje jest da vjerujemo Gospodinu da je jači od svih naših slabosti. Samo onda kada se predamo "Njemu na upravljanje" trajna promjena na bolje je moguća.

Ponedjeljak 4. korizmene nedjelje - Korizma 2015.

Iz Psalma 30

Gospodine, izveo si mi dušu iz podzemlja,

na rubu groba ti si me oživio.

* * * * * * *

Koliko vjernika može podijeliti iskustvo u kojemu su bili blizu smrti, ali ih je "neka ruka" čudesno spasila? Svaki! Ne govorimo ovdje o nekim nesrećama koje su nas mimoišle u zadnji čas. Ovdje se radi o našim najcrnjim momentima u kojima nismo više vidjeli razloga za životom, u kojima nismo više vidjeli smisla u našim svakodnevnim nastojanjima i vrijednostima.

Kada nas sve razočara, kada nas bližnji povrijede, kada nas nepravda tlači, naše sumnje se umnažaju, a besmisao osnažuje. U tim trenucima duhovne tame, Bog je onaj koji nas priziva k pameti. On je onaj koji nam oživljava naše umrtvljene ruke i noge i sprema nas za daljnji put. Koliki god bio naš gubitak, Bog je taj koji nam daje da imamo ili nam osvijetli život kakombismo vidjeli da nismo izgubili baš sve.

4. korizmena nedjelja - Korizma 2015.

Iz Evanđelja po Ivanu

Ta Bog nije poslao Sina na svijetda sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.

Iv 3,17

* * * * * * *

U svijetu u kojemu ima toliko nepravde žudimo za pravednim sucima. Kako ih ne nalazimo, sami počinjemo presuđivati i uvoditi pravdu. I tako počinju ratovi.

Ovakav pristup svijetu prečesto zna unići i u naš vjerski život: Bog će suditi i osuditi na vječno prokletstvo sve moje neprijatelje. A Bog je zapravo toliko daleko od toga.

Boga zanima naše spasenje. Čitav Njegov zahvat u našu povijest je usmjeren prema našoj vječnoj sreći i radosti. Ako nas taj put vodi kroz iskustvo patnje, nepravde i osude, tim više ne zazivajmo Božanski gnjev, nego njegovu milost i oproštenje. Ni naša pravda nije sasvim pravedna, niti naši sudovi nisu bezgrješni. 

Subota 3. korizmene nedjelje - Korizma 2015.

Iz Evanđelja po Luki


A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože, milostiv budi meni grešniku!’

Lk 18,13

* * * * * * *

Scena dvojice u molitvi, farizeja i carinika, toliko je jaka da nam je uvijek u mislima kada vidimo dvoličnost u životima kršćana. Molitva, kajanje i opraštanje međusobno su toliko povezani da ako jedan element nedostaje u našem duhovnom životu, svi ostali hramlju.

Molitva carinika toliko je draža Bogu jer je iskrena i nesebična. On se ne brani i ne hvali. Ne nalazi opravdanja za svoje čine. On se kaje i moli Božje smilovanje. Da je farizej učinio isto, Gospodin bi ga uslišio, ali u farizejevoj molitvi nema mjesta obraćenju. On je "savršen" i njegova molitva nije molitva nego hvalospjev samome sebi.

Bog je taj kojega uspijevamo izbjeći i u vlastitim molitvama.

Petak 3. korizmene nedjelje - Korizma 2015.

Iz Knjige Pororka Hošee

Tko je mudar neka shvati ovo,i čovjek razuman neka spozna!Jer pravi su putovi Jahvini:pravednici hode po njima,grešnici na njima posrću.

Hoš 14,10

* * * * * * *

Nekada se uspijemo toliko uzoholiti da si uzmemo za pravo kritizirati Boga. Bog nije pravedan, reći ćemo svaki put kada nam ne ide, kada naš život ne bude išao onim smjerom kojega smo sami zacrtali.

Gospodin je taj koji poznaje naš pravi put, našu budućnost i našu sreću.  Mi to nismo kadri znati, a više puta to ne uspijevamo niti željeti. Žudimo za vlastitim nadomjestkom za sreću, a za ono što nas uistinu čini sretnima, nemamo vremena. Bog je onaj čiju pomoć trebamo da bismo živjeli.

Četvrtak 3. korizmene nedjelje - Korizma 2015.

Iz Evanđelja po Luki

Dokle god jaki i naoružani čuva svoj stan, u miru je sav njegov posjed.

Lk 11,21

* * * * * * *

Vrijeme kušnje je vrijeme kada naša vjera, naš život jača. Ništa nas ne može bolje pripremiti za budućnost nego svakodnevni napor. Lagodnost života dosadi, otupi nam osjećaje i odgovornost. Kada ne moramo ni za što brinuti, prestanemo mariti, ne vrednujemo ništa i izmišljamo vlastite probleme jer pravi ne postoje.

Svakodnevni napori proizišli iz iskušenja života dovode nas do sreće - nešto dobroga se dogodilo jer smo bili ustrajni, jer smo išli do kraja. Što više imamo osoba u vlastitom životu do kojih nam je stalo, toliko više nam je važno da ih zaštitimo, da se za njih borimo, da im pomognemo.

Čovjek vjere ne može biti sam. Onaj koji slijedi Krista ne može se prepustiti samosažaljenju ili bezbrižnom uživanju bez drugih. I u patnji i u radosti, mi smo pozvani dijeliti svoju stvarnost sa drugima. Onda naša snaga, iskušana i ujedinjena, može pobijediti svako zlo.

Srijeda 3. korizmene nedjelje - Korizma 2015.

Iz Knjige Ponovljenog Zakona

Zato pazi i dobro se čuvaj da ne zaboraviš događaje što si ih svojim očima vidio; neka ti ne iščeznu iz srca ni jednoga dana tvoga života. Naprotiv, pouči o njima svoje sinove i sinove svojih sinova.

Pnz 4,9

* * * * * * *

Zaboravljeni trenuci Božje milosti - to je razlog našeg udaljavanja od Boga. Bog nas strpljivo i svakodnevno obasiplje s toliko radosti, ali... previše smo zatrovani svim onim što smo uzeli u zamjenu za radost da je samu radost teško primjetiti.

Kada priznamo vlastitu slabost i Božju dobrotu, naša snaga raste, a radost umnaža. Takvu radost ne možemo kriti u sebi. Važno nam je podijeliti je s drugima, osobito onima koji dolaze iza nas. Tko ne poznaje pravu radost, pravu milost, svejedno mu je što će se dogoditi s onima koji su nam bliski.

Utorak 3. korizmene nedjelje - Korizma 2015.

Iz Evanđelja po Mateju

Tada pristupi k njemu Petar i reče: »Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.«

Mt 18,21-22

Najlakše bi bilo kada bismo imali vrlo stroga pravila vezana uz praštanje, barem nekakav broj, nekakvo ograničenje. Takvo su pitanje postavili Isusu nekada, ali i danas bismo željeli drugačiji odgovor od onoga kojeg je Isus dao. Teško je opraštati. Koliko god voljeli spontanost, neke stvari držimo neoprostivima.

Koliko puta oprostiti? I danas postavljamo isto pitanje. Odgovor ostaje isti. Uvijek! 

Ponedjeljak 3. korizmene nedjelje - Korizma 2015.

Iz Psalma 42

Žedna mi je duša Boga, Boga živoga:

o, kada ću doći i lice Božje gledati?

* * * * * * *

Žudnja za Bogom duboko je usađenja u našim srcima. Stvoreni smo na sliku Boga i njegova nam je prisutnost potrebna, njegovo svjetlo nužno.

Svakodnevne naše nedoumice i kušnje navode nas da se uzdamo u sami sebe, da svoju budućnost krojimo sami i svaki neuspjeh koristimo kako bismo se osnažili. Pri tome se uzdamo samo u ono što funkcionira, ono što je opipljivo. Bog je na zadnjem mjestu. Žudnja ipak ostaje. Možemo se samo praviti da je sve u redu i ići dalje kako smo navikli. Ili, pokušati utažiti našu žeđ za Bogom slušajući ga.

3. korizmena nedjelja - Korizma 2015.

Iz Prve poslanice Korinćanima

Jer lûdo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi.

1Kor 1,25

* * * * * * *

U našim svakodnevnim borbama olako zaboravimo ne mariti za sve ono što nam svijet nudi ili zapovijeda. Toliko je stvari koje "moramo" učiniti kako bi nas drugi prihvatili, kako se ne bismo morali opravdavati ili stidjeti. Želimo da nas drugi vide "normalnima" i onda činimo i stvari koje inače ne bismo, samo da se ne razlikujemo od drugih.

Gospodin zna što radi. On nas izabire ne po našim ili tuđim kriterijima. Njegov je odabir potpuno drugačiji i mi ga ne možemo razumjeti. Ono što nam je činiti jest prihvatiti Božju odluku čitavim srcem i brinuti se o tome da svoj život uskladimo prema njoj. Možda će nas drugi smatrati ludima, ali će poštivati našu dosljednost, računati na našu spremnost i vjerovati našoj nehinjenoj ljubavi.

Subota 2. korizmene nedjelje - Korizma 2015.

Iz Evanđelja po Luki

I nastavi: »Čovjek neki imao dva sina.

Lk 15,11

* * * * * * *

Svi znamo kako počinje i kako završava ova prispodoba o izgubljenom sinu. Ipak, izgubljeni sin nije onaj koji je otišao, izgubio sve i vratio se raskajano Ocu koji ga je primio raširenih ruku natrag pod svoje okrilje.

Izgubljeni sin je onaj koji je ostao s Ocem, onaj koji je naizvan vjerno izvršavao Očeve naredbe, koji se nije usudio proturječiti Ocu. Taj je sin nije učio od Oca biti milosrdan i velikodušan. On je činio sve što jedan dobar sin treba činiti ako želi da ga drugi takvim vide i cijene. On nije upoznao Oca i njegovu bol radi sina koji se izgubio. Sin koji je ostao s Ocem se izgubio držeći se pravednim i jedinim nasljednikom sveg ugleda i bogatstva koje Otac ima. On nije razumio što znači biti Otac, što znači voljeti... unatoč svemu.

Petak 2. korizmene nedjelje - Korizma 2015.

Iz Knjige Postanka

Izrael je volio Josipa više nego ijednog svoga sina jer je bio dijete njegove staračke dobi; i on mu napravi kićenu haljinu. Kako njegova braća opaze da ga njihov otac voli više od svih drugih svojih sinova, zamrze ga toliko da mu nisu mogli ni prijaznu riječ progovoriti.

Post 37,3-4

* * * * * * *

Ljubomora je snažna i one najsvetije i najnesebičnije pretvoriti u bijesne zvijeri koje su spremne i rastrgati drugoga. Ljubomora nužno rađa mržnjom i onemogućava nas da budemo korisno oruđe Božjeg plana. Ljubav u služenju je put Gospodina Isusa Krista, ali i onima koji mu pobožno služe zlo oko može zatrovati dušu, a da toga nisu svjesni.

Što može natjerati brata da naškodi svome bratu, ozlijedi ga ili ubije? Male stvari. Jako puno malih stvari, malih zavisiti, neprovarenih "nepravdi", neuzvraćenih ljubaznosti, ... Te svakodnevne male stvari malo po malo truju bratsko srce i ono više nije kadra voljeti i služiti. Kad postanemo takvi, Bog smo potpuno beskorisni, a sebi samima opasni.

Četvrtak 2. korizmene nedjelje - Korizma 2015.

Iz Evanđelja po Luki

Reče nato Abraham: ‘Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš.

Lk 16,25

* * * * * * *

Eh, kad bismo odmah bili svjesni posljedica vlastitih čina! I onda kada znamo da griješimo, ne znamo kamo će nas ti isti grijesi odvesti. Ponekad se ponašamo kao ovisnici-početnici i sami si kažemo: Mogu statki kada želim, mogu sve promijeniti u bilo kojem trenutku.

Bogataš je zasigurno imao nešto slično na pameti i, eto, došao je do konca svoga života udaljivši se nepovratno od Gospodina. Korizma nam daje priliku da dođemo sebi, da se vratimo Gospodinu i započnemo sve iznova, bolje.

Srijeda 2. korizmene nedjelje - Korizma 2015.

Iz Evanđelja po Mateju

I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga.

Mt 20,27

* * * * * * *

Jedan od drevnih problema ljudske povijesti jest čovjekova težnja da bude prvi. O tome čitamo na prvim stranicama Biblije, u povijesnim priručnicima, romanima, u novinama, u političkim kampanjama pred izbore. I redovito takvi ne dovrše slavno vlastito "prvenstvo".

Prvi, u Isusovoj službi, mora biti onaj koji služi, onaj koji se žrtvuje za bližnje, za svoju braću.  Taj "prvi" je onaj koji Isusa najvjernije nasljeduje, gotovo kopira u svome životu. Križ je jedino prvenstvo na koje smo pozvani kao sljedbenici Kristovi. 

Utorak 2. korizmene nedjelje - Korizma 2015.

Iz Evanđelja po Mateju

Vi pak ne dajte se zvati ‘Rabbi’ jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća.

Mt 23,8

* * * * * * *

Isus nine htio ostaviti iza sebe zajednicu u kojoj postoji nekakav poredak dostojanstva njezinih članova u odnosu na poznavanje vjere i posvećenost života.

Najveća življena svetost u Crkvi jest djelotvorna ljubav prema drugims. Ljubav koja je bez pretvaranja i računice, ona koja nas čini braćom.

Naši svakodnevni susreti moraju se preispitati prema ovom kriteriju. Ako tako ne živimo,  naša je vjera mrtva.

Ponedjeljak 2. korizmene nedjelje - Korizma 2015.

Iz Evanđelja po Luki

Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se.

Lk 6,37

* * * * * * *

O opraštanju je Isus govorio vrlo jednostavno, ali i dan danas nam je stvar jako teška i komplicirana. Kome oprostiti, kako oprostiti, kada oprostiti, zašto oprostiti i što oprostiti? To su naše nepoznanice.

Bezuvjetna ljubav traži i bezuvjetno praštanje, a na to još nismo spremni. Još nam je puno hodati dok ne stignemo do Golgote - brda pomirenja i otkupljenja.

2. korizmena nedjelja - Korizma 2015.

Iz Evanđelja po Marku

Učitelju, dobro nam je ovdje biti!

Mk 9,5

* * * * * * *

Ako zbog nečega trebamo biti zahvalni Sv. Petru onda je to zbog obe rečenice. Petar govori iz vlastitog iskustva susreta s misterijem. Jasno je da ne razumije što se to događa, ali osjeća: dobro je da smi ovdje, ostanimo još malo.


Toliko smo toga naučili, toliko vidjeli i čuli, ali kada Bog osobno ulazi u naš život, ostajemo bez riječi. Ipak, znamo da kada bismo u tom trenutku otišli, učinili bismo pogrešku.