Iz današnje Liturgije Riječi:
Iz 40, 28-31
Zar ne znaš? Zar nisi čuo? Jahve je Bog vječni, krajeva zemaljskih stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje, i um je njegov neizmjerljiv. Umornome snagu vraća, jača nemoćnoga. Mladići se more i malakšu, iznemogli, momci posrću. Al' onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se.
* * * * * * *
Nasljeduj Krista, 3. knjiga 5. poglavlje
5. Ljubav bdije te ni u snu ne spava. Nju umor ne umori, stiska ne smrvi, strah ne smete; nego poput živog plamena i goruće baklje diže se prema gore i sigurna prodire. Ako tko ljubi, onda znade što taj glas vapije. Velik je vapaj u ušima Božjim sama goruća čežnja duše kojagovori: "Bože moj, ljubavi moja: ti si sav moj, a ja sam tvoj".
* * * * * * *
Mi ne dopuštamo Bogu da bude Bog u našem životu. Život nam je pretežak i onda Boga činimo čovjekom, ali ne u onom smislu plemenitosti i ljubavi, nego u smislu ograničenja i nedostataka koje i on sam mora imati. Dođe mi na pamet pjesma "Što ako je Bog jedan od nas?" Tako nam postaje lakše zaboraviti Boga, kriviti ga, proklinjati, negirati ga. Ako ipak dopustimo Bogu da bude "Onaj koji jest", kako to Sv. Katarina Sijenska naglašava u svom Dijalogu, onda naša nada ima smisla. Onda je Bog naša snaga, Onaj koji svojom vjernošću u nama snaži vjeru, svojom ljubavlju čisti našu ljubav. Onda se Bog ne umara, ne bavi "svojim poslovima", nego bdije nad nama dajući nam ono što nam je potrebno, makar mi pogrešno tražili nešto drugo. I kada je teško, i kada ne znamo kojim putem, kada ne vidimo ništa pred sobom - utecimo se Bogu, našoj svjetlosti, našoj snazi da nas pridrži kada osjećamo da ćemo pasti.
Nema komentara:
Objavi komentar