»Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom.« (Lk 9,23)
Svatko tko je ikada shvatio ove Isusove riječi kao poeziju, kao predivnu misao ili riječ ohrabrenja, u jednom je trenutku osjetio bolan teret njihove istinitosti. Koji je moj križ? Kao da svakim danom otkrivam novi teret naslonjen na moja ramena. Kao da mi netko svakoga dana dodaje kilogram više koji trebam nositi govoreći: "Ti to možeš?" Ali, ne mogu... Barem mi se tako čini.
Upravo ova stvarnost koju sam opisao, a koja trenutno pogađa ljudie do kojih mi je vrlo stalo, razlog je što sam odlučio ponovno pisati razmišljanja na ovom blogu. Razmišljanja o nama kao razbojnicima koji, premda grešnici, pod križem priznaju svoju slabost i pokušavaju se naći s desne strane u društvu s raskajanim razbojnikom kojemu je obećano nebo.
Prijatelji, hrabro!
Nema komentara:
Objavi komentar