Božji plan = Moj plan?

Putujući tako, stigoše do neke vode pa će dvoranin: "Evo vode! Što priječi da se krstim?" Dj 8,36

* * * * * *

Tisuću stvari, koje spontano dolaze u naš život, pokušavamo smjestiti i uklopiti u naše planove, u već zacrtani program. Nije to sasvim pogrešno. Naprotiv, bilo bi pogrešno prepustiti čitav život nekoj nesigurnosti koja bi ga mogla uništiti u trenutku. Ipak, ne možemo sve planirati.

Ne možemo suditi o jednom trenutku dok ne uspijemo povezati ga s onim što je bilo i što kasnije uslijedi. Ne može me se niti prepustiti nekom osjećaju koji kao da nam govori: »To je to! Ništa ne brini.« Kada vjerujemo, prepuštamo se Bogu da nas vodi, ali tako da čitam znakove koji nas upućuju na pravi put. Nećemo uvijek biti oduševljeno iznenađeni i zadovoljni onime što Bog od nas traži, ali ćemo kasnije shvatiti da je to bilo potrebno, koliko god da nam se isprva činilo nelogično, ludo i nezamislivo.

Nekada naša duhovna sljepoća bude toliko snažna da ne zamjećujemo i najočitije znakove i prilike koje nam se pružaju. Nekada na korak pred ciljem odustajemo jer, umjesto da gledamo pred sobom, okrećemo se prema nazad uvjereni da smo negdje pogriješili put. Što bi se dogodilo s Etiopljaninom da nije ugledao vodu? Bi li se krstio kasnije? Bi li pripadao Isusu? Bili upoznao milost spasenja?

Početak

»Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom.« (Lk 9,23)

Svatko tko je ikada shvatio ove Isusove riječi kao poeziju, kao predivnu misao ili riječ ohrabrenja, u jednom je trenutku osjetio bolan teret njihove istinitosti. Koji je moj križ? Kao da svakim danom otkrivam novi teret naslonjen na moja ramena. Kao da mi netko svakoga dana dodaje kilogram više koji trebam nositi govoreći: "Ti to možeš?" Ali, ne mogu... Barem mi se tako čini.

Upravo ova stvarnost koju sam opisao, a koja trenutno pogađa ljudie do kojih mi je vrlo stalo, razlog je što sam odlučio ponovno pisati razmišljanja na ovom blogu. Razmišljanja o nama kao razbojnicima koji, premda grešnici,  pod križem priznaju svoju slabost i pokušavaju se naći s desne strane u društvu s raskajanim razbojnikom kojemu je obećano nebo.

Prijatelji, hrabro!