Iz Psalma 51, 3-4.18-19
Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!
Žrtve ti se ne mile,
kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
Žrtva Bogu duh je raskajan,
srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!
Žrtve ti se ne mile,
kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
Žrtva Bogu duh je raskajan,
srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.
* * * * * * *
Puno puta sam ušao u raspravu s ljudima koji su tvrdili da ne treba previše brinuti oko toga kako molimo ili pak idemo li na svetu misu nedjeljom. Bogu je bitno što imaš u srcu. Jest, to je istina, ali srce koje je potpuno Božje teži naći se, koliko god je to moguće, u zajednici onih koji s istim žarom žele moliti i klanjati se Gospodinu. Ako toga žara nema, onda i naše srce nije ispunjeno Bogom, nije dotaknuto njegovom milošću. Ne kažem da ćemo u crkvi pronaći sve svece i više puta ćemo se razočarati u te iste ljude koje nedjeljom susrećemo na misi. Mi idemo na misu kako bismo sudjelovali na onom misteriju Božje prisutnosti koji je sam Gospodin Isus ostavio nama kao najveći polog vjere. Ako pogledamo na Posljednju Večeru, ni Isusovi učenici nisu svi bili sjajni, naprotiv, jedan ga je izdao, najveći ga je zatajio, gotovo svi se razbježali, ali ipak - svi osim Jude dopustili su Bogu da djeluje u njima i nakon što su se pokajali i promijenili svoj život postali su sveci. I nama je to moguće. Potrebno je pokajanje i poniznost.
Nema komentara:
Objavi komentar